29.09.2007., subota

Kao putar na sobnoj temperaturi

Image Hosted by ImageShack.us
Ne kužim ja muške baš ono skroz. Mislim, volim ih, dragi su mi, nastojim ih razumjeti, ali kad baš pomislim da to mogu i da me krenulo, uspostavi se da imam nešto što me u tome ometa i onda - ćorak. Image Hosted by ImageShack.us

Moj Netko i ja. Izludi me ponekad. Budem zbunjena, ljuta, živčana, pekmezasto-plačljiva. Traje to jedno par sekundi, minuta ili uvrh glave sati i nakon toga opet sam sva smekšana kao putar kad ga pustite na sobnoj temperaturi u ljetno vrijeme. Image Hosted by ImageShack.us

Zapravo vam najprije opet moram reći da je Moj Netko dobar čovjek. Dobar prema drugima, a posebno prema meni. Voli me. Mazi me. Poštuje me. Pazi na mene. Nježan je. Usrećuje me ... K tome, volim i ja njega, onako skroz (naglašavam to jer kao se može voljeti polovno Image Hosted by ImageShack.us). Razumijemo se, često i vrlo dobro ... Ako nastavim neću moći napisati ono što sam krenula. Image Hosted by ImageShack.us

Uglavnom, ja volim sve precizno. On je više za otprilike. Onda tu ponekad nastane kratki spoj. Samo hipotetski primjer. Ako se dan prije dogovorimo za more, onda nema teorije da zaboravim da smo se dogovorili za more. Nema tu onoga, možda idemo na more. Nego - idemo na more. Točka. Amen. Onda, kad se već dogovorimo okvirno (ono za more je definitivno, jedino što radi nekih objektivnih razloga vrijeme ostaje nepoznato), ja ne mogu, ali baš NE mogu onako cijeli dan čekati da vidim kakav plan će biti. On može. Može bez ikakvih problema 5 do 10 minuta prije spontanog izlaska iz stana (kuda već) jednako tako spontano krenuti (isto tako kuda već).

Ja moram prije znati. Volim znati. Osjećam se nekako blesavo kad sam u praznom hodu. Kao da mi je vrijeme neiskorišteno, kao da sam svašta mogla napraviti, a nisam. I kao da je netko nemaran, a ne bi trebao biti. U svakom slučaju, ne volim taj osjećaj kada imam jaku potrebu da znam točne informacije, a ne dobivam ih. Čak uopće nije bitno radi li se o nečemu krupnom ili situaciji kakvih u životu prođemo tisuću.

Pitat će se mnogi vjerojatno zašto pravim problem tamo gdje ga nema (kao što se to pita i Moj Netko ponekad), ali ja ne funkcioniram dobro po principu - uvijek spremna. Već sam pisala čak i ovdje, lani, kako volim biti spremna onda kada treba. A za to trebam vrijeme. Osim toga, volim si koliko objektivne mogućnosti dozvoljavaju, barem okvirno organizirati dan. A realno gledajući, to je u većini slučajeva moguće.

Neke se stvari nikad neće riješiti. Barem ne onako generalno. On je takav, ja sam ovakva. On nije picajzla za takve stvari, ja ga zadavim sa svojim (ne)potrebnim njurganjima. Ono što je dobro u toj priči je onaj putar s početka. Smekša me. Samom svojom pojavom. Oprostim mu jedno 99% (ako se i ima što opraštati) čim ga vidim. Onih 1% riješimo razgovorom. On na svoj način, ja na svoj. Valjda se nalazimo i u tim načinima međusobnog smekšavanja. Ma zapravo nije to valjda. To je 100%. Osim toga, polako počinjem olabavljati tamo gdje sam mislila da nikad neću. Posebno kad vidim da se trudi promijeniti se. Dobro, nije baš da mu svaki put uspije, ali … Image Hosted by ImageShack.us

Volim ga.

p.s. Slika pokazuje kako se sad osjećam. Image Hosted by ImageShack.us

p.p.s. Soba iz naslova odnosi se na ljeto i nije klimatizirana. Image Hosted by ImageShack.us

- 08:38 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (37) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

23.09.2007., nedjelja

Staro i novo

Radi trenutnog nedostatka vremena i istovremene želje da bar malo prokumuniciram s vama Image Hosted by ImageShack.us, napisat ću samo nekoliko redaka uz ovu fotografiju koju gledate.

