Perun&Weiss

ponedjeljak, 24.09.2012.

Apsurd vjerovanja u religijske dogme

Vjerovanje u nekakvo više biće samo po sebi i nije loše, ako vam to pomaže da jednostavnije prolazite život. Međutim, ako to vaše vjerovanje koriste određene institucije kako bi vam nametnule određena pravila, izvlačile od vas novac ili nametale svoje dogme, onda se radi o opasnoj stvari.

Pa prođimo malo biblijske psalme i utvrdimo o čemu se uistinu radi.

Prema istraživanju znanstvenika Zeitgeist Movementa, cijela priča je bazirana na jednostavnom konceptu. Astrologiji. I dalje poboljšavanja ukradenim dijelovima iz drugih religijskih sustava, sve ukorporirano u jednu, veličanstvenu priču.
Biblija se sastoji od dva dijela. Stari zavjet i Novi zavjet. Osnovna razlika među ta dva je da je prvi od njih, Stari zavjet namjenjen Judeizmu. Drugi, Novi zavjet je baza Kršćanstva. Ali oba su spojena i Novi zavjet ne može živjeti bez Starog. Kada sve pročitate, to je definitivno najveličanstvenija priča ikada ispričana. Puna je bogatih opisa i priča koje se kreću od nevinih i krajnje lijepih i smješnih do strašnih priča kojima se mogu strašiti djeca. Fabula knjige je isto tako nevjerovatna. Ako uzmete u obzir broj autora koji su doprinijeli stvaranju knjige fascinantno je da su stvorili jedan takav bestseller. Bez konkurencije, Biblija je najčešća knjiga velikog broja kućanstava diljem svijeta. Ljudi ju čitaju, istraživaju, pronalaze vodilje, zagonetke, sebe. U svojoj srži ona je prekrasan tekst. Ali je isto tako iskorištena da bi se nametnula kontrola i samo zbog toga mora biti dekodirana jednom zauvijek. Bajke su odlične za ubijanje vremena, ali ako ih netko koristi da nametne nešto drugo onda postaju opasno štivo.

Prava istina iza Biblije ide ovako:

Sunce. Vjerovatno najštovaniji objekt čovječanstva svih vremena. Od zore civilizacije, ljudi su povezivali Sunce s toplinom i dnevnom svjetlošću. Sunce je omogućavalo rast usjeva. Davalo je svjetlost. Noć, s druge strane, donosila je opasnost u obliku predatora koji su otežavali život. Pa je logično da su ljudi, od ranih dana, započeli pratiti Sunce i njegovo kretanje. A to ne možete učiniti ako ne pratite još jednu stvar – noćno nebo i zvijezde. Rani ljudi su naučili prepoznati posebne markere na noćnom nebu, znane danas kao – konstelacije. Prepoznali su 12 njih, koji su danas znani kao znakovi Zodijaka. I ako bolje pogledate znak Zodijaka vidjet ćete Sunce u sredini, Križ koji povezuje čitav znak i 12 znakova Zodijaka -. konstelacija. Zbog kolebanja Zemljine osi, konstelacije se kreću obrnuto od očekivanog smjera i potrebno je otprilike 2150 godina da Zemlja proputuje kroz jedno od njih. Stoga, od 4300. SE do 2150. SE nalazili smo se u znaku Bika. Od 2150. SE do 1. NE bilo smo u znaku Ovna.
Kada kažemo znaku, onda mislimo na doba. Negdje oko 2150 NE ući ćemo u doba Vodenjaka – Vodonoše. A trenutno se nalazimo u dobu Ribe.
Vratimo se na taj križ unutar znaka Zodijaka. On pokazuje dva jedinstvena astronomska fenomena. Solsticij i Ekvinocij. Jednostavno rečeno, križ je poganski simbol, a ne simbol kršćanstva. On označava astronomski događaj ne nekakvo božansko biće.
Za našu priču, četiri doba su bitna: Bik, Ovan, Riba i Vodenjak, ili Vodonoša. Bik je značajan u jednom momentu Biblije. Taj moment je kada Mojsije silazi s planine, noseći dvije kamene ploče s uklesanih 10 zapovjedi. Kako silazi do svojih sljedbenika, primjećuje da su sagradili statuu zlatnog teleta ( bika ) i da se mole toj statui, odnosno da štuju zlatni kip. U bijesu, Mojsije baca kamene ploče na zemlju, proklinjući svoj narod. Zašto ? Doba Bika je završeno i svijet ulazi u doba Ovna, stoga sve što obilježava ili je na drugi način povezano sa starim dobom mora biti uništeno i zaboravljeno. Doba Ovna je doba Judeizma. Iz tog razloga, židovski narod još uvijek trubi u rog ovna. To nas dovodi do drugog značajnog momenta Biblije. Rođenja Isusa Krista koje je obilježilo početak doba Ribe. Novi zavjet je obilježen ribom, a tako i ribarima. Isus je nahranio ljude ribama, susretao je ribare. I u svojim propovjedima učenicima, najavljuje doba Vodenjaka, odnosno Vodonoše. To je u biti ono o čemu govori kada im kaže: Bit ću s vama do kraja vremena. Kraj vremena se odnosi na kraj doba, jedno jedino doba unutar kružnog kretanja konstelacija, to jest kraj doba Ribe i početak doba Vodenjaka. Ova pogrešna interpretacija dovela je do apokaliptičkih propovjedanja i predviđanja o skorom kraju svijeta. A ono što uistinu završava je jedno, jedino doba Zodijaka.

Kada govorimo o Isusu Kristu, moramo se vratiti unutrag, približno 10,000 godina prije njegovog rođenja. Tamo možemo pronaći prve uklesane simbole i slike u kamenu, unutar špilja, koje ukazuju na isto značenje kao i priča o Kristu. Kada se pomaknemo unaprijed kroz vrijeme, dolazimo do lika Horusa. Egipatski Bog Sunca, datira negdje oko 3,500 godina prije Krista. On je imao protivnika – Seta. Horus reprezentira Sunce i dan. Set s druge strane reprezentira Noć i tminu. Svakog dana, ujutro, Horus pobjeđuje Seta, a uvečer, Set pobjeđuje Horusa. Jedna značajna osobina je vezana uz Horusa. On je rođen 25. prosinca od djevice majke, a njegovo rođenje najavljuje Zvijezda Istoka. Prvo je štovan od strane Tri Kralja. Kasnije je umro, bio mrtav 3 dana, a potom je uskrsnuo. Zvuči poznato ? I kako izgleda, Horus nije bio izdvojen slučaj. Postojao je Mitra, Dioniz i veliki broj drugih, svi prije Krista i u drugim kulturama. I svi su dijelili iste značajke. Rođeni od djevice majke 25. prosinca, obožavani od Tri Kralja, rođenje najavljeno Velikom Zvijezdom Istoka. Svi su bili mrtvi 3 dana, a potom su uskrsli. Što je to toliko značajno u tim markerima ? Imamo 25. prosinac, Djevičansko rođenje, Veliku Istočnu Zvijezdu, Tri Kralja, Križ, Smrt i Uskrsnuće. Svi markeri, u vrlo sličnim izdanjima, mogu se pronaći diljem svijeta, datirani na 10,000 godina prije Krista.

