|
(nadam se da neću završiti u paklu nerazumijevanja? ;) ) Pišem ovaj poseban post, a ne komentar na komentare, kako bi bilo preglednije. Poštovani čitatelji, prvo se želim zahvaliti na tolikom trudu i komentiranju. Mislio sam ispočetka da je odjednom slučajnih dvadesetak ljudi komentiralo post, ali sam onda shvatio da moram biti zahvalan uredništvu blog.hr koje je ubacilo malo "reklame" za moj blog na naslovnicu. Želio bih stvarno izbjeći nesporazume, pa mi dopustite naglasiti nekoliko stvari: Prvo, ako ste pročitali opis bloga u boxu desno, stvarno sam mislio ono što piše: nije mi namjera vrijeđati nego komentirati/raspravljati/iznositi moje mišljenje. Vidim da je post o štrajku profesora (pisan kao kolumna za lokalni tjednik u ono vrijeme, ali eto, tek naknadno objavljen) izazvao burne reakcije. Malo sam i sam kriv; obožavam raspravu, a radi jasnoće stavova, uvijek(!) dovedem stvar do apsurda, do pretjerivanja, da bih lakše pokazao sugovorniku što mislim. Nadam se da je i vama do zdrave rasprave, a ne konflikta... Mislim da stoga nema mjesta vrijeđanju, povisivanju glasa (caps lock) i slično. Svaki čovjek ima stav i poštujem taj stav i njegovo pravo da ga iznese, pa makar bio dijametralno suprotan od mojega stava. (Mala digresija: primijetio sam i inače da jako puno ljudi blog/forume/chat i druge novovjeke igrarije(!) shvaćaju preozbiljno. Svaka riječ shvati se prvo kao uvreda, pa tek onda kao stav, nikome posebno upućen. Zato na forumima upotrebljavajte smajlije :) jer svaka je napisana riječ dvostruko teška: ne vidite sugovornikov izraz lica - a uopće nemate razloga pretpostavljati da vas on mrzi i prezire... možda se jednostavno šali?) Evo i konkretnih pojašnjenja i odgovora. Prvo, nisam pljuvao po liječnicima! Uzeo sam ih samo kao primjer. U potpunosti cijenim tu profesiju, kao i svaku drugu, jer svaka ima svoje specifičnosti. Ja nikada ne bih mogao biti dobar agronom. Bi li ijedan primarijus mogao biti dobar agronom? Ili biti arhitekt? Eto, i arhitekti nikad nemaju dežurstva, ako su priznati umjetnici pa makar radili i u državnim firmama, često imaju slobodne dane, mogu si uzeti tjedne godišnjeg odmora (jer ne možeš biti kreativan na dugme) i tako dalje. Dakle, žive skoro kao profesori. A gle čuda, oni imaju puno veće plaće od liječnika! (opet dovodim do apsurda; znam da ima dipl. arhitekata koji rade za 4 ili 5 tisuća kuna). Ako se meni prigovara da spominjem liječnike, zašto se liječnicima ne prigovara što govore o profesorima, a ne spominju arhitekte? Osim toga, ruku na srce, jeste li ikada vidjeli ijednog liječnika koji o sebi ne misli da je nešto posebno? Imam jako puno prijatelja liječnika koji to otvoreno kažu. Pa jesu, stvarno su prijeko potrebni i bez njih ne možemo. Ali, nikada nisam sreo liječnika koji misli da je profesor nešto posebno! A to je već vrijeđanje. Ali ne s moje strane! Namjera mojeg posta nije uopće bila ocjena profesora ili liječnika nego sustava! Pravedno je imati iste kriterije kod vrednovanja rada. Čitajući riječi, nekima je izmakla poanta. Oni koji su mi prigovarali kako je medicinski fakultet jako, jako težak, neka probaju sami zaključivati (i doći će do istog zaključka kao i ja; ako su dovoljno pošteni da to priznaju!). Stavite umjesto profesora nuklearnog fizičara. Nitko dobre volje ne može tvrditi da je to lakši fakultet od medicine! A imate ljudi s magisterijem i doktoratom fizike, koji imaju manju plaću nego liječnik početnik! @maja Nisam napisao "tobožnji doktori" s namjerom da povrijedim liječnike. Usporedio sam ih sa stvarnim doktorima znanosti (fakultet od 4 ili 5 godina plus minimalno 6-8 godina poslijediplomskih studija, istraživačkog rada). Opet ponavljam primjer: čovjek koji je šef istraživačkog projekta ima doktorat znanosti, 4 knjige i desetak ozbiljnih članaka, 35 godina staža i ima manju plaću nego moj prijatelj početnik-doktor medicine i to bez specijalizacije! (kad ste sreli liječnika da se predstavlja: "ja sam doktor medicine Taj-i Taj"? Svi kažu "ja sam Doktor Taj-i-Taj"... a razlika je ogromna, puno veća nego što je jedna specijalizacija doktora medicine!) Opet, kritičari vide samo svoju muku: dežurstva su strašna stvar. Dobro. Premda mi moji prijatelji (liječnici!) kažu da se, osim na hitnim odjelima i kirurgiji, svode na puku dosadu, a često i obično spavanje! Ugledniji liječnici si (pretpostavljam da tu brodska bolnica, za koju ovu informaciju pouzdano znam, nije iznimka) i dostupnost na mobitelu naplaćuju ...tzv. pripravnost. Kažete da profesori rade četiri sata dnevno? A ne vidite pripreme, koje su zamornije od rada u razredu. Kažete da se vi morate stalno usavršavati i produljivati licencu? A ne vidite usavršavanje profesora, seminare, svake godine nove udžbenike i programe, pisanje radova radi dobivanje bodova... Kažete odgovornost? Liječnik dnevno obradi 15-20 pacijenata, profesor 200! Pa neka je posao deset puta lakši, mogućnost greške je jednaka! Moj kolega je jednom i to opravdano, što se samog (ne)znanja tiče, srušio na kraju 4. razreda momka maturanta koji je htio ići na FER i koji je bio izvrstan iz matematike, fizike, informatike... Povijest je predmet kao i svaki drugi. Doduše, mislim da nije smio to napraviti iz drugih, a ne stručnih, razloga. Uzeti nekome godinu dana života? Možda i cijeli uspješan život, jer tko zna kako će mali nagodinu proći, hoće li ikada postati informatičar ili pak "šljaker"? ... Kao što je mojem prijatelju zbog pogrešne liječničke dijagnoze amputiran palac, pa je sada invalid! Tko je imao veću odgovornost? Tko je načinio veću/manju pogrešku? (O odgovornosti: pa nemojte mi reći da je u zadnjih 15 godina samo jedan liječnik ikada pogriješio? Koliko sam upoznat samo je jedan, i to nedavno, kažnjen?) Na koncu, otvorena srca (uh, zvučim kao kakav američki propovjednik :) ) poručujem da od drveća ipak vidite šumu. Priča u prethodnom postu nije uopće bila o liječnicima i profesorima! Nije čak bila ni o plaćama i njihovoj visini! Poanta je bila ista kao u pretposljednjem postu ("Ako laže koza, ne lažu...dokumenti!"): uvijek odlučivati po istim kriterijima. Htio sam upozoriti na potrebu da se mjeri istim mjerilima. Jer različita mjerila uvijek dovode do nepravdi. I žučnih rasprava poput ove o liječničkim plaćama ... Ili koje zločine treba kazniti, a koje ne treba? ... koji zločinci su naši, a koji njihovi. Zaboravlja se bit: zločin je zločin i treba ga kazniti. Salve amici. |