Perun&Weiss

petak, 28.09.2012.

Zašto je zaustavljen napad na Banja Luku 1995.g.

Iako je bilo jasno da je operativna premoć združenih snaga OSRH i ABiH bila i više nego dovoljna da se Srbima u Bosni i Hercegovini nanese konačan udarac i promjene pregovaračke pozicije, odlučeno je da se napad zaustavi pred samim gradom.

Nakon vojno – redarstvene operacije OLUJA, u ljeto 1995., a na osnovu postignutog dogovora o vojnoj suradnji između HV-a i ABiH, te dvije vojske započele su planiranje i izvođenje vojnih operacija na širem prostoru Bosne i Hercegovine, a s ciljem potpunog slamanja neprijateljske vojske, odsnosno VRS-a.

Operacija MAESTRAL

08.09.1995.g., započela je operacija MAESTRAL, združena operacija dvaju vojski koja je za cilj imala ne dopustiti utvrđivanje protivnika na novo uspostavljenoj bojišnici. Potisnuti protivničke snage od Grahova, Glamoča i Kupresa. Osloboditi Šipovo, Jajce i Drvar. Uspostaviti novu bojišnicu, ispred Petrovca, Ključa i Mrkonjić Grada. Omogućiti napredovanje 5. K ABiH prema Sanskom Mostu i 7. K ABiH prema Kotor Varošu.15.09.1995., operacija je završila s oslobođenim područjem ukupne površine 2 500 četvornih kilometara. Oslobođena su bila tri velika grada Šipovo, Jajce i Drvar.

Operacija Maestral je bila prva značajnija operacija združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj BiH, u kojoj su zauzeti veći prostori zapadne Bosne uključujući gradove Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ. Operacija Maestral zapravo se sastojala od dvije povezane ofenzive. Trajala je od 8. rujna do 15. rujna 1995.

Temeljem Splitskog sporazuma Hrvatske i Federacije BiH od 22. srpnja 1995., nekoliko tjedana nakon operacije Oluja i nakon odbijenog protunapada Vojske Republike Srpske iz pravca Drvara, tijekom kojega su HV i HVO zauzele dodatne kvadratne kilometre u smjeru Drvara, težište djelovanja Hrvatske vojske ponovno je vraćeno u Bosnu i Hercegovinu.
Međunarodna zajednica nije pravila probleme jer je to bio najbolji način da se bosanskohercegovački Srbi prisile da bez traženja dodatnih uvjeta sjednu za pregovarački stol. Zajedno sa snagama Armije BiH, Hrvatske snage su počele planiranje oslobađanja i zauzimanja što većeg područja u jugozapadnoj Bosni. 4. i 7. gardijska brigada se pripremaju za nastavka napredovanja prema Banja Luci. Zamisao operacije bila je smjela i predviđala je prodore na dva operativna pravca od Bosanskog Grahova prema Drvaru i od Glamoča prema Jajcu.
Zbog ponavljanja masakra na sarajevskoj tržnici Markale, 28. kolovoza 1995., zračne snage NATO-a tijekom noći 30. kolovoza 1995. godine pokreću snažnu kampanju zračnih udara na bosanske Srbe pod nazivom Operacija Namjerna sila. Vojska bosanskih Srba biva snažno rastrojena. U tom olakotnom trenutku dok su oči svijeta bile uprte u nebo i dok su se brojale štete Srba oko Sarajeva, vojni stožeri ABiH, HV-a i HVO-a iskorištavaju trenutak nemoći VRS i pokreću združenu ofenzivu.

Na kraju operacije, neprijatelj je odbačen i počeo se utvrđivati na rijeci Sani kod Ključa, dok su južno od Mrkonjić grada i Bočca prema cestama za Banja Luku krenuli organizirati obranu. Na taj način je potpuno razbijen 2. korpusVojske RS ( VRS ), (Drvar) te su sve ostale snage završile u 1. korpusu Vojske RS koji je branio šire područje oko Banja Luke.

Operacija JUŽNI POTEZ

U manje od mjesec dana započela je ključna operacija združenih snaga pod nazivom – JUŽNI POTEZ, koja je za cilj imala odbaciti srpske snage iz područja Mrkonjić Grada, Podrašničkog Polja i HE – Bočac. Staviti pod nadzor putove koji vode ka Banja Luci: – Čađavica – Banja Luka – Mrkonjić Grad – Banja Luka – Jajce – Banja Luka. Uspostaviti bojišnicu na južnim padinama pl. Manjače. Oslabiti pritisak na 5. i 7. K ABiH, koji su u to vrijeme bili pod pritiskom srpskih snaga koje su izvele nekoliko uspješnih operacija prema Bosanskom Novom i prema Ključu na sanskoj bojišnici. Operacija je trajala od 08. – 12.10.1995. pri čemu je oslobođeno je područje ukupne površine 800 četvornih kilometara. Linija bojišnice dospjela je samo 23 kilometara od Banja Luke.

