|
Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod prošli je tjedan dodijelio nagrade najboljim maturalnim radovima. Nastavak je to tradicije koja evo traje već sretnu, 13. godinu. Možemo imati i primjedbe na rad ogranka Matice hrvatske u našem gradu, ali samo ako budemo i samokritični istovremeno: koliko ste sami ideja i zbivanja pokušali pokrenuti u umjetničkom, znanstvenom i uopće kulturnom životu grada, koliko ste priloga napisali za "Godišnjak" ogranka? Ako je odgovor onakav kakav pretpostavljam (i kakav i sam, nažalost, moram dati) onda nemate pravo kritizirati rad Matice. Godišnjak koji ogranak izdaje pod dirigentskom palicom mr. Jasne Ažman sasvim je pristojan rezultat rada i još kada ga ustalimo da stvarno i izlazi godišnje i još u godini koja piše na koricama, moći ćemo se pohvaliti dosegom koji nemaju sve sredine u Hrvatskoj. Zašto je to tako, nije jednostavno reći. Kad je Matica davno, davno, sredinom 19. stoljeća osnivana, rađala se sama svijest o hrvatskoj naciji, pa je okupljala oko sebe sve što je tada bilo svjesno svoje uloge u stvaranju ove nacije. Kad je 1971. obnavljana, okupila je oko sebe, sirenskim zovom, sve "proljećem" probuđene nade u državnost i sve koji su htjeli doprinijeti Hrvatskoj na taj, tada jedini dopušteni način. Isto se ponovilo i početkom devedesetih. Kad su domoljubni zanos zamijenili pucnjevi, muze su zašutjele. Matica više nije bila važna, kultura je potisnuta u pozadinu, vodile su se važnije bitke. A nakon rata? Pa imamo državu! Imamo granice, narod i institucije koji ju čine. Imamo i nesumnjiv jezik, konačno odvojen iz "bratskog" zagrljaja i riješen pridjeva "zapadne varijante" nekog superjužnoslavenskog jezika. Ovo doduše još nije došlo do svih glava, pa u svijetu još imamo i ozbiljnih jezikoslovaca koji kažu da se u nas govori hrvatskosrpski. Čak je i međunarodni jezikoslovni projekt, koji za cilj ima načiniti jednu internetsku stranicu na kojoj će biti popisani i primjerima tekstova predstavljeni svi jezici na svijetu (do sada ih je popisano gotovo četiri tisuće!), i koji je pronašao čak i jezike koje govore stanovnici tri sela negdje u Čadu ili narječja američkih Indijanaca, vodio jezik kojim mi govorimo kao "Serbo-Croatian"! Ako stručnjaci misle tako... Ipak, hrvatski su jezikoslovci i tu postavili čvrstu obrambenu crtu. Pametnima dosta, a onima koji nas ionako ne podnose ni najveći dokazi ne bi bili dovoljni. Kad je već hrvatski identitet u tolikoj mjeri učvršćen i zaokružen institucijama od definiranog jezika i kulture do "banalnih" stvari kao što su upravni aparat i država, mnogi se pitaju: što će nam onda u sadašnje vrijeme Matica hrvatska? Odgovor je jednostavan: upravo zbog ovakvih malih aktivnosti. Samozatajno, gotovo na rubu društvenih zbivanja, Matica je pronašla i nagradila najbolje od brodskih srednjoškolaca koji su na pragu života i karijera, nakon ispita zrelosti, (većina pred upisom na fakultete) možda baš trebali neki mali poticaj za rad, neki simboličan znak da je netko prepoznao i cijeni njihovu izvrsnost. Imao sam čast biti jedan od recenzenata tih maturalnih radnji i vidjeti kako među njima ima onih koji stvarno zaslužuju prolaz na ispitu zrelosti i koji pišu radove, korektno i stručno napisane, dostojne stručnjaku iz predmetnog područja. Pohvala i simboličan dar, stvarno su minimum kojim ih možemo nagraditi. Matica je i ovdje učinila nešto što se čini beznačajno i što suvremenici ne cijene u dovoljnoj mjeri, a što je ključno za budućnost ove države... Ili napose ovog grada!? Jer, što će se dogoditi: maturanti će otići u velike gradove (Brod je peti grad po veličini u Hrvatskoj, ali u precentraliziranoj Hrvatskoj, ni to nije dovoljno primamljivo), studirati, diplomirati i ...ostati! Pisao sam već kako od moje generacije maturanata čak polovica nije u Brodu, a dobar dio ni u Hrvatskoj. Trend se od onda nije promijenio. Naprotiv. Lokalna vlast mora prepoznati ovo "curenje" talenata ili, kako se to danas popularno kaže "resursa" grada. Pa makar i vatrogasnim mjerama, privremenim kupovanjem vremena, potporama, stipendijama, nagradicama... sve dok gospodarstvo grada ne ojača dovoljno da samo privuče te ljude natrag u Brod. Osobno, bila mi je nemala potpora kad sam bio stipendist grada i zahvaljujem se na toj pomoći svim sugrađanima, premda moj povratak u rodni grad, usprkos ponudama iz metropole, nije posljedica toga već osobnog izbora. Nažalost, za stipendije se u proračunu izdvaja manje novca nego, karikiram, za papir i olovke u gradskoj upravi!? Mjesečni iznos pojedinačne stipendije se nije mijenjao gotovo 10 godina, a sjetite se koliki su onda bili životni troškovi jednog studenta? A koliki su danas? Nešto se mora mijenjati. Indikativna je samo jedna protokolarna sitnica: izbori su prošli, nema tu političkog materijala, pa, uz časne iznimke i korektnu ispriku dožupanice, nije bilo baš puno ni sadašnjih ni bivših lokalnih "vladara". Ipak, nadam se da nije u pitanju pokazatelj politike, nego da će biti da sam samo krivo "skopčao". Na Matičinoj svečanosti, naglasit ću, nije bilo raskošnog domjenka, pa je to valjda pravi i prozaičan razlog što su velikom većinom lokalni "uglednici" izostali? |