MARIHUANA...
Shot at 2007-07-03
Mozda je prosao zivot cijeli
od onoga dana kad smo se sreli
kad ugledah te oci plave
i kosu pokosene trave...
Ah, pomislim lijepa je ona
i necuh zvuk onoga zvona
sto do smrti polako zove,
da sam znao snivao bih snove...
Ruku mi pruzi kao da pita;
vidis li rijeku, polja zita...
Ispruzih ruku, ruci sto drhti
i tada je pruzah vapaju smrti...
I tada doznah pred kim stojim,
pred onim cije poljupce brojim,
bljedo lice moje Ane,
provodi noci u dimu marihuane...
Htjeo sam ljubavlju da otjeram drogu
jer sto je ona skrivila Bogu,
u pomoc je zvala ljude,
htijela je da voli i voljena bude...
Uzalud bijahu sve molbe moje
umrijese oci plave boje,
umrla je u svitanju dana,
bila je sretna i zvala se Ana...
Na njenom grobu zaplakah prvi
ispisah rijeci kapima krvi,
proklinjem svijetlo dana
i zlo koje donosi marihuana...
A znala je da narkomani dugo ne zive
i da se kratko svojim snovima dive
voljela je da bode svoje vene,
voljela je mnoge, mozda i mene...
P.O.D. - Youth of the Nation...
...U LIPNJU...
...davnog lipnja sam se rodila,
poslje sesnaest godina sam se zaljubila,
i sada je lipanj, ali sada sam nesretna.
...kada je htio da pode, rekao je:
''Ja odoh, sjeti me se nekad,
kad drugog budes srela,
ja vise necu doci;
ceka me druga zena...''
On nezna da drugoga nisam srela
i nezna da sam samo njega voljela,
i nezna da sam u dugim kasnim nocima,
samo na njega mislila...
jednog davnog lipnja sam se rodila,
poslje sesnaeste godine sam se zaljubila,
i sada je lipanj, ali sada sam nesretna...
Manowar - Master of the Wind...
...usamljena...ili mozda ipak ne...
Osjecam se usamljeno, a ni sama ne zanam zasto... Jednotavno kao da je jedan dio mene umro... Nema razloga...
Trebam se osijecati presretno, danasnji mi je dan bio super, ispunjen u svakoj sekundi...
Skola je zavrsila, moja najgora nocna mora...
Pomirila sam se sa ''prijateljicom''... Vidjela sam meni dragu osobu...(koja mi je u zadnje vrijeme postala draga)...
Ali citajuci postove mojih prijateljica, pomislim; jebote, moram biti sretnija od njih... One imaju vece probleme od mene...''
Ima onih koji se smiju unatoc svemu sto su prosli... Smiju se i tjese one koji imaju problema ''ko ono ispod nokta''- sta se kaze... Takvim se ljudima divim... Prelaze preko svega, unatoc svemu... Oprastaju... Oprastaju... I ponovno oprastaju...
Takvi ljudi imaju veliko srce, i uvijek ce ga imati... Takvim ljudima uvijek mozes vijerovati, unatoc tome sta ima onih koji te zele odvojiti od te osobe...
Ti se jednostavno ne das... Ali oni to pokusavaju stalno, ponekad i uspiju... Ali ja se na vrijeme povucem i prestanem slusati takva sranja. Ali to je rijetko kada... Svaki put kada me pokusavaju odvojiti od neke osobe i kada uspiju, kada me uvjere u neke price... Ponovno se uvjerim da ta osoba nije toliko losa, i svakim danom me sve vise iznenaduje...
Iznenaduje me svojom snagom, svojim velikim srcem... Ja takvo sto ne bi mogla podnesti. Pala bi na prvoj prepreci. Jednostavno bi se slomila... Ne bi mogla vise izdrazati tu napetost...
Ne bi mogla podnesti sve te ljude koji mi zvocaju svaki dan za vratom... Ne bi mogla podnesti ljude koj... ni sama ne znam... Jednostavno ne...
Ima ljudi koji jako dobro skrivaju sebe... Svoje pravo lice... U veoma rijetkim situacijama skinu masku koju nose 24 sata...
Ne zanm kako to mogu... Unatoc svojoj proslosti (koja je jako bolna) oni se smiju... Smiju se i prelaze preko toga...
Znam i sama da je sada prekasno za poduzimanje necega... Ali mozda se ipak neke pogreske mogu ispraviti... Barem one koje se daju ispraviti...
Ni sama ne znam kakve svrhe ima ovaj post... Ali jednostavno sam morala napisati sta me muci cijeli ovaj jebeni tjedan...
Skupljam u sebi...
Kipim...
Gutam sve rijeci koje cujem protiv svojih prijateljica... To svakim danom postaje sve nepodnosljivije...
Kao sta i sam naslov posta govori; ''usamljena''- Ja to nisam... Imam ljude koji me vole, ali ja to ne zanam cijeniti... Premlada sam da znam sta je prava, iskrena ljubav, ali ja nju imam... I ne znam ju cijeniti...
Ima ljudi koji su usamljeniji od mene pa se ne zale... Opet se smiju... To ih jednostavno ne dira...
Pa zar je onda problem u meni...? Zar samo ja od muhe radim slona...? Zar samo ja primjetim to sve, sve te jebene detalje koji me pogadaju... Ponekad bi voljela biti kao neki ljudi koji ne primjecuju to sve...Koji cijelu istinu vide samo povrsno... Ali ja ju vidim i u najmanjim cesticama, i to me pogada.... Sta sam takva i sta sve to moram vidjeti i trpiti...
Vise necu... Od sad, biti cu povrsna i pokusat cu sagledati stvarnost samo sa jedne strane... Drugu necu ni pogledati...
''usamljene...ili mozda ne...''-- ne nisam ja usamljena, samo ne znam cijeniti ono sta imam... ali ipak mislim da mi po tom pitanju treba pomoc ili podrska... Kako da prije sebe zavolim, onakvu kakva jesam, pa onda ostale... Kako da drugima pomognem kada ni sebi ne mogu pomoci...
p.s. Ovaj post posvecujem jednoj divnoj prijateljici koja je prosla sve i ono sta nije trebala... Koja se smije unatoc svemu, koja glumi da je sve u redu, ali iza tog predivnog ogledala nalazi se katastrofa...
Volim te ljubavi i uvijek cu te voljeti... Znam da moje ponasanje zna ponekad neke i razuvijeriti od toga sta kazem...
Ali ja cu ti reci, vijeruj mi, reci cu ti kada cu te prestati voljeti... Ali to se nikada nece dogoditi...
KoRn
Glazbena revolucija dogodila se u malom kalifornijskom gradiću Bakersfieldu kada su Fieldy Munky, David, Jonathan i Head osnovali Korn.
Nu-metal bend koji je bio inspiracija nizu mladih bendova koji su uslijedili gostovati će u Zagrebu 03.07. na Šalati.
Svoj debitantski album izdali su 1994.godine pod nazivm Korn i isti je najavljen pjesmom «Blind» i sada već kultnim stihom «Are You Ready?» (Jeste li spremni?). Komercijalne stanice na taj zvuk tada nisu bile spremne, a niti MTV, pa njihove uratke u početku nije nigdje bilo moguće čuti. S obzirom na novi, metalni zvuk s basom i bubnjevima te mješavinama funka i hip-hop ritmova, Korn je krenuo na osvajanje publike i na Ozzfestu pokazao svoju veličinu. Žestoki i bezobrazni postali su najstravičnija i najteža debitantska grupa od Black Sabbatha.
Stvorili su pokret i revolucija je započela.
Slijedeći album „Life is Peachy“ dogurao je do platinaste naklade i dobili su niz poklonika, dok su ih mediji prozivali perverznjacima, paranoicima i psihopatima. Kakav su status uživali ali i kako su ih se neki bojali pokazao je i slučaj u jednoj srednjoj školi u kojoj je ravnatelj udaljio učenika s nastave jer je nosio majcu sa natpisom Korn. Nakon pritiska na ravnatelja škole putem medija od strane benda, učenik je vraćen na nastavu.
Uslijedili su albumi „Follow the Leader“ koji je debitirao na prvom mjestu Billboard-ove TOP 200 ljestvice. Izdali su dva sjajna singla „ Got the Life“ i „Freak on a Leash“ dok su im rap-metal pjesme („Children of the Korn“ sa gostovanjem Ice Cubea i „All in the Family“) bile jedna od najvećih iznenađenja za scenu na kojoj su potvrdili svoje mjesto. Rolling Stone je „Follow the Leader“ nazvao najboljim alternativnim albumom 90-tih.
Pokrenuli su i „Korn campaign „98“ zamišljenu kao politička kampanja sa turnejom i konferencijama za obožavatelje.
Organizirali su i putujući cirkus rapa i metala koji su posprdno nazvali „Family Values“ na kojoj su nastupali Ice Cube, Limp Bizkit, Linkin Park, Rammstein, Deftones, Staind, Stone Temple Pilots i mnogi drugi.
Slijedi „Issues“ (1999) koji je bio trostruko platinasti, a Korn se pojavio i u epizodi South Parka u kojoj je premijerno izvede prvi singl sa „Issues“, „Falling Away From Me“.
Najavni singl za „Untouchable“ (2003), „Here to Stay“ osvojio je Grammya za najbolju metal izvedbu.
Prije izlaska novog albuma „Take a Look in the Mirror“ (2003) izdali su singl
„Did my Time“, koji je dio soundtracka za film Tomb Raider: Cradle of Life, a Angelina Jolie se pojavljuje u video spotu singla.
Objavljuju i „Greatest Hits, Volume 1“ 2003. godine, no Brian „Head“ Welch 2005. odlazi iz benda i to je prva izmjena od kada je bend osnovan.
Bend potpisuje za Virgin Records i objavljuje album “See you on the other side“ 2005. godine koji je lansirao niz hitova.
Upravo im je izašao MTV Unplugged čime su ušli u MTV obitelj izvođača koji su imali tu privilegiju. Ili je privilegiju imao MTV? Kritičari američkih glazbenih medija ovaj album već su proglasili jednim od najboljih MTV Unplugged izdanja uopće, uz rame kultnim nastupima Nirvane i Erica Claptona između ostalih.
Do sada su Korn prodali više od 20 milijuna albuma diljem svijeta, a novi studijski album već je najavljen za početak ljeta.
Ovi začetnici novog zvuka sa zavidnim opusom i statusom velikih glazbenih genijalaca novoga doba zasvirati će žestoko na Šalati, pa tko propusti, biti će mu jaaako žao.
no name
upravo sada sam na informatici i nemam sta raditi... U skoli je sve jako dosadno. Ocijene su u velikoj komi. Jedva cekam da yavrsi ova jebena skola. Ovo je koma od života. Zasto se ljudi moraju patiti oko te jebene skole. Neznam vise sta da vam napisem, sve je u komi velikoj... Danas kad dodem doma napisat cu vam nesto pametno sada vise nemam vremena, pa se cujemo...
evo malo glazbe koju ja slusam
ovo je jedna od mojih omiljenih
KoRn
...ovo isto...
Slipknot
.........
Iron Maiden
xxxxma sve ja to volimxxx
Iron Maiden
pa se cujemo ljudovi ostavite puuuuuno komentara
evo malo ljubavi
...one day...2
I tako sam ja usla u auto... Lik se samo kiselo nasmijao... Malo sam se uspanicarila, ali mislila sam da je sve to normalno. Najednom njegova ona odvratna dlakava ruka klizila je po mojim koljenima, i sve dalje i dalje. Ja sam poludjela i odmaknula ruku. I dalje sam mislila da je to na neki nacin normalno. Kad sam skuzila da sam daleko od grada, primjetila sam da me vodi u neku zabit i prema onoj poznatoj sumi, u kojoj se dogodilo nekoliko ubojstava. Tada sam se jako prestrasila i stalno u sebi ponaljala da to ne moze biti istina, da se to menei ne moze dogoditi.
XXX
Taj se strasan dogadaj odvijao u subotu. Noc prije bila sam kod svoje frendice Tanchy, ona je luda. A kad kazem da je luda, onda je stvarno luda. Luda je za nozevima, oruzjem i ludim provodima. Ona uvijek zna napraviti dobar tulum. Kod nje sam gledala njenu kolekciju nozeva. Jedan mi se jako svidio. Rekla je da ga uzmem. Uzela sam ga u ruke i zamahnula s njim, onako nemarno. Onda je ona uzela svoj omiljeni. Tada je podignula svoj noz i ostrice smo usmjerile prema svojim vratovima. Rekla je tiho; "Nocas moramo nekoga piknuti". Ona je to stalno ponavljala i govorila, nisam se previse uzbudivala. Ali ja sam imala los predosjecaj i mislila da ga moram upotrijebiti kad tad. Neko je usao u sobu, na brzinu sam ga strpala u torbu.
Pogledala sam svoju torbu, i polako ju podignula na koljena. Lik nije nista primjetio. Polagano sam ju pretrazivala, ali kad sam skuzila da noza nema u torbi, pocela sam histericno kopati. Ponavljala sam u sebi; ''Samo da je unutra". Sijecam se da ga je moj frend Spenser uzeo iz torbe da ga pogleda. Ne sjecam se da ga je vratio natrag u torbu. Kad je lik vidio da kopam po torbi izderao se na sav glas. Ja sam se trgnula i ostavila torbu. Nisam skuzila sta je rekao, bila sam u svom svijetu. Misli su mi bile usredotocene na jucerasnji dan i kamo sam stavila onaj noz. Tada mi je sinulo, ostavila sam ga na Tanchyevom nocnom ormaricu. Bas sam bila glupa. Tada sam se jos vise prestrasila jer ga nije bilo u mojoj torbi. Ali, sta bi ja snjim. Ne mogu se zamisliti sa tim oruzjem u rukama. To nebi bila ja. Ja da probadam nekog lika...
Vozili smo se po veoma losoj cesti, rupa na rupi. Tada smo skocili u neku veliku rupu. Sve se streslo. Ostala sam bespomocno sijediti. Razmisljala sam da mi nema spasa. Sta ja mogu protiv ludog manijaka koji ima 40-ak godina. Totalno sam bespomocna. Tada sam slucajno pogledala ispred sebe. Imala sam sta vidjeti. Ispred mene je bila otvorena polica a u polici pistolj. Ponovno se nisam mogla zamisliti sa oruzjem u rukama. Razmisljala sam sta bi bilo da ja nekoga ubijem. Posegnula sam u policu za pistoljem i na glas rekla; "Za sve postoji prvi put!"
Lik me cudno pogledao i skrenuo pogled prema mojim rukama koje su drzale pistolj u rukama. To mi nije bio prvi put. Pucala sam ja sa svojim tatom, ali naravno ne u ziva bica.
Kad je skuzio pistolj u mojim rukama, volan mu se istrgnuo iz ruku. Skrenuli smo sa ceste, ali brzo smo se vratili natrag. U toj svoj zbrci i buci slucajno sam povukla okidac. Ali na zalost promasila. Metak je prosao tik do njegove glave, tocnije u njegovo prozorsko staklo. Pogledao me nekako zastrasujuce. Vjerovatno je pomislio da ja to nebi mogla napraviti.
Drugi put sam ciljano pucala. Ciljala sam u nogu i to mi je uspijelo. Pogodila sam ga tocno u nogu. Krv me cijelu zaspricala. Cijeo lice mi je bilo puno krvi. Sva moja odjeca, ruke... Tada je nastala tama.
Otvorila sam oci i osjetila da lezim na travi. Cula sam glasanje sove i cuka. U pozadini sve te ''lijepe'' idile, cula sam zvonjavu svog mobitela. Osjetila sam nekakvo olaksanje. Javila sam se i cula poznati glas. Bio je to Tomy. On me htio voziti doma, ali ja sam ga odbila. Jako mi se svidao duze vrijeme. Rekao je da me je morao cuti i da se morao uvjeriti da sam dobro. Kad sam pozborila onako nemocna, i rekla da sam sada dobro, Samo je zasutio. Isti cas me pitao di sam. Prvo sam rekla da neznam da se nalazim u nekoj sumi. Onda sam se okrenula i vidjela prometni znak na kojem je pisalo neko mijesto za koje sam ja prvi put cula. Procitala sam mu ga i rekao je da se ne micem da odma dolazi.
Ponovno sam legla i zatvorila oci. Onda sam se sjetila lika i automobila. Okrenula sam se da vidim di je. Bio je okrenut na bok. Kroz puknuto staklo jasno se mogla vidjeti krvava ruka. Ispod nje je bila velika lokva krvi. Osjetila sam da drzim nesto u rukama, podignula sam da vidim sta je to. Bilo je tesko i hladno, bio je to pistolj.
Ponovno sam uperila pogled prema autu da se uvijerim da je jos ona ruka tamo. I bila je. Odahnula sam i nastavila lezati.
