vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

petak, 05.07.2024.

Kvalifikacije

Ljudi ne prate sport radi pobjeda, nego radi ljepote igre; to se najbolje moglo vidjeti po nedavnom nastupu hrvatske nogometne reprezentacije na kontinentalnoj smotri. U sjeni mnogobrojnih reklama, priloga i ekspertiza o tom događaju, koji - tko bi rekao - još uvijek traje, svoje ovogodišnje pripreme tiho su ovog lipnja odradili košarkaši.

Put kojim sada kroče započet je još prvog dana srpnja prošle godine, kada su među košarkaškim velesilama Irske i Luksemburga započeli pretkvalifikacije za Euro. S uspjehom, treba li to uopće reći. Nakon toga, pojačani kvartetom iz Eurolige i NBA, ispraćeni su bez previše nade na još jedne prekvalifikacije, u Istanbul. Znate već, pobijediti Tursku u Istanbulu pred petnaest tisuća navijača nije lako ni u boćanju. Ni, ovi naši i to su uspjeli, trasiravši tako put prema kvalifikacijama za Olimpijske igre. Jer, kao pravim poznavateljima sporta, nije vam ni to moglo promaći: da, ovo je godina s veljačom od dvadesetidevet dana.

Za sve koje košarka ne zanima, najbolje je da čitanje ovog teksta ovdje prestane. Ostali ionako već znadu kako smo u utorak navečer ukrotili Dončića; kako je Šarić ostvario treći triple-double u povijesti nacionalne momčadi i kako smo niti osamnaest sati nakon toga jedva prehodavši posljednju četvrtinu izgubili od Novog Zelanda. Jučer smo doznali da u subotu uvečer igramo sa Dominikancima, jer smo u drugom polufinalu tako spojili Slovence i Grke, što nam je bio neki tihi i nikad glasno izrečeni cilj. Ako prođemo, što neće biti nimalo lako, tada ćemo opet nakon niti osamnaest sati morati odigrati još i konačni obračun za Pariz, vjerojatno s odmornijim domaćinima i vjerojatno opet pred petnaest tisuća protivničkih navijača.

Jer, na Olimpijadi u turniru sudjeluje samo dvanaest momčadi; po teritorijalnom principu tu su tako recimo i Južni Sudan ili Australija; zbog toga tolika gužva. Fiba je polako postala smijurija od institucije; u ratu sa Nba i Ulebom ne može priskrbiti niti poštene termine, niti elitne suce, niti infrastrukturu; tjera ljude da igraju iscrpljujuće utakmice dan za danom; toga nema baš ni u jednom sportu, valjda ni u.... šahu.

Na koncu, samo bih posebno pozdravio kolegu Nessuno di voi; znat će on ako pročita, a ne možeš kod njega komentirati; dugo ga tu nema: svako dobro želim, da, očito, to je ta godina, čovječe :)).

05.07.2024. u 10:31 • 9 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.