Sjajna zvijezda koja vodi " mudrace " je u stvari Sirius, najsjajnija zvijezda na noćnom nebu, a 24. prosinca, Sirius se poravnava s tri zvijezde Orionovog pojasa, od antičkih vremena poznatih kao Tri Kralja. Sve zajedno, Sirius i tri zvijezde Orionovog pojasa, pokazuju na jedno određeno mjesto na Zemlji – mjesto gdje će se pojaviti Sunce slijedećeg dana, 25. prosinca. A tu je konstelacija Djevice, vidljiva u istom trenutku na horizontu. Djevica ili Virgo se obično predstavlja kao žena koja drži snop žita i još je poznata kao " Kuća kruha ". Bethlehem, prevedeno znači – Kuća kruha.
Ali što točno znači kada kažemo: rodio se 25. prosinca ? Tijekom jednogodišnjeg perioda, Sunce se kreće naprijed od istoka prema zapadu, krečući se južnim horizontom. Ali kako dani prolaze, Sunce se " spušta " niže na horizontu svakog dana kako se bližimo zimskom solsticiju. 22., 23. i 24. prosinca, Sunce je na najnižoj točki na horizontu, bez pomicanja, odnosno izgleda mrtvo. 25. prosinca, Sunce se pomiče za jedan stupanj prema gore na horizontu i započinje novi ciklus, najavljujući dulje dane i više topline koja dolazi. 25. Prosinac je dan zimskog solsticija. Tako da je Sunce mrtvo tri dana, a potom ponovno rođeno – uskrsnulo i poslano u nebesa.
Riješili smo misterij koji se krije iza 25. prosinca, Djevičanskim rođenjem i Tri Kralja. Ostaje nam Uskrsnuće koje se slavi " na pogrešan datum " i simbol križa. Prema Bibliji, Krist je razapet na križu, bio mrtav tri dana i onda uzdignut u nebesa. Natrag na astronomiju. Tijekom ta tri dana, kada se Sunce prikazuje na najnižoj točki horizonta ono " počiva " u blizini Južnog Križa, ili konstelacije Križ. Egipćani su bili marljivi promatrači noćnog neba. Konfiguracija piramida nam to potvrđuje. Poredane su u skladu s tri zvijezde Orionovog pojasa.

Sazviježđe ili konstelacija Južnog Križa je vidljivo kada u zoru 25. prosinca, prve zrake Sunca obasjaju Tarnakov Hram. Sazviježđe Južnog Križa ili konstelacija Križa su četiri zvijezde, vidljive na sjevernoj hemisferi.
Pa se onda postavlja logično pitanje: Zašto odgoda proslave Uskrsnuća ? Antički narodi nisu proslavljali Uskrsnuće sve do proljetnog ekvinocija, Uskrsa, kada Sunce i službeno prevlada nad hladnim vremenom zime i proljeće započme.

Rečeno jednostavnim riječima, Sunce umire, ostaje mrtvo tri dana ispod Križa i trećeg dana se uzdiže ponovo.

To vjerovanje dolazi i prije 10,000 godina SE. Rani ljudi su zasigurno povezivali kretanje Sunca i zvijezda s izmjenom određenih perioda u godini, što mi danas zovemo Proljeće, Ljeto, Jesen i Zima. Kada hladniji dani dođu, usjevi zamiru i dnevna borba za život kroz dugotrajnu zimu počinje. A kada se Sunce pomakne prema gore 25. prosinca, znali su da će uskoro doći topliji dani.
Vezano za križ možemo reći da oblik sam po sebi nije jedan o najranijih koji su korišteni u nekakvim štovanjima. Kada pobliže pogledate znak Zodijaka, uvidjet ćete da križ u biti predstavlja zimski i ljetni solsticij i proljetni i jesenski ekvinocij. U sredini se nalazi Sunce. A oko križa obično ćete pronaći 12 sazviježđa. Zamijenite Sunce s likom Isusa Krista i umjesto 12 sazviježđa zamislite imena svih 12 Isusovih učenika ( apostola ) i dolazite do glavnog dijela štovanja u kršćanstvu. Dodajte krunu od trnja na njegovu glavu. Sada uklonite Isusa, ostavite krunu i ponovo imate Sunce – sunčeve zrake.

