|
Otkud alpinizam u Slavoniji, pitate se? I o čemu će ovaj pisati? Tema je, nažalost, ozbiljna, a ne smiješna. Sjetimo se da je vrijeme izbora. Na sastancima užih i širih stranačkih tijela, pa i sasvim malih kružoka, zamišljene face slažu stranačke liste za predstojeće lokalne izbore. Bio sastanak u sasvim malom lokalu gdje zalaze lokalni pijanci ili u gradskim restoranima, ili pak po stranačkim uredima i privatnim kućama lidera, ritual je sličan. Stiže se u samo predvečerje, uz naglašenu konspirativnost, kao u danima starojugoslavenskih partijskih sastanaka. Ozbiljnost koja je prisutna razbija se prisnim rukovanjima i starim šalama. Veliki lideri imaju privilegij šaliti se sa svima, a mali uz kratak osmijeh na brzinu sjedaju na predviđena mjesta, s obaveznih nekoliko praznih listova papira na koje će zapisivati sve one ideje koje će se pojaviti na sastanku. Dakako, ideje o imenima, a ne projektima! Ukoliko je u pitanju koalicija, počinje se od kvota, jer je, dakako, jako važno tko je "jači". Izvlače se rezultati proteklih izbora, kako već kome odgovara. Ako je to po stranku povoljnije seže se daleko u prošlost... pa sve dalje... i dalje. Čujem da je nama povjesničarima ovih dana i sâm zanat u pitanju, jer su se stranački ljudi zavukli čak u arhive tražeći rezultate izbora iz davne prošlosti! Mjesta se dodjeljuju "na slijepo", prema brojevima koji su određeni u kvotama, a gotovo nitko ne govori o imenima. Pa i na već dogovoreno, upadaju neke nove stranke i uzimaju primjerice, drugo, šesto i trinaesto mjesto, bez obzira kojeg su sposobnog ili nesposobnog dotadašnjeg držatelja takvih mjesta istisnuli. Unutar stranaka situacija je drukčija tek po detaljima: slažu se liste po redu, bez preskakanja rednih brojeva. Ali, pri tome se prvi javljaju brojni poznati i (češće) nepoznati, koji misle da je baš njihov ugled u narodu najveći. I da je njihov doprinos stranci ključan. Neki će, ako su u stranci od početka, isticati baš stranački staž. Neki će, ako su doveli u stranku najviše ljudi, isticati svoj prozelitizam. Neki će, ako imaju najviše obrazovanje, tražiti akademsku ozbiljnost liste. Neki će, ako su poduzetnici, tražiti da se na listu uvrste prvi baš oni koji su postigli najveće osobne uspjehe. I tako dalje... Svaka stranka koja drži do sebe ima barem 10 kandidata za prvo i najmanje 5 za drugo mjesto! Kod manjih stranaka gužva je i veća, jer samo ti prvi i prolaze, a kod velikih srećom i peto i sedmo mjesto daju dobre izglede na uspjeh, pa su se kandidati ipak malo rasporedili i naniže. Ovih dana Brodom hoda barem 15-tak gradonačelnika, i čak i nešto više župana! Ovih potonjih, valjda desetak, ima i u Novoj Gradiški. Gotovo nitko se pri tom ne upita, ne o zaslugama za stranku, nego o sposobnosti da nešto odrade za građane! I ne prizna da se na izborima ne radi o podjeli plijena već o traženju mandata za odgovorno i transparentno upravljanje imovinom grada, općine ili županije, imovinom građana koja je u javnom dobru skupljena tijekom proteklih desetljeća! Umjesto da se bavimo pisanjem programa i zapisivanjem ideja, bavimo se sitnom trgovinom! Koliko su stranački čelnici tinte potrošili za škrabanje lista na kojekakvim papirićima, umjesto da su pisali razvojne projekte? Umjesto što su upošljavali stranačke stručnjake, statističare i matematičare na procjenama rezultata izbora i pretpostavkama o broju propalih glasova i D'Hontovoj metodi preraspodjele mandata, trebali su već imati spremna rješenja za mlade, umirovljenike, nezaposlene... Umjesto svega toga, kao pravi alpinisti, pentramo se po izbornim listama! Mea culpa! Oprosti nam narode, jer očito ne znamo što činimo... |