vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite
četvrtak, 29.12.2022.
More
Dugo se nije išlo do mora – a more, što si stariji – sve više i jače bodri zimi; kada se kontinent pretvara u sivu beskonačnu vanjštinu. No, ima dana kada dođeš do mora i kada niti tamo nikako da se oblaci uzdignu uvis; posebna je ipak priča to kada oblak more spaja s nebom, pa i kroz pokrov od vlage i sivila do tvoga lica dopre nešto topline i blagosti.
Akvileja, Grado, Ankaran; lagune, oblaci i vode; miris truleži, algi i morske vode – i meko, tiho šuštanje valova oko tebe. Crna i bijela i siva; suzdržano i naslućeno blještavilo; tišina zaboravljenog jutra.
More; najdublje i najljepše prepuštanje za koje znadeš.