Kršćanstvo u svojoj osnovi je ništa drugo nego reprezentacija starog vjerovanja u Sunce, ali prošireno na sasvim novu razinu.
I sada dolazimo do najuobičajenije rečenice u čitavoj kršćanskoj kulturi. Kako je Isus rekao svojim učenicima: Bit ću s vama do kraja vremena. Kraj vremena, Armagedon, kraj svijeta su ništa drugo nego oružje zastrašivanja, koje koriste crkveni službenici da bi još dublje nametnuli svoju kontrolu. Taj Kraj vremena se u biti odnosi na kraj doba Ribe, što će trajati do 2150.g. NE i svijet će ući u doba Vodenjaka. U samoj Bibliji, Isus upućuje svoje učenike govoreći im: Pazite, kada uđete u grad, srest će vas čovjek koji nosi vrč s vodom...pratite ga u kuću gdje će ući. Odgovarao je na pitanje gdje će se održati posljednja Paša. Čovjek s vrčom vode je Vodenjak. Tako da Isus jednostavno ukazuje na kraj doba Ribe.

Sada imate jednostavnu poveznicu 12 znakova Zodijaka s 12 apostola i kretanje tih 12 sazviježđa kao fenomen znan kao precesija ekvinocija. Zbog kolebanja Zemljine osi, sazviježđa se kraću unatrag i potrebno je 2150 godina da Zemlja prođe kroz jedno sazviježđe.

Kada otvorite svoje oči i pogledate širu sliku dolazite do zaključka da 1 milijarda ljudi u stvari štuje Sunce i astonomske događaje. Ništa više, ništa manje.

Međutim, postoji ogromna razlika između štovanja Isusa Krista i antičkog štovanja Mitre, Dioniza i drugih. Zašto se kršćanstvo uzdiglo na toliku razinu ? I još bitnije, kako ? Zašto Mitra ili Horus nisu postali ono što je Isus sada ? Mora postojati još nešto u ovoj čitavoj priči. Da li se radi o nizu slučajnosti ? Malo vjerovatno. Ništa toliko veliko nikada nije izraslo iz slučajnosti. Moramo razmišljati šire.
Koja je najuobičajenija značajka prirode same ? Evolucija. Sve evoluira ili umire. Nema treće opcije. Svi ostali bogovi " Sunca " iz prošlosti su izumrli, ali legenda o Isusu živi više od 2,000 godina i postaje sve većom. Pa kako je onda evoluirala, a sve ostalo je izumrlo ?
Moramo pretpostaviti, protivno svim dokazima, da je čovjek koji je sebe nazivao Isus, uistinu postojao od O. godine. Moramo još uzeti u obzir i rani oblik PR menadžmenta. Uzmete nekoga i pažljivo ga oblikujete u nešto drugo, što može biti korišteno za postizanje određenog cilja. Kada ga oblikujete, onda ga reklamirate. U ovom slučaju, PR je doveden na sasvim novu razinu.
Rimljani su imali jednu izutenu naviku. Zapisivali su sve. Ali nekako, ne postoje pisani dokazi o događaju, koji se, barem prema Bibliji, dogodio negdje oko 30. godine NE. Oko 120. NE rimski pisac govori o čovjeku koji se može povezati s likom Isusa. Isto tako je moguće da je vrijeme uzelo svoj danak i da su postojali zapisi, ali su uništeni tijekom vremena. Ili su jednostavno skriveni od javnosti.
Međutim, najočigledniji zaključak je da nije bilo ništa posebnog u tome da nekakav osuđenik završi razapet i umre na križu, jer je to bila uobičajena tradicija u Rimskom carstvu rješavanja osuđenika osuđenih na smrt.
Ali nekako, rimski car Konstantin, odabire implementirati Kršćanstvo kao službenu religiju Rimskog carstva i mijenja čitav sustav vjerovanja koji je do tada postojao. Prvo, godine 313., proglašava Edikt o Toleranciji. Do tog dana, sljedbenici Kršćanstva su bili pod stalnim progonom i pritiscima. Godine 325., Konstantin inicira Prvi Sabor u Nicei i tako pokreće budućnost kršćanstva. Kako to da je vidio potencijal u nekom minornom pokretu, većinom zabranjenom diljem carstva ?
Netko je gledao širu sliku. Učenje o prošlosti može vas voditi kroz budućnost. Možda se dogodilo da je grupa marljivih " filozofa " religije tog vremena, razvila najveličanstveniji marketinški plan ikada stvoren. Pronašli su čovjeka koji je imao sve. Izgled, govorne vještine i volju da pristane na plan. U ono vrijeme nije bilo teško stvoriti nekome prošlost. Čovjek je mogao biti s bilo kojeg dijela Bliskog istoka i rođen bilo kada. Ako pogledate sve slike ( reprezentacije ) Isusa Krista, primjetit ćete da ima izgled neuobičajen za područje u kojem je živio. Nedostaju arapske značajke. Smeđa kosa, plave oči, ništa zajedničko s njegovim arapskim porijeklom. Logika govori da bi trebao biti tamnije kože, crne kose i očiju. Kako je onda u većini slučajeva prikazan kao Europejac ?
Čovjek koji je sebe nazivao Isus je hodao Kanaanskom zemljom, propovjedajući ljubav i mir i Kraljevstvo Nebesko koje uskoro dolazi. Sve veće i veće grupe su se okupljale na njegovim govorima. Logistika iza njega je radila perfektno. I jedan po jedan, 12 apostola također ga počinju pratiti. Za razliku od štovanja Horusa ili Dioniza, novi religijski pokret je imao stvarnog čovjeka, okruženog stvarnim učinicima, njih 12 ukupno. Ne Sunce, ne sazviježđa, nego stvarni ljudi od krvi i mesa. Sada su mogli uperiti prst u njih i reći: Pazite oni su među nama ! Da li je Isus znao što će se dogoditi ? Da li je bio svjestan što se mora učiniti u cilju stvaranja čvrstih temelja za buduću religiju ? Da li je znao išta o sudbini proroka ili Sinovima Božjim prije sebe ? U jednom trenutku Isus mora umrijeti. I smrt mora biti veličanstvena. Onakva kakvu će ljudi zapamtiti.

