Volim fotografirati iako nemam nikakvih ambicija da svoