penetenziagite

utorak, 26.12.2023.

Želje

Čitav jedan niz od valjda desetak tmurnih i oblačnih, ponekad i kišovitih dana prekida se jednom - lijepim, vedrim i sunčanim jutrom u kojemu nema kraja plavom beskrajnom nebu. Dva su razloga koja je pronašao Nietzsche - zbog kojih se čovjek druži s drugima - a to su nevolja ili dosada. Ne želim polemizirati sa starim velikanom, valjda on zna; no, kada se na nebu pojavi sunce, a na zemlji mraz dovoljno snažan da čovjek može kročiti tvrdom i smrznutom zemljom, poriv da se takav dan iskoristi za samovanje previše je stvaran i snažan. Odgađam i premještam sve obaveze na poslijepodne i sljedeće dane, dobro se oblačim i odlazim kilometrima u nigdinu. Uživajući u tišini i suncu dolazi mi u nekom trenu pomisao kako bi možda od koristi bilo pokušati takve trenutke pohraniti u uređaj koji se nalazi u džepu. Okrećem se oko sebe u tišini šume i livade i snimam. Ruke pomalo drhte od napora; umorne noge traže kakav čvrst i ne previše mokar panj radi odmora; očima nikada dosta ljepote koju bi gledale - ušima dovoljno tišine koju bi slušale.

Što bi više čovjek mogao poželjeti i sebi i ostalima - od onoga čega se ovdje, u ovoj zemlji skrivenoj od ljudi, buke i vreve sam, sretan i tih, naužio do sita. Nešto spokoja, puno više zdravlja i kakav časak radosti koju bismo poželjeli darovati drugome. Svako dobro svima želim od srca.