Shot at 2007-07-03
Mozda je prosao zivot cijeli
od onoga dana kad smo se sreli
kad ugledah te oci plave
i kosu pokosene trave...
Ah, pomislim lijepa je ona
i necuh zvuk onoga zvona
sto do smrti polako zove,
da sam znao snivao bih snove...
Ruku mi pruzi kao da pita;
vidis li rijeku, polja zita...
Ispruzih ruku, ruci sto drhti
i tada je pruzah vapaju smrti...
I tada doznah pred kim stojim,
pred onim cije poljupce brojim,
bljedo lice moje Ane,
provodi noci u dimu marihuane...
Htjeo sam ljubavlju da otjeram drogu
jer sto je ona skrivila Bogu,
u pomoc je zvala ljude,
htijela je da voli i voljena bude...
Uzalud bijahu sve molbe moje
umrijese oci plave boje,
umrla je u svitanju dana,
bila je sretna i zvala se Ana...
Na njenom grobu zaplakah prvi
ispisah rijeci kapima krvi,
proklinjem svijetlo dana
i zlo koje donosi marihuana...
A znala je da narkomani dugo ne zive
i da se kratko svojim snovima dive
voljela je da bode svoje vene,
voljela je mnoge, mozda i mene...
P.O.D. - Youth of the Nation...
Post je objavljen 23.06.2007. u 00:45 sati.