Za buduće događaje, moramo pretpostaviti da je većina ako ne i svi učenici znala za plan. To nas vodi natrag do vođe ove dvanaestorice – Petra. Da li je on glavni um koji stoji iza svega ? Nakon svega, on je proširio vijest nakon Isusovog smaknuća. I Isus se obraća baš njemu i govori mu: Ti si Petar to jest stijena, na toj stijeni sazidat ću crkvu svoju.

Imamo tri prepoznatljiva lika: Isusa, Petra i Judu. Juda je kolateralna žrtva. Prema tradiciji, Isus ( Sunce ), mora biti izdano da bi umrlo. Između 12 jedan je odabran. Voljno ili ne to je zagonetka koju ne možemo razrješiti. To je ključni moment Kršćanstva.
Isus i njegovi sljedbenici su u jednom trenutku bili progonjeni od strane službenih vlasti. Skrivali su se i sastajali u tajnosti. Pravi trenutak mora doći. A trenutak je tradicionalni dan kada građani Kanaae biraju između dva osuđenika. Jedan će umrijeti, drugi će biti oslobođen. Stoga Juda dogovora sastanak i javlja vlastima. Svi se oni prikradu grupi muškaraca. Ali samo je jedan meta.Vođa. Isus Krist. Signal je bio poljubac. Čak i danas mafija koristi isti signal da bi obilježila buduću metu.

