|
(objavljeno poslije uskrsa) Proteklih blagdana pokušao sam nekoliko puta proći "ispod mosta". Nisam mogao. Kao ni bilo koji stanovnik Jelasa koji je put do Korza od kojih stotinjak metara morao zamijeniti obilaznicom gotovo preko Budainke! Kroz samo središte Broda opet se slijevala kolona od više desetaka tisuća automobila i putnika, premda na "ničijoj zemlji" stoji blještavi novosagrađeni granični prijelaz. Stoji kao spomenik polu(ne)sposobnosti odgovornih u ovom gradu koji već dugo (ne samo ova gradska vlast) ne znaju iskoristiti prednosti koje nam pruža položaj grada na zemljopisnoj karti. Čak i kad je i lijeva i desna državna vlast u proteklih nekoliko godina više puta odriješila kesu i htjela riješiti pitanje prijelaza nije se ovdje našlo okretnih ljudi koji bi napravili naš dio posla brže i "pokupilo" (u korist grada, dakako) državne novce. Koji se ionako rijetko slijevaju u ovaj kraj. Pateći se kao i svi sugrađani u prometnoj gužvi, uhvatio sam se razmišljati: a kako bi Brod izgledao da je u Nizozemskoj!? Kako bi to bilo da nam je povijest bila sklonija i da smo se našli unutar mirnijeg europskog područja? Podrazumijevam da je i Nizozemska imala svoja vremena ratnih razaranja, od vjerskih pokolja 17. stoljeća, pa sve do brutalne okupacije u 2. svjetskom ratu, ali je ipak imala sreću biti i centar uljuđene Europe gdje je njena posrednička trgovina profitirala, a manufaktura i obrt proizvodili za daleko šire tržište od vlastitog. Hrvatska je dobila neuporedivo lošije "karte": stoljećima na granicama između velikih europskih carstava, gdje je bilo pravo majstorstvo opstati kao zasebna, ne nužno i neovisna politička tvorevina, pa onda na granici jednog srednjoeuropskog kršćanskog carstva prema azijskom i islamskom sultanatu. Brod je u svemu prošao lošije i od same Hrvatske. Bili smo stoljeće i pol i okupirani, a zatim dva stoljeća pretvoreni u vojnike koji su čuvali granicu. Lijepo zvuči u epskim pjesmama. Pogubno je za razvoj. Brod bi dakle, u Nizozemskoj, zasigurno imao javni prijevoz. Pravi javni prijevoz, s mrežom barem gradskih kružnih autobusnih linija, ako smo već davno "ekonomično i mudro" zaključili da se tramvaj u gradu proizvođača tramvaja ne isplati!? Prijevoz bi bio besplatan za umirovljenike i oni ne bi morali pod stare dane, kad ni oči ni refleksi više ne slušaju kao ranije, aktivirati svoje stare automobile i praviti veliku blagdansku gužvu još većom. Mladi bi se, a i stari, naokolo vozili biciklima! Jer to je i zdravo, koliko i korisno. Grad bi im, naravno, uz minimum sredstava, označio biciklističke staze. Nizozemska bi kultura u Brodu omogućila da grad kupi i same bicikle i besplatno ih stavi na korištenje građanima. Posudite bicikl na jednoj strani grada, a vratite ga na drugoj, gdje će se njime koristiti neki drugi građanin. (Naša "zdrava" kultura, odgojena u duhu desetljeća socijalizma u kojem sve dijelimo kao svjesno društvo, vjerojatno bi u roku od tjedan dana sve bicikle odvezla kućama! ... Ili možda ne bi?) Za one koji si, poput mene, umišljaju da ne mogu bez automobila, bilo bi izgrađeno po nekoliko javnih gradskih ili koncesijskih privatnih garaža, kako ljudi ne bi morali parkirati po trgovima i pločnicima. Sva gradska križanja, osobito prijelazi preko pruge bili bi izvedeni u dvije razine, da se ne stvaraju kolone. Trgovi bi bili neki uređeni (ako bi preteklo novca od važnijih stvari), a neki stari i šarmantni, i na njima bi se prodavalo recimo cvijeće. Ovdje ću dodati i Tvrđavu kakvu ima Brod, premda ju nema Nizozemska, zemlja u kojoj su izmišljene ovakve tvrđave. Tamo bi se recimo prodavalo suvenire prolazećim turistima. Ili im se barem naplaćivalo javne toalete! Milijun prolaznika, po euro... Stari je rimski car Vespazijan jednom uveo porez na pisoare i prikupio dovoljno novca za pokrivanje proračunskog deficita! I pritom zaključio da novac ne smrdi, bez obzira iz kojeg je izvora. Zašto bi mi bili manje mudri? Čak bismo skretali puno prolaznika na te trgove i dovodili putujuće kazališne družine ili plesne skupine mladih Brođana koji bi dali Brodu urbani lik. Grad nikada ne spava! Ni kafići ne bi bili samo mjesta za opijanje; u njima bi se moglo popiti i koje ekstravagantno piće, čuti koncert, poslušati pjesnika ili glumca, cabaret...? Ah, oprostite, štovane čitateljice i čitatelji, upozorili su me da ovdje ne smijem pisati znanstvenofantastične priče! Šalu na stranu, sve ovo NIJE nemoguće. Potrebno je samo malo vizije i vjere u sebe i svoje mogućnosti, samo malo samopouzdanja. Dobro, u Nizozemskoj bi se po kafićima moglo konzumirati i nešto drugo, što naš brodski mentalitet za sada ne bi podnio. Bilo bi tu i javnih kuća koje isto doprinose, makar na groteskan način, lokalnom gospodarstvu. Kolega s Hrvatskog instituta za povijest, Mario Kevo, čak je napisao znanstveni rad o pravilniku "bludilišta" koje je početkom 20. stoljeća djelovalo u Brodu na Savi. Samo licemjeri mogu tvrditi da toga danas nema. Bilo bi u Nizozemskoj i eutanazije, protiv koje je snažno naš mentalni sklop, sve dok nas tu i tamo ne potrese neki konkretan slučaj... Ali, znate li čega sigurno ne bi bilo u Brodu u Nizozemskoj, na bilo kojoj njenoj granici stajao? Sâme granice! Most bi stajao i dalje, ali granična rampa bi bila trajno otvorena jer ako smo mi Brođani išta naučili posljednjih stoljeća to je štetnost po razvoj što je donosi ograničavanje prema van. Zbog toga smo u prošlosti zaostajali, to nam danas stvara gužve na ulicama, to nam guši razvoj grada i daje osjećaj klaustrofobije koji nas drži u vječnom pesimizmu. Brod ne smije braniti nego privlačiti, usisavati! "Valja nama preko rijeke...!" Nadam se da ćete o tome čitati u sljedećoj kolumni. |