Going, going to Chicago... Going to Chicago... Sorry but I can't take you...

Nekad poželim živjeti u sedamdesetima. Pa čak i uz moje skromno znanje o tom razdoblju.
Ne znam... želim... želim, miris gitare Johnya Casha u malenoj sobici obljepljenoj posterima Audrey Hepburn, Grace Kelly i Led Zeppelina.
Zahtijevam vrući, ljetni miris na smećkastoj koži i cvijeće u svojoj dugoj smeđoj kosi.
Hoću kratke traper hlače i žutu majicu na kojom velikim slovima piše "Coca-Cola".
Bijelim slovima.
Ležim na krevetu očiju uperenih u strop a stari dobri vinil muči moj gramofon i preskače pjesmu.
Iznova i iznova.

Sjedimo na travi spaljenoj od sunca, i... kako ironično... pušimo, dok nam nosnice ispunjava vonj
koji dopire od prolivene pive a dušu ispunjavaju zvukovi... ne znam. Čega god želim.
Doorsi. Zepplini. Hendrix.

Za petama nam gori zakon. U kostima nam gori revolucija.
Ne želimo smrt. Želimo ljubav, i oh, kakav klišej, želimo mir!
Ponekad boli, što i onako premala upućenost u detalje tog doba, je potpuno zanemarena pod željom da jednostavno i bezazleno udišem zrak sedamdesetih. Čežnja za nečim što dobro ni ne poznajem.

Lažem...........................
Ne želim dobrog starog Casha ni svoju sobicu gdje ispod kreveta čuvam 2 ljubavna pisma.

Želim živjeti na ulici, vrijeme provodeći u podzemnoj željeznici Chicaga gdje poznam sve ljude s narko-scene. U svako doba ugrožavati život ubodima nečiste igle pune prljavog heroina. Želim teturati po bespućima krvlju i bićem ispunjenim heroinom i opijatima dok mi u srcu zavija "Stairway to heaven". Sve mi je ravno. Pa i činjenica da preživljavam od danas do sutra samo za jedan zadnji šut.
Nije mi hladno ni vruće, nemam grižnje savjesti. Ne volim, ne mrzim, ne poznajem: kontradiktornost, paradokse i tvrdoglavost. Greške, velike ili male, ne registrira moj um. Groteska je izbljedjela kao umjetno cvijeće pod najlonom na grobu mojih djedova i očeva. Prezir i ciničnost zamrli. Potpuno mi je svejedno.
A samo ponekad kad se sve ovo uzdigne iznad razorne moći i želje za heroinom... ponekad, kad se sjetim kako sam slaba, upalim onu pjesmu... ma znate onu...
I was doing time in the universal mind.
I was feeling fine.
I was turning keys, I was setting people free.
I was doing all right.
Then you came along
With a suitcase and a song,
Turned my head around.
Now I'm so alone
Just looking for a home
In every place I see.
I'm the freedom man
That's how lucky I am.


Samo mi to ponekad padne na pamet.
"I think we're gonna be ok."


24.07.2006. u 21:09 ~ 10Dođi fufo, u krilo mi sjedni ~ Lovim voluharice po grmlju ~ Samokontrola ~ Vrh


C-S-O(Carstvena Svemoćna Objava) wink

Ah, podanici mili! Milozvučan glas Cara svoga vrijeme je čuti!
Već zadugah s prokletnikami problema ne imah, u Carstvu Svemoćnom teče sve kao da Božja milost sašla je na nj. Vremena naša, ali ponajprije Moja Veličanstva, dolaze!


Nakon mjeseci krvoločnih bitki koje svršene su bile, sjećate li se, o podanici vjerni, slavlja dičnog i Cara svog okupanog zlatnim sjajem? Sjajem blaga otetog od onih prokletnika koji zaslužili su još i gore. Ali, uzrujavati um svoj britki i srce slabo, neću kugama tim koji nepokornici se zovu! Reče, Car vaš mili i dični, da Carstvu predstoje vremena kada klanjati se pred silom mača njeg'va svi moraju.
Riječ Cara zakon jest, ona je poput proročanstva mudraca Tiresije koji nikada ne griješi. Ah, Tiresijo! Zamjeri se Saturniji silno, ali mudrost tebe uistinu vrijede mnogo.
No, da ne skrećem putovima skrivim, htjedoh reći da ovo Carstvo svemoćno i Veličanstveno polako ulazi u eru kada odložit će mačeve svoje. Junaci uživat tiriumfe svoje slobodno mogu, kovači potkivati će kočije bajne 'mjesto kočija bojnih a savjetnici plandovanju prepustit se mogu konačno.

Nakon osvojenih brojnih bogatih, ali i nadasve dalekih, krajeva, potrebno je učvrstiti vlast rukom Mojom čeličnom među nevjernicima i nepokornicima, urotnicima i izdajnicima unutar granica velebnih Carstva Svemoćnog. Ostavljam one koji pokoriti se ne žele, neka trunu u strahu od gnjeva mog koji dostići će ih brzo! Neka se koprcaju u blatu vlastite nedosljednosti i sudbe klete! Znaju oni na koga mislim: Franke lažno skromne i Slavene južno do mora adrianskog, pa put Karpata, stići će pravda moja!

Ali, ponajprije poboljšati stanje u vlastitim granicami. Odložite vjerni zasada, misli i nade u bojeve silne (u kojima nadmoćni uistinu i jesmo) a uzmite pera u ruke i natjerajte izdajnike na grižnju duha zbog grijeha počinjenih!

Reforma i uredba su sljedeće i kao takve, svaki stanovnik Carstva Svemoćnog dužan ih je provoditi bespogovorno:

1. Prema strancima sumnjičavi budite, ali samo opravdane sumnje prijavite. Kleveta i nepravda neprijatelji su vaši!
2. Burgunde po prilici, zašamarajte.
3. Pišite epistule i pjesme pokorni i slave Cara svoga, kojima čednost i vjeru pobudit ćete!
4. Redovito molite uz biskupe Moje, za zdravlje Moje.
5. Duh svoj i karakter bijedni ojačajte!
6. Knjige moje, kao i epistule i opomene, te zakone silne, čitajte, prepoznajte i vrednujte!
7. Glas moj milozvučni ljubite.
8. Uzori u moralu i posluhu drugima budite.
9. Obrazujte čeljade svoje kako znanjem svojim Carstvu služiti bi moglo.
10. Agresivnost ostavite po strani, a prigrlite uglađenost i učenost.

God bless the empiress!Image Hosted by ImageShack.us


03.07.2006. u 11:50 ~ 5Dođi fufo, u krilo mi sjedni ~ Lovim voluharice po grmlju ~ Samokontrola ~ Vrh

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (5)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (5)
Kolovoz 2006 (4)
Srpanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (1)
Travanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



O glupiranju na periferiji nečega a vi ne znate čega:

Hih...
blog

Napoleon Dynamite


Periferija života je pijandurski bljog.
Nekoć bje mjesto gdje je i bilo:ždralova, spužvi, antičke poezije, glazbe i diktatura...
Sada je ovo mjesto gdje će potpuno zaživjeti gore navedene stvari.
Zato što sam ja Car. A vi ste svi dikobrazi na drvetu.
Čast iznimkama.
I ne. Ne trebam pomoć, ne želim vaše Prozace,
Voltarene, te narkotike silne. Zar je loše ako čovjek ima svoje
Carstvo i želi pokoriti svijet? I zar je loše ako ta ista osoba
namjerava nametnuti diktaturu svima?
Pa dobro, jelte... malo je strašno.
Staro upozorenje: Ne posuđujte ilegalne videoKasete jer
štete vašem videorekorderu.
Novo Novo upozorenje: ne nosite umjetno krzno jer je ubojstvo
UMJETNIH životinja i dalje ubojstvo.
Autor

Image Hosted by ImageShack.us

God bless the empiress!
myspace layout

Carska kruna



Sve ljude djelim na dobre(pristaše) i zle(anarhiste proklete) zato što
sam ja takva da me možeš samo mrziti ili voljeti.
Crno-bijeli svijet.

Pristaše:
1. Verdana- glavni savjetnik Cara
2. Maja- vojnik
3. Mesar(ica)- vojnik
4. Hana- vojskovođa
----> narod koji me voli... i obožava i štuje

Anarhisti prokleti: Damn you all !!!!
1. Zli duh-koji-vrbuje
---- > ostale prokletinje...

Saveznici Vrli Carstava:
Empress Lucica

Zlodusi koji lutaju na granicama postojanja i ne-postojanja:
1.Nitko i ništa 1
2.Nitko i ništa 2
3.Nitko i ništa 3
4.Nitko i ništa 4
5.Nitko i ništa 5
6.Nitko i ništa 6
7.Nitko i ništa 7

O glupiranju sa linkovima:

A dobro, predomislila sam se.
Predomislila sam se
Predomislila sam se
Predomislila sam se
Najdraži bend(uz stripese)
Napoljeon Dynamite- najsmješniji film svih vremena!
Image Hosted by ImageShack.us

''I puštam novčiće iz ruku, neka padnu neka zvone, sve je bolje od tišine koja grize...''

Jedino vrijedno na ovom blogu:

Anakreontska lirika:
IV.
Dajte mi Homera liru
Bez krvave žice one!
Daj mi čašu reda nosi,
Daj mi zakon da nadodam,
Pijan kolo da igram,
Trijezan da se sav zanesem
I uz liru iz sveg grla
Počasnicu onda spjevam!
Dajte mi Homera liru
Bez krvave žice one!

XVIII.
Sva zemlja crna pije,
Nju drveće ti pije,
I more pije rijeke,
A sunce pije more,
A mjesec opet sunce.
Što karate me, druzi,
Kad i sam piti želim.

XXXVII.
Ja sam smrtnik, tako stvoren,
Stazom da života kročim;
Znadem vrijeme, što prevalih,
Što pretrčat mi je, ne znam.
Pustite me, brige moje!
Oh, da nemam s vama posla!
Prije no me konac stigne,
Šalit ću se, smijat, plesat
S lijepim, krasnim bogom Bakhom.

Gaius Valerius Catullus(1.st.pr.Kr.)

„Mrzim i volim. Možda ćeš pitati: kako? Ne znam. Osjećam: tako je. I to me raspinje.“


BOG ME UBIO, AKO JE NE VOLIM
Lezbija o meni uvijek najgore zbori,
Nikad ne šuti; pa ipak, bog me ubio,
Ako me Lezbija ne voli! A to znam
Po tome jer sam isti takav:
Grdim je vazda, pa ipak, bog me ubio,
Ako je zaista ne volim!

POZIV NA VEČERU
O moj Fabule, ako dadu bogovi,
Uskoro ćeš dobro večerati kod mene,
Samo ako dođeš s obilatom večerom
I sa zgodnom djevojkom, i ako poneseš
još vina i soli i šale i smijeha.
Ako tako učiniš, dragoviću moj,
Večerat ćeš dobro, rekoh, jer je zasad
Kesa tvoga Katula paučine puna.
Al zato ćeš kod mene naći čistu ljubav
I još nešto ljepše i draže od svega:
Posut ću te mirisom, što ga mojoj dragoj
Podariše Venere i dobri Kupidoni,
Pa kad ga pomirišeš, bogove ćeš molit
Da te, moj Fabule, svega u nos pretvore.

INVOKACIJA- Ilijada

"Srdžbu mi boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina,
Pogubnu, kojano zada Ahejcima tisuću jada,
Snažne je duše mnogih junaka ona k Aidu
Poslala, a njih je same učinila plijen da budu
Psima i pticama gozba; a Zeusu se vršaše volja,
Otkad se bjehu onomad razdvojili poslije svađe
Atrejev sin, junacima kralj, i divni Ahilej."

Georgius Sisgoreus(1445.-1509.)- iz "Elegija o postušenju Šibenskog polja"

"Za te, o vjero mi sveta, za te, o mili moj dome,
Žrtvujem život što bje divljačkim ljudima dat.
Tebi se zaklinjem, za te svoje izlažem svoje grudi,
Pripravan za tebe mrijet, ranam´ u krvavim sav."

Publije Ovidije nazon(43.g.pr.K - 17/18. g.pr.K.)- "Metamorfoze"

"Evo sam svršio djelo, ni srdžba ga Jupiter-boga
Uništiti neće ni oganj ni gvožđeni nesito vr'jeme
Onaj dan, što samo nad ovijem tijelom ima
Vlast, nek nestalni rok mi života svrši, kad hoće,
Ali ću s djelom boljim nad visoke ja se zvijezde
Dići i biti ću VJEČAN, i ime mi zatrti se neće.
Kudgod se Rimska moć nad zemljama svladanim širi,
NAROD ĆE ČITATI MENE, I NE VARAJU LI SLUTNJE
PJESNIČKE, JA ĆU U SVA VREMENA ŽIVJETI SLAVLJEN."

Nikša Ranjina-iz "Ranjinina Zbornika" - Odiljam se(Nepoznati Autor)

"Odiljam se, moja vilo, Bog da nam bude u družbu;
plač i suze i moju tužbu da bi znala, moja vilo!
Odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo."

Marko Marulić(1450.-1524.)- "Judita"

"Kad ju je vidio, s prvoga pozora ranu je oćutio ljubvena umora;
staše kako gora, sobom ne krećući,
oči ne zatvora, k njoj jih upirući."

O glupiraNJu s praznim boxom

Bolje ti je da na večer otkazanog koncerta Nicka Oliverija nisi bio na narodnjacima.
Ovo je prijetnja.

Design made by Lucica for Napoleon