Isus je uhićen. Sudeći prema reakciji vodećeg Rimljanina, Poncija Pilata, on nije bio siguran što učiniti s uhićenim čovjekom. Nije pronašao zločina, zbog toga što je, temeljeno na činjenicama koje je čuo na saslušanju, Isus propovjedao samo ljubav i mir. Jedini " zločin " mu je bio taj što je propovjedao o nekom novom bogu, a ne o rimskom caru. Rimski car u to vrijeme, morao je biti prepoznat kao bog ili bi netko tko radi drukčije mogao upasti u ozbiljne probleme. Prema Novom zavjetu, Pilat je bio oduševljen Isusom. I na kraju nije pronašao ništa protiv njega. Međutim propuštamo jedan dio ovih događaja. Između perioda od Isusovog uhićenja i saslušavanja pred Poncijem Pilatom, Isus je bio mučen. Zašto, nitko ne zna sa sigurnošću. Biblija zasigurno ne pruža objašnjenje. Iz nekog razloga, Rimljani su odlučili mučiti čovjeka i izrugivati se iz njega, dajući mu crveni plašt i krunu od trnja, da bi izgledao poput kralja. Takav je doveden pred Poncija Pilata, koji nije bio zadovoljan odnosom prema uhićeniku pa je tako naredio svojim ljudima da ga propisno očiste. Nakon saslušanja, Pilat je bio spreman pustiti čovjeka jer nije našao ništa protiv njega. Ali sada dolaze vrhovni svećenici. Uvjeravaju Pilata da mora prepustiti odluku lokalnoj rulji jer je upravo taj dan. Iako su Rimljani vladali područjem, dozvoljavali su određene oblike lokalnih tradicija diljem carstva. Pilat se povukao.
Zajedno s Isusom, u zatvoru se nalazio i čovjek znan kao Baraba. Lokalni nasilnik i vođa grupe terorista i lopova. Pilat je odabrao baš njega da stoji uz Isusa pred masom, vjerovatno misleći kako će masa osuditi ubojicu, a ne čovjeka koji propovjeda ljubav i mir. Krivo. Dok se Pilat obraćao masi, logistika se pokrenula. Grupa ljudi počinje lobirati za Barabu. Kako je bio vođa otpora protiv rimskih tlačitelja, nije bilo posebno teško uvjeriti rulju. Nakon svega, Baraba je bio i poznatiji u regiji.
Scena je postavljena za posljednji događaj. Razapinjanje. Da bi uistinu kopirali antičko vjerovanje, Sunce ( Sin – eng. - son ), mora biti razapeto. Tako je Božji Sin prikovan o drveni križ i ostavljen da umre.
Ali, on odbija umrijeti pa ga rimski vojnik probada kopljem da mu olakša muke. Zašto je to učinio ? Rimski vojnici nisu činili takvo što. Cijela ideja oko razapinjanja je da bi se još teže mučilo osuđenike, tako da umru u velikoj patnji. Astronomija opet dolazi do izražaja. Ako ne umre u točno određenom trenutku, netko bi mogao postavljati pitanja u budućnosti. Nakon svega, cijeli scenarij je dobro isplaniran i ništa nije prepušteno slučaju. Kako odbija umrijeti, netko nagovara rimskog vojnika da ubrza stvar. I pazite, On je mrtav.
Isus je potom položen u grobnicu i prekriven komadom bijele plahte, barem prema Novom zavjetu. Trećeg dana, obitelj je došla po tijelo i ostala u nevjerici kada je otkrila da nema nikoga u grobnici. A navodno, ogroman kamen, koji je priječio ulaz, nije bio pomaknut. Nekako, njegovo tijelo je nestalo. I pazite, Isus je uskrsnuo i nakon nekog vremena Petar ga je susreo dok je hodao obalom.

To je priča o čovjeku koji je sebe nazivao Isus Krist i bio Sin Božji, jedan od tri sveta lika kršćanstva. Da li je moguće da su se ovi događaji odigrali ? Jest. Nakon svega i čudniji događaji se odigravaju čak i danas i ljudi vjeruju u njih. Primjerice, uzmimo cijeli vanzemaljski i NLO fenomen. Nekih dokaza za to ? Ne. Da li ljudi vjeruju u to ? Vjeruju. To dokazuje da ne morate imati čvrste dokaze nekih događaja, morate samo imati dobru priču.
Još jedna značajka u Novom zavjetu može govoriti u korist teorije o njegovom stvarnom postojanju. Lik Marije Magdalene. Zašto bi netko izmislio cijelu priču oko spašavanja prostitutke ? A najbolji dio je – spašena prostitutka se pojavljuje u Novom zavjetu od tog trenutka redovno. U najtežem trenutku Novog zavjeta, upravo Marija Magdalena drži ruku Djevici Mariji, koja gleda razapetog sina. Sve pokazuje u jednom smjeru. Postojala je iskra između Isusa i žene zvane Marija Magdalena. Svima nam je poznata moć ženskog uvjeravanja. Da li je slučaj sam za sebe slučajan ? Ili namješten ? Koja je šansa da je Isus naišao na pravo mjesto, u pravo vrijeme da spasi jadnu ženu od sigurne smrti ? Ne baš dobre to je sigurno. Ići od grada do grada, u to vrijeme, značilo je dane hodanja pod nepraštajućim Suncem. Ali, nekako je nabasao na događaj i koristeći se svojom moći uvjeravanja uspio uvjeriti rulju da ostave jadnu ženu na miru. Od tog trenutka, pratila ga je kao sjena. Celibat nije bilo nešto uobičajeno tih dana, stoga ništa nije sprječavalo Krista da uživa u društvu lijepe žene, a možda i da ode malo dalje u tom odnosu. I izgleda da je ona bila jedina žena koja je sjedila među tom grupom muškaraca u događaju znanom kao " Posljednja večera. " To dokazuje da je imala poseban status.
Kada malo promislite o tome, sve je radilo za Krista do trenutka kada je sreo Mariju Magdalenu. Od tada, sve je krenulo nizbrdo za njega. Da li je ona bila dio pažljivo planirane urote protiv Krista osobno ? Možda je radila zajedno s Petrom ? Što se s njom dogodilo nakon smrti Isusa Krista ? Žena kao da je nestala od tog trenutka. Shimon, odnosno Petar, navodno je hodao sam u svojim " šetnjama " nakon Kristove smrti. Nema spomena ženskog društva. Stoga, Marija Magdalena nestaje. Da li je odigrala svoju ulogu u uroti, a potom uklonjena ?
Razmislimo o jednoj značajki ili fenomenu ako želite. Kada imate grupu muškaraca, koji žive i putuju zajedno, pričaju i planiraju budućnost, jedu istu hranu i piju isto piće, pojava žene je točka loma za svaku takvu grupu. Razlog je jednostavan. Instinkti nastupaju. Žena će favorizirati alfa muškarca. U ovom slučaju to je bio Isus Krist. I sve od tog momenta je promjenjeno. Bez obzira koliko ste dobri s vođom ipak ste na drugom mjestu. Žena je odmah do kralja. Kraljica. Ako imate 12 muškaraca, neki od njih neće biti zadovoljni razvojem situacije.
To je također mogao biti trenutak kada je apostol Pavao odlučio da je brak društvena obveza koja može odvući nekoga od Krista. Pavao je promatrao promjene uvedene dolaskom žene u grupu i uvidjeo potencijalnu opasnost za budućnost pokreta. Potom je odlučio da onaj tko propovjeda kršćanstvo, znači svećenik, ne bi trebao ući u bilo kakav blizak odnos sa suprotnim spolom. To zanemarivanje i odricanje seksualnih zadovoljstava će se odbiti o glavu kasnije u budućnosti, jer pojedinac ne može funkcionirati kao normalno ljudsko biće ako izostaje seksualni odnos.
Kako možemo vidjeti, Novi zavjet govori u korist stvarnog postojanja Isusa Krista. Jer ako je sve izmišljeno, jedan ili više koji su priču izmislili, ne bi se upuštali u tolike komplikacije. Držali bi stvari jednostavnima i čistima. A nije čisto. Nije jednostavno. Novi zavjet i priča o Isusu Kristu je najkompliciranija priča ikada ispričana. Nije jednostavna bajka. To je kompleksan tijek događaja koji vodi do formiranja najvećeg religijskog pokreta do sada. Zato je toliko teško povjerovati da je sve u stvari fikcija. Može i biti, ali postoji velika mogućnost da je jednom davno, grupa muškaraca, sjela za stol i dogovorila najveću urotu svih vremena.
Postoji još jedna značajka koja razlikuje kršćanstvo kao religijski pokret, a tako i Bibliju kao temeljni dokument, od svih ostalih religijskih pokreta i vjerovanja prije kršćanstva. Egipatske priče i urezi u kamenim pločama, a tako i svi ostali tipovi su nelinearni. Biblija je linearna. Biblija posjeduje precizan vremenski slijed događaja i to je ključna razlika. Umjesto slučajnih slika ili ureza, tekst Biblije, ili priča, ima smislenu vremensku liniju koja je daleko prihvatljivija čitateljima i slušateljima. To je još jedan od razloga uspjeha novo formiranog religijskog pokreta.
To je evolucija koju smo spominjali ranije. Ovaj tekst je jednostavno bolji od svih prije njega. Pažljivo planiranje značilo je svu razliku. Moć zapisane riječi dokazala se još jednom. Ali moć same knjige je u njenoj evoluciji. Stari zavjet nije okupio toliko sljedbenika kao što je to učinio Novi zavjet. Da li se radi o savršenom tajmingu ? Ne. Pročitajte obje knjige i uvidjet ćete značajnu razliku između ta dva teksta. Novi zavjet je daleko prihvatljiviji čitateljima i slušateljima nego je to Stari. Moćna priča o Isusu Kristu napravila je tu razliku. Stari zavjet je isto tako pun priča o prorocima i ostalim značajnim likovima. Ali lik Isusa Krista je doveden na sasvim novu razinu. Ljudi se mogu pronaći u liku i jadu Isusa Krista. Ne vide se mnogi u liku Mojsija ili Abrahama. Njegova patnja predstavlja svakodnevnu borbu modernog čovjeka i žene.
Ali na kraju, to je ništa drugo nego prastaro štovanje i obožavanje Sunca. A Biblija je veličanstveno djelo koje je dovelo određenu branšu religijskih pokreta na svoj vrhunac.

Ukažimo na glavna značajna obilježja cijelog vjerskog sustava:

rođenje 25. prosinca – dan zimskog solsticija, Sunce se pomiče prema gore na horizontu za 1°, najavljujući dolazak proljeća, duljih i toplijih dana

rođenje od djevice majke – sazviježđe Virgo ( Djevica – ili Kuća Kruha ) je vidljivo na noćnom nebu 25. prosinca

obožavanje od Tri Kralja – tri zvijezde Orionovog pojasa, tzv. Tri Kralja

Kraljevi vođeni Istočnom zvijezdom – zvijezda je Sirius, najsjajnija zvijezda noćnog neba koja se posložava pravilno s tri zvijezde Orionovog pojasa i ukazuje na točno mjesto na kojem će Sunce izaći ujutro 25. prosinca

mrtav tri dana, uzašao ( uskrsnuo ) na nebesa – osnovna astronomija, 22., 23. i 24. prosinca Sunce ze zadržava na najnižoj točki horizonta. 25. prosinca, Sunce se pomiče prema gore za 1 stupanj i tako uskršnjava, ili se pomiče prema gore svakog dana

razapet na križ – ponovno, astronomija, četiri zvijezde, znane kao sazviježđe Križa ( Južni križ ) u čijoj blizini se nalazi Sunce tijekom tri dana mirovanja na najnižoj točki

broj 12 – 12 učenika, starost Krista kada je " diplomirao ", 12 plemena Izraela, itd., itd... - temeljeno na legendi o Horusu ( Sunce ), gdje Horus, Sin Božji postaje sam Bog, Oziris, nakon što se kreće 12 sati. Od ponoći do podneva, Sunce je samo dijete, ali od podneva do ponoći, Sunce je odraslo i mudro

kraj vremena ( Armagedon ) - astrologija, znači kraj doba jednog znaka Zodijaka i početak drugog. Da bi prošla jedno sazviježđe ( znak Zodijaka ) Zemlji treba 2150 godina

doba - eoni, pogrešno prevedena riječ staroaramejskog jezika. Eoni se odnose na isti period od 2150 godina

riba i ribari – Riba, znak Zodijaka, znači sazviježđe Ribe




Ali, ovo nije niti približno dovoljno informacija da bi se u potpunosti shvatila opasnost dogmi prezentiranih od strane vjerskih institucija. Ostatak priče je jednako tako zanimljiv.

Oznake: biblija, dekodiranje, prava istina biblije, religija

<	listopad, 2012
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv