vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

četvrtak, 11.07.2024.

Stajanja

4ac92f0a-79b2-48d8-8390-641b0713b68d


7d798357-c01a-4d13-b387-efa6d0f49d6b


18e6cdae-8fb8-4643-b8f6-c8d7ab5c4390


591d8f36-f1b9-4063-b201-48b5548e75fa


138553a1-4df1-4dfd-ac87-b69d856151ec


1063141f-0663-4dcd-8744-c5cbfbcbccd0


Kada ne možeš hodati dugo, ili brzo, ili oboje - ti ćeš hodati gledajući oko sebe pomno i oprezno, ne bi li izbjegao propustiti kakav prizor bogatstva, spokoja ili vrijednosti. Što dani bivaju toplijima, to je više takvih prizora oko tihog i polaganog hodača u ranoj jutarnjoj šetnji. Možda ne umiješ uhvatiti to blago i nenametljivo čudo tehnikom, ali nastojiš ne zaobići ga i zaboraviti, već iskazati mu dužnu i prikladnu pažnju. Otuda i ova stajanja, gledanja i čekanja; svjedoci želje za svjedočenjem o tišinama male radosti i vrijedna putovanja. Biti dovoljan jer jesi; koliko još toga još možemo učiti od ovog važnog svijeta što nas čuva i tješi a da mi to najčešće i ne znamo, ili saznajemo polako, na koncu svojih puteva, prepuštajući mu se.

11.07.2024. u 19:32 • 10 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.