Kad sam otvorila oci, cula sam poznate glasove i vidjela poznate ljude. Bili su to Tomy, Spenser, Thancy i Kiki. Lica su im izgledala jako prestraseno. Izgledali su zbunjeno. Bila sam presretna sta su dosli. Ponovno sam zatvorila oci i osjetila da u rukama imam jos onaj pistolj. Tomy me podigao, tada mi je iz ruku ispao. Nisam se htijela obazirati na njega.
Ponovno sam otvorila oci i cula cvrkut ptica. Cula sam neki malen zamor i taj tren iznad mene su se pojavili moji roditelji i moja sestra Viky. Pricala sam s njima nekih 10-ak minuta. Tada je mama rekla kroz plac da me neko hoce vidjeti. Otvorila je vrata moje bolnicke sobe. Nisam ju cula sta je rekla ali vidjela sam da joj se usnice pomicu. Tad sam cula galamu i suskanje koje se velikom brzinom priblizavalo. Za 5 sekundi 20-ak ljudi stvorilo se u mojoj sobi. Dosli su bas svi. Cak su dosli i oni s kojima sam bila posvadana. Dosli su do mene i rekli da su se jako prestrasili i zabrinuli za mene.
Dosla je medicinska sestra i rekla da moraju otici. Tanchy ju je nagovorila da njih par moze ostati jos koju minutu. Vec su se dogovorili. Naravno ostali su oni koji su dosli po mene u onu sumu.
Moja mama mi se priblizila i poljubila me u obraz. Rekla je da ce doci malo kasnije. Ona luda Tanchy pocela se saliti da zasto mi je onda dala onaj noz. Rekla sam joj da mi je ostao kod nje. Nasmijala se i rekla: -Dogada se!
Kriskom oka mogla sam primjetiti da Kiky i Tomy nesto muljaju. Kad su zavrsili s pricom Kiki je rekla na sav glas da njih troje mora nesto obaviti. Pomoslila sam da ce ostati Tanchy, ali i ona se pokupila. Ostao je Tomy.
Sjeo je kraj mene i rekao mi da mi nesto mora reci. Nagnuo se i poljubio me. Tek kada su svi otisli cula sam da je televizija upaljena. Pomislila sam da je je neko sigurno upalio a da nisam ni primjetila.
Tomy se jos jednom nagnuo i poljubio me, rekao je da to zeli napraviti jos od prije ali da se je bojao kako cu reagirati. Tada na televiziju su pocele vijesti. Tomy se odmaknuo i rekao da prvo mora cuti rezultate neke utakmice jer ju sinoc nije mogao gledati jer je spasavao naku glupacu. Glasno se nasmijesio, pogledao me i poljubio. Kad je novinarka zavrsila sam pricom od utakmice, pocela je spominjati neku nesrecu. Slusala sam da vidim sta ce reci.
Pocela je; "Sinoc oko ponoci dogodila se prometna nesreca. Automobil je pronaden okrenut na bok na sredini ceste. Oko automobila pronadena je velika kolicina krvi. Nema znakova borbe i nema nikakvog vatrnog oruzja u blizini auta. Policija za sada ne moze utvrditi koliko je osoba bilo u autu jer nije pronadena niti jedna. 15 metara od mjesta nesrece pronaden je trag krvi koji vodi prema gradu. Policija zamoljava mjestane okolnog mijesta nesrece da pomognu policiji u trazenju ozljedenih. Preme policiskom izvjestaju osoba nema izgleda prezivijeti uz toliku izgubljenu kolicinu krvi. Policija za sada nezna je li u pitanju neka opasna osoba ili ne."
Tomy me blijedo pogledao. Vrisnula sam na sav glas da se sijecam da sam vidjela krvavu ruku kako bespomocno lezi i da sam sigurna da sam u rukama drzala pistolj. ''Sijecam se da mi je ispao kad si me ti podigao'' - govorila sam prestraseno Tomyu.
Zagrlio me je i rekao;'' Sve je u redu, ja sam ovdije, volim te i pazit cu te da ti se nista ne dogodi.
TO JE TO. NISAM VAM REKLA DA VOLIM PISATI TAKVE PRICE PA EVO JEDNE. KOMENTIRAJTE!!!!!
...one day...
Jednom kada sam isla kuci sama iz grada, cijelo me vrijeme pratio los prdosjecaj... Jednostavno neznam zasto... Posto se ja jako bojim mraka, svaki najmanji susanj ce me prestrasiti... Toliko sam strasljiva da je cak mama prije par dana isla pred mene iz grada...
I tako je bio jos jedan dosadan vikend predamnom... Sve kao obicno... Izlazak sa frendicama, upoznavanje nekih novih ljudi, cuga... Nesmijem dugo ostat u gradu jer su moji starci jako strogi sta se toga tice, pa sam naravno u 11 morala ici kuci... Al taj me vikend nije bilo briga ocu li zakasniti ili ne, jednostavno sam se opustila... Toliko su me nelili da nisam znala kamo cu sa sobom, pa su me posjeli na neku stolicu kod nekog frenda, kod kojeg sam dosla neznam ni ja kako...
Tamo se tulumarilo od ranih popodnevnih sati pa su u to doba kad sam ja dosla vec svi bili crknuti od umora i cuge i.... Taj frend kod kojeg sam dosla je decko od moje najbolje prijateljice, i pola sam vec drustva poznavala ali nisam bila raspolozena pozdravljati se sa njima... Oko pola 12 je bilo krajnje vrijeme da odem doma, iako nisam bas bila sposobna... Jedan tip se ponudio da me otpelja kuci, ali ja sam ga odbila. Ni sama neznam zasto, jos mi se svida i dugo vremena ga poznajem ali ja sam ga jednostavno odbila i onako nacugana ko glupaca uputila se kuci... Ja sam bila skroz normalna u glavi i znala sam sve sta se dogada oko mene i znala sam sta pricam, cak sam pricala i ono sta sam mislila pa sam i to rekla, inace u normalnom stanju to bi zadrzala za sebe...
Uglavnom uputila sam se kuci kad mi je na cesti stao neki ljubazan gospodin, bas je bio ljubazan, takvog jos nisam vidjela u _ _ _ _ _ _ _!!! Inace tu su svi umnobolesnici.... Otvorio mi je vrata i pruzio ruku da udem u auto... A ja onako nacugana usla... Nisam htijela sa frendom, a idem sa nekim glupim starcem.... Kad sam sijela samo mi se kiselo nasmijao i zakljucao vrata od auta i okrenuo se u suprotnom smijeru od onog kojim sam ja trebala ici kuci.....>>> NASTAVAK SLIJEDI<<<
...life...
Zasto zivot mora biti tako dosadan? Zasto se ne dogadaju znimljive stvari, poput novih ljudi! Zivim u takvoj sredini gdje se niko novi nemoze upoznati, svi sve znamo... Znamo kako zive, njihove ljubavi, njihove svade, kamo izlaze... Pa to nije normalno... Uvijek je sve jebeno isto.. Svaki je jebeni vikend uvijek jebeno isti... Sve je postalo samo ritual... Nema iznimaka. Jedino je u skoli malo zanimljivije mislim, barem se nesto novo dogada, a mislim na gradivo... Sta samo to mora biti zanimljivo...
Moj tipicni izlazak; nadem se prvo s jednom frendicom koja zivi pored mene, onda odemo do nekog parke gdje cekamo njih 5-6, onda saberemo pare, odemu u trgovinu, kupimo sta cemo pit i s tim odemo do drugog parka... Kad pocugamo odemo do nekog metal kafica tamo jos malo cugamo i idemo doma... I tako svaki vikend...
Sta u zivotu nema nista zanimljivo, drugi post i vec je on postao dosadan... Ali toga vise nece biti, ovo je prvi i zadnji put da ovako dosadno pisem... Ali sta cu kada je i meni dosadno,,,,, Recite mi neku super temu i pisat cu o njoj cijeli dan samo sad ovaj tren nemam inspiravije..... molim vas pomagajte.....
najnoviji post...
Bok ljudovi, ja sam vam tu nova tj sa novim blogom. Onaj sam stari izbrisala jer mi je isao na zivce... Bio je pre glup, nadam se da cu ovaj imati duze i da ce biti zanimljiviji....
Da me malo upoznate, imam 16 godina i idem u prvi razred gimnazije... ostalo cete saznati kroz moje postove... za pocetak idem naci neki dobar dizajn... pa se cujemo