Image Hosted by ImageShack.us


Prizor sam uočila u starom dijelu gradića Buzeta. Motiv mi je bio spoj tradicije i modernih trendova. Osim u nekim iznimnim situacijama, a ova to nije, moram priznati da nisam osobiti ljubitelj takvih vrsta kombinacija.

K tome, sjetio me ovaj prizor na naše kućne dvojbe oko antene. Satelitska, obična "riblja kost" ili neka druga za zemaljske programe? U dnevnom boravku trenutno imamo sve hrvatske programe na državnoj razini plus programe lokalnih televizija. U sobi mi je izbor još i manji. Nekad smo (preko kabelske tv) vidjeli puno više programa, neki su bili dobri, neki jako dobri, većina bez veze. Sudeći prema iskustvima koje čujem od onih koji imaju satelitske antene, reklo bi se da ta vrsta zabave i korištenja slobodnog vremena bude interesantna prvih par dana. Iznimka su posebni dobri, kvalitetni i specijalizirani programi koje ionako treba dodatno platiti.

Sve u svemu, nemam prevelikih simpatija prema satelitskim antenama. Niti mi satelitski programi bude posebnu pažnju, niti mi je antene koje su za njih potrebne lijepo vidjeti na balkonima i fasadama.

p.s. Za one koji će eventualno predlagati razne vrste kabelskih pretplata, ne sviđa mi se (trenutno) ta ideja. Čini mi se preskupo, posebno ako se sjetim da moramo plaćati i HRT pretplatu.

- 22:44 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (35) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

15.09.2007., subota

Jedan broj veće

Image Hosted by ImageShack.us
Onu da se ukusi i stilovi razlikuju znamo svi. Isto tako znamo i da po tome nema boljih ili gorih, pametnih ili glupih, vrijednih ili manje vrijednih i drugih sličnih kategorizacija. Zašto onda ljudi tako teško prihvaćaju činjenicu da se ono što se sviđa njima samima ne mora svidjeti i svima drugima?

Kad si kupujem odjeću, uglavnom mi ne treba nitko. Kažem uglavnom, jer postoje katkad situacije i događaji kad mi je itekako važno čuti mišljenja bliskih i dragih mi ljudi. No ako zanemarim to, mogu reći da mi za odlazak u grad i kupnju majice, košulje, traperica, jakne, torbice ili cipela ne treba ni mama, ni Moj Netko, ni prijateljica ni netko četvrti.

To za posljedicu zna imati da kad se pokažem mami u nečem novom nerijetko čujem ono «mogla si kupiti veći broj». Naime, moja mama voli da primjerice košulja onako sva lebdi i leprša. Moj je stil da ako kupim strukiranu košulju, ne volim da još jedna ja mogu stati u nju. Image Hosted by ImageShack.us Osim toga, kako sam, bez obzira na godine, još uvijek njeno dijete, sveprisutan je i onaj sindrom iz davnih dana – uzmi broj veće jer dijete raste i deblja se. Sada s naglaskom na ovo zadnje. Image Hosted by ImageShack.us Udebljam se ili smršavim koje kilo, istina, ali baš da mi trebaju veći brojevi, jer predviđam da ću za 10 godina imati konfekcijski broj 44 sa sadašnjeg 38? Image Hosted by ImageShack.us

Ono što isto moram spomenuti je nešto što me smeta. Prvo, kad kažem nekome da mu nešto dobro stoji, ali da je to ne bih jer ne volim taj model ili boju, onda je to to. Nema dvosmislenosti i uvijanja. Poruka je – ako ti se sviđa – kupi. Poruka nije – i ja bih tako nešto. Drugo, ako me se pita za mišljenje, a uporno radi po svome ignorirajući u konačnici ono što govorim, onda pitanje – čemu to? Ne volim provoditi sate u nečemu što je apsolutno gubljenje vremena. Rijetko kupim nešto u par minuta, puno češće kupujem satima, ali baš zato idem sama. Niti volim da me se tlači, niti volim tlačiti drugoga.

Kad smo već kod ukusa, sjeti me to na Mog Nekoga i mene. Iako inače volim traper, imam jedne traperice koje najčešće nosim samo u nekim prilikama, npr. po kiši. Nisu mi uopće omiljene i skoro sve što imam mi je draže. A on baš te na meni voli. S druge strane, imam jedne slatke hlače s džepićima, pamučne, plavkasto tirkizne. One su mu skroz bljak. Nije mi to baš tim riječima rekao, ali i nije morao, znam čitati između njegovih redaka. Image Hosted by ImageShack.us Uglavnom, radi tih različitih ukusa ne volim se ništa manje. Čak se nekad i smijemo oko toga. Image Hosted by ImageShack.us

Ako se pak vratimo tamo gdje se mi blogeri nerijetko vraćamo – na blog, onda i tu možemo vidjeti različitost ukusa. Na moj dizajn netko će reći da je lijep i nježan, ali nemali je broj onih koji bi rekli ili i kažu – grozno, roza, dječje i ne znam što još. Isto tako, ni ja ne bih imala dizajne kakve imate vi neki (kojima najčešće baš ti dizajni jako pristaju), što ne znači da ne volim čitati ono što pišete. Naprotiv. Ionako je sadržaj bitniji od korica. Na što god mislili.

Volim djecu. Volim i kad odrasli imaju ono nešto dječje. Ono što ne volim je kad su odrasli djeca u situacijama kad to stvarno ne bi smjeli biti.

- 10:34 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (46) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

10.09.2007., ponedjeljak

Muke po zubima

Image Hosted by ImageShack.us
Jedna sam od rijetkih koja migrenu (ponekad i jaku) trpi bez uzimanja analgetika. Ne uzimam ih ni kad imam upalu sinusa. Ne, nisam od onih koji vole trpjeti bol Image Hosted by ImageShack.us, ali valjda je moj otpor prema tabletama, kada nisu nužda, ipak jači. Osim toga, da sam svaki put kod glavoblje uzela jednu ili više tableta, sad bih vjerojatno bila na liječenju jetre. Image Hosted by ImageShack.us Zaključila sam da je bolje patiti od jedne boljke, nego si navući i neke dodatne.

Ova uvertira nije radi glavobolje, nego radi jedne druge boli. No prije toga, najprije da spomenem i ono što joj je prethodilo – strah od boli. Moj odlazak zubaru nije uvijek bio stresan. U vrijeme kad sam imala za popraviti puno zuba, odlazak zubarici bio mi je (skoro) rutina. Čudo kako se čovjek nauči na sve pa i na bol. No otad je prošlo dosta vremena i moji sadašnji odlasci zubaru prorijedili su se. Nakon dosta vremena sila zvana karijes i puknuće jednog zuba natjerala me da ju opet posjetim.

Uglavnom, u čekaonici sam se osjećala doslovno kao malo dijete. Najradije bih bila pobjegla. Image Hosted by ImageShack.us Onako čekajući smišljala sam koji bi bio dovoljno dobar razlog da otkažem – izmisliti neke drugu bolest ili tegobu ne bi bio baš problem. Ono što me ipak zaustavilo je glas zdravog razuma, jer kolika god me bol čeka – ona čeka i dalje, i nestati neće. Štoviše, odgađanjem se ona može samo povećati, nikako smanjiti.

I tako, u mojim misaonim previranjima, došao red i na mene. Moja zubarica (pardon stomatolozima koji baš ne vole taj naziv, ali meni je ovo draži izraz), slatka jedna i draga ženska osoba, osmijeh na lice i odmah s pitanjem – «Kako si, Pegy, nismo se dugo vidjele». Morala sam joj reći da me ulovio sindrom bježi na što mi je rekla da idemo odmah na stolicu, da me riješi pristiska. Image Hosted by ImageShack.us

Za ono za što sam došla, dijagnoza nije postavljena, jer me poslala na rentgen. Zato je krenula na jednog uljeza koji se izvana činio (skoro) zdrav. No kad su najprije ona, a kasnije i njena pripravnica, krenule s onim užasnim spravama svrdlati po njemu, pokazalo se da se karijes pritajio i krenuo u dubinu. Srećom, nije uništio živac, ali da sam se, dok su očistile bolestan dio zuba, od boli (i straha) preznojila, jesam.

Na pitanje hoću li bijelu ili škuru plombu (tamnu, za one kojie ne znaju), jer riječ je o kutnjaku, odabrala sam ovu prvu, nakon što mi je zubarica rekla da su sadašnje bijele plombe puno kvalitetnije nego nekad. Ono što mi nije rekla je da će me zub boljeti. Nadam se da je to reakcija na bijelu plombu i da nije komplikacija radi koje ću k njoj morati prije nego sam naručena.

Otišla sam i uslikati tih nekoliko zubi. Moram priznati da mi ni to mjesto nije omiljeno. Jest da ne boli, ali spoznaja da se ozračujem nimalo me ne veseli. Jedina utjeha u odnosu na nekadašnja vremena je to što sada ipak i za slikanje zuba postoje olovne pregače. Ono pak što me iznenadilo je pitanje gospođe-tehničarke koja tamo radi – «Želite li pregaču?». Na faci mi se spontano pojavio upitnik. Kako to ona misli - želim li? Kažem joj - «Pa naravno», nastavljajući s pitanjem «Ima onih koji ne žele?» Da se nasadim na glavu, ne mogu shvatiti da ima netko kome je svejedno gdje će se i koliko ozračiti.

Dakle – perite zube, idite redovito kod zubara i jedite jabuke. Moj su izbor one zelene. Zelenim jabukama protiv zelenih čudovišta. Image Hosted by ImageShack.us


- 20:28 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (62) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

03.09.2007., ponedjeljak

Plavo-bijelo-žuti klik

Volim fotografirati iako nemam nikakvih ambicija da svoje amaterstvo dignem na neku višu razinu. Da imam, bar malo više bih se potrudila oko učenja svega onoga vezanoga za obradu fotografija u čemu itekako pomaže današnja hardversko-softversko-tehnološka ponuda. No ovako bude samo ono – dođoh, vidjeh, okinuh. Pa što ispadne. Image Hosted by ImageShack.us

Najdraži, a valjda samim time i najčešći motivi su mi razni pejzaži, od oblačaka, neba, šuma, planina, mora. No tu i tamo dobijem inspiraciju negdje drugdje. Ovaj sam put samo za vas skupila nekoliko motiva vezanih za arhitekturu. Jedino što im je zajedničko je da su građevine i da su mi se svidjele, radi sebe samih i/ili radi cjelokupnog ambijenta u kojem su se našle.


Image Hosted by ImageShack.us


Prva, hotel Esplanade. Više mi sliči na prelijepi veliki dvorac nego na hotel. Koliko dođe puni pansion u ovako nečemu? Image Hosted by ImageShack.us

Ispod, jedna obična, a opet tako posebna istarska kućica. Sa stilom, lijepa, moderna i istovremeno tradicionalna. Rado bih jednu takvu. Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Nešto što je povezano s gornjom fotografijom jedino po sličnosti u plavetnilu neba. Ne, ovo nije NASA, već Riječka zvjezdarnica. Navečer je romantika zagarantirana. Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Otkad su ovu opatijsku zgradu obnovili, svaki joj se put ponovno divim. Žuta boja fasade izvrsno joj pristaje iako radi sumraka ovdje ne dolazi do izražaja. Jedino što mi je bez veze je ono čemu služi. Mislim da joj je doseg ipak veći od poluprazne robne kuće.


Image Hosted by ImageShack.us


I najdraža za kraj. Još jednom Opatija. Dok nisam foto-ovjekovječila, nisam ni primjećivala koliko je ovo zdanje lijepo. A uživo je još ljepše.


Image Hosted by ImageShack.us


- 22:05 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (55) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

"Ja u ljubav vjerujem"