Tijekom operacije Južni potez oslobođeno je područje ukupne površine 800 kvadratnih kilometara uključujući Podrašničko polje, selo Čađavicu hidroelektranu Bočac i dijelove planine Manjače. Crta obrane postavljena je na planini Manjači, 23 kilometra od Banja Luke, što je bilo u dosegu hrvatskog dalekometnog topništva. Osvajanje HE Bočac imalo je dalekosežan psihološki utjecaj na eventualno dalje napredovanje HV-a, HVO-a i Armije BiH prema Banjoj Luci. Naime, HE Bočac je opskrbljivao Banja Luku električnom energijom.
Srpske snage, I i II korpus bosanskih Srba, znatno su razbijene i u kaosu se povlače prema Banjoj Luci. Također, stvorila se nova kolona srpskih izbjeglica koje su se našle u Banja Luci. Posvuda se glasno špekulira o padu Banja Luke. Srpski vrh je u panici – eventualni pad Banja Luke psihološki bi odjeknuo poput pada Knina – padom Banja Luke praktički bi pala i cijela Republika Srpska jer bi vrlo brzo cijeli srpski teritorij zapadno od Brčkog vjerojatno pao ili u ruke HV-a ili ABiH.
No, politička situacija nije bila sklona ulasku savezničkih, hrvatskih i bošnjačkih snaga u Banja Luku. Prvenstveno zbog toga što bi se time pokrenula nova, ovaj put možda najveća izbjeglička kriza u Srbiji koja bi mogla izravno uključiti tadašnju Vojsku SR Jugoslavije u rat čime bi se situacija znatno zakomplicirala. Drugo, propao bi plan Richarda Holbrooka o 51% za FBiH i 49% za Republiku Srpsku, čime bi se pregovori znatnije odužili.
Stoga je počeo znatan pritisak međunarodnje zajednice na predsjednika RH, dr. Franju Tuđmana da nikako ne nastavi napadne operacije, pri čemu se izravno prijetilo i napadom NATO zrakoplovstva na HV i HVO, mada je Alija Izetbegović poručivao Franji Tuđmanu da je on spreman riskirati i ipak zauzeti Banja Luku.
Akcija Južni potez, prekinuta je na zahtjev međunarodne zajednice u trenutku kad su se hrvatske snage nalazile na 23 kilometara od Banja Luke.

Reakcija međunarodne zajednice

Možda su ovi gore navedeni razlozi i bila nekakva osnova za toliki pritisak da bi se prekinule operacije, ali više izgleda da se radilo o prikrivanju pravih razloga, a oni sežu duboko u političkčo razmišljanje zapadnoeuropskih zemalja. S vojno – taktičkog pogleda, zaustavljanje napredovanja u takvim okolnostima je bila potpuno nerazumna i nelogična odluka. Neprijatelj je bio potpuno razbijen i u rasulu. Napredovanje je bilo brzo i efikasno. Po potrebi se moglo uvesti svježe snage i jedne i druge vojske. Tvrdnje da su snage HV-a i ABiH bile u tom trenutku previe razvučene i da je postojala realna opasnost od pucanja bokova ako bi ostaci VRS-a izvršili protunapad, nisu baš bili uvjerljivi, jer u tom trenutku VRS praktički nije više niti postojao. Zauzimanjem Banja Luke, svaki otpor Srba u BiH i bio zaustavljen, neprijateljska vojska potpuno poražena i danas bi politička i geo-strateška situacija na Balkanu izgledala drukčije.

Ali kako bi izgledala ? Uzmimo hipotetski u razmatranje slijedeće. Nije došlo do reakcije međunarodne zajednice i združene snage nastavljaju prodor, zauzimaju Banja Luku i potpuno lome svaki vid otpora od strane ostataka VRS-a. Srbi, barem sudeći prema primjeru iz Hrvatske, bježe glavom bez obzira preko Drine, kako civili, tako i ostaci vojske. Rat je završen, Dayton se ne događa. Srbi jednostavno više nisu faktor koji je potreban da bi se uspostavilo potpuno funkcioniranje Bosne i Hercegovine. Kako bi to išlo ? Demografski gledano, Hrvati u BiH su najmanje zastupljena etnička grupa, dok su Bošnjaci, odnosno muslimanska etnička zajednica najviše zastupljeni. Iza njih, s dobrim brojem pripadnika, nalazili su se Srbi. Izbacimo Srbe iz formule i imamo problem. Barem tako vidi međunarodna zajednica, odnosno vodeće europske zemlje. A to možda i nije bio potpuno neispravan pogled na budućnost. Danas se osjete jake tenzije između Bošnjaka na jednoj i Srba i Hrvata na drugoj strani !? I Hrvati i Srbi optužuju bošnjačko vodstvo da grabi prema unitarnoj Bosni i Hercegovini u kojoj bi oni imali primat, a ove dvije druge etničke zajednice bi samo povremeno podsjećale na svoje korijene kroz folklor.

S tim na umu, vrlo je jednostavno zaključiti da broj Hrvata u tom momentu, prije i kasnije, nikako nije bio dovoljan da napravi jednu protutežu nastojanjima Bošnjaka, koji po prvi puta u nekoliko stoljeća imaju mogućnost uspostaviti svoju državu. Do sada su uvijek bili nekakva autonomija unutar raznih oblika carstava, ali nikada nisu imali stvarne upravljačke poluge. Operacija JUŽNI POTEZ davala im je takvu mogućnost i ta njihova želja se davala isčitati iz riječi Alije Izetbegovića koji je uporno nagovarao Tuđmana da nastave s operacijom jer je on, Alija, spreman na rizike. Ali Alija u toj situaciji nema puno za izgubiti dok je Tuđman i Hrvatska imao mnogo. Ne treba zaboraviti da je OLUJA tek završila i da je Hrvatsko Podunavlje i dalje okupirano u tom trenutku.

Europa je uvijek bila leglo cinizma i to se moglo isčitati i na primjerima tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji, a poglavito u politici prema Bosni i Hercegovini. Nakon pregršt optužbi u smjeru Tuđmana kako je otvoreno planirao izvršiti podjelu BiH, Europa i SAD čine upravo to – Daytonskim sporazumom. Ali to rade mudro. U trenutku kada je bilo jasno da snage HV-a i ABiH nezaustavljivo napreduju i da će Srbi napuštati prostor, alarmni sustavi po svim euro državama su se upalili. Europa nikada nije htjela islamsku zemlju u svom srcu. Jer da hoće imalo, onda bi Turska davno bila članica Europske Unije iako je periferna država. Unitarna, islamistička država u srcu europskog kontinenta nikako se nije smjela dogoditi.

Odlučnom diplomatskom reakcijom, dapače i uz prijetnju uporabe NATO snaga protiv dosadašnjih partnera, odnosno HV-a i ABiH, međunarodna zajednica zaustavlja operaciju i spašava, unaprijed određen mirovni plan, prema kojemu, da bi se izbjeglo superiorno postavljanje Bošnjaka nad Srbima i Hrvatima, Srbi dobivaju 49 % teritorija BiH s koridorom koji ih spaja sa Srbijom, što je još jedno osiguranje u slučaju nekavog vojnog pokušaja Bošnjaka, dok Bošnjaci, zajedno s Hrvatima dobivaju preostalih 51 %. Ta formula i taj omjer bio je dovoljan da održi vagu u vodoravnom položaju jedno duže vrijeme dok se ne smisli nešto trajnije.

Bez Srba i Republike Srpske kao tvorevine na prostoru BiH, Hrvati nikako nisu mogli održati tu vagu u takvom položaju, barem prema mišljenju vodećih zemalja Unije. Na taj način, prekidom operacije i zaustavljanjem egzodusa Srba s prostora BiH, Europa je tu noć legla mirnija u krevet jer je bila zadovoljna svojim konačnim učinkom. Islamska zemlja u srcu Europe neće postojati.

Zato je u stvari i Srbima dozvoljeno toliko ustupaka iako su bili doslovno slomljeni i stjerani na nekakvih 27 % ukupnog teritorija BiH, jer ako oni, kao druga po veličini etnička zajednica, imaju određeni stupanj autonomije unutar tripartidne države, onda će na taj način uvijek uspjevati, naravno uz pomoć eurozajednice, obuzdavati želju Bošnjaka za potpunom kontrolom Bosne i Hercegovine. Kada se tu još uključe i Hrvati, što je bilo za očekivati, onda Bošnjaci više nemaju većinu i time je opasnost uklonjena.

Oznake: domovinski rat, rat u bosni i hercegovini, rat u jugoslaviji, napad na banja luku

<	listopad, 2012
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv