+ O SAMOUBOJSTVU +
Mnogi su ljudi pocinili samoubojstvo... Poznam mnogo ljudi koji su to pokusali, ali ipak nisu. Poznam one koji su to napravili i prezivjeli... Ipak su se vratili u zivot.
Rijec samoubojstvo upotrebljavamo kada govorimo o razlicitim vrstama samodestruktivnog ponasanja. Takvo ponasanje moze imati razlicite uzorke i motive i moze se manifestirati pod razlicitim uvijetom.
Problem samoubilackog ponasaja muci covijecanstvo stoljecima. Ispocetka mu se pristupalo s teoloskog, etickog i filizofskog stanovnistva, a u novije vrijeme pristupa mu se i sa socioloskkog i psiholoskog. Unatoc dugom i temeljitom proucavanju, ostalo je jos mnogo zagonetaka.
U Hrvatskoj se posljednjih desetak godina, svake godine ubije prosječno 1000 ljudi, a na svako izvršeno samoubojstvo dolazi nekoliko pokušaja, a na svakog tko pokuša samoubojstvo dolaze još tri osobe koje o samoubojstvu razmišljaju ili ga planiraju.Žene pokušavaju suicid tri puta češće od muškaraca, a muškarci izvršavaju suicid četiri puta češće od žena.
Emocionalne promjene poput smrti partnera, raskida veze ili gubitka imovine su vrlo stresne situacije i ukoliko osoba smatra da je problem prevelik da bi ga se riješilo stvara se beznađe, koje ako predugo potraje doprinosi razvijanju suicidalnih misli i ponašanja. Iznenadne promjene u ponašanju također su znaci upozorenja, jer većina ljudi želi imati kontrolu nad onim što čine, a ukoliko to ne mogu i takvo stanje potraje nastaje kriza. Može se javiti i najprije želja za samoozljeđivanjem, nebrigom za zdravlje, ukoliko se osoba izolira, ili najednom pronađe prijatelje koji imaju inače drukčije standarde od nje same. Dugoročno stanja poput tuge, apatije, beznađa (su prisutne kod 65% samoubojica), nesanice, promjene raspoloženja, strahovi, prehrambeni poremećaji i razni oblici anksioznosti (prisutni kod 30% samoubojica) potiču suicidalne misli, kao i dijagnosticirane teške, neizlječive ili smrtonosne bolesti. Neprimjerene reakcije okoline prema samoubojicama, kod onih koji imaju suicidalne primisli samo stvaraju osjećaj da se zapravo nemaju kome obratiti niti na koga osloniti. U svakom slučaju samoubojica je trpio neizdrživu bol, patnju, bila ona duševna ili tjelesna. Depresija uzrokuje snažnu, nepopustljivu i dugotrajnu bol, koja gura pogođenu osobu prema bilo čemu što bi tu bol moglo ukloniti, a ponekad kada se ne otvori niti jedan drugi mogući izlaz, jedino preostaje put u smrt.
Depresivna osoba svakodnevno i cijeli dan osjeća tešku tjeskobu, strah, tugu, koji mogu potrajati, danima, mjesecima, pa i godinama. Duševna bol je medicinski dokaziva i depresivnoj osobi ne pomaže snaga volje i dobre želje. Depresija je biološka bolest koja se mora liječiti medicinskim metodama. Najgore metode samoliječenja depresije su uz pomoć alkohola, ili droga.
-Razgovaranje o samoubojstvu potiče na njegovo izvršenje.
Potpuno suprotno. Razgovor o samoubojstvu znači brigu za probleme određenog pojedinca, pokušaj pružanja pomoći i uklanjanje suicidalnih misli.
-Kada mlada osoba priča o tome kako će se ubiti to zapravo znači da samo želi privući pozornost.
To je poziv za pomoć koju treba pružiti mladoj osobi (osobito tinejdžeru).
-Kada mlada osoba izvrši samoubojstvo to je obično plod impulzivnog ponašanja.
Za većinu mladih ljudi koji su pokušali ili izvršili samoubojstvo utvrđeno je kako su duže vrijeme razmišljali o tome i u svojim razgovorima spominjali moguće načine samoubojstva.
-Osobe koje pričaju o samoubojstvu neće ga i počiniti.
Osobe koje pokušaju, ili počine samoubojstvo prethodno jasno pričaju o tome, ili iskazuju želju da budu mrtve i pričaju o smrti.
Danas sam citala knjigu "Zivot poslje zivota" - (Raymonda Moodya, Jr.), dosla sam do poglavlja samoubojstvu, odlucila sam nesto napisati o tome. To je najcesca tema tinejdera. Neki dijelovi (koje sam ovdije napisala) su iz te knjige. Citajuci razgovore izmedu samoubojicama i pisca, svi su oni izjavili da im nije ni na kraju pameti da se ponovno pokusaju ubiti. Shvatili su da su pogrijesili i drago im je sto nisu uspijeli... Kada je pisac pitao jednog koji se pokusao ubiti hoce li to ponoviti, ovaj mu je odgovorio; "ne, ne bih to ponovio. Iduci put cu umrijeti prirodnom smrcu."
Zanimljivo je da se navedeni pogledi i iskustva podudaraju s vrlo drevnim i teoloskim argumentima protiv samoubojstva. Teolozi i filozofi vijekovima su ljude odvracali od samoubojstva, a njihovi su se razlozi temeljili na predostavci da smo ovdije s nekom odredenom svrhom, da je zivot dar boziji, te da nije nase da odaberemo hocemo li ili necemo zivjeti!
Mislim da se samoubojstvom samo bjezi od stvarnosti i problema koje ljudi imaju. Priznajem, ovaj mi je tjedan stvarnou kurcu, na neki nacin, i pomisljala samo tome, zato sam i pocela pisati o tome....
Razmisljanje o tome uvijek me uhvati kada sam sama (kad me neko razjebe - poput staraca) ili kada sam vani, tj. kada malo previse popijem i kada pocnem razmisljati o tome... Tada bi to najvijerovatnije i napravila, pokusala ves jesam jednom... Drugi mi je put pala misao da moram to napraviti jer me niko ne voli, ali sva sreca da je tada uz mene bila veoma draga osoba meni, inace nisam bila svijesna da to stvarno idem napraviti. Osijecala bi se kao da samo sanjam.
Kao sta sam na pocetku napisala, poznajem dosta ljudi koji su to napravili ili barem pokusali...
Cak je i moj decko medu njima, moja frendica, brat mojeg frenda.....
A koliko ih jos ima a da ni neznam.
Sve cesce razmisljam o tome, i sto cesce razmisljam o tome, sve cesce razmisljam o onima koji me vole... Da li ti uopce postoju, da li se rodio neko tko me voli... Cak sam pocela sumnjati u roditelje, sve samo popustaju mojoj sestri.
Pocela sam sumnjati u prijatelje, u decka. Ne znam sta da radim. Vec mi se danima samo te misli vrte po glavi.
Danas je subota, vijerovatno idem cugat sa prijateljima, i ako mi padne neka takva misao na pamet, bojim se da cu, kakva jesam, i napraviti to.... Jer me te misli proganjaju dosta dugo.
Nadam se da se cujemo sutra, s boljim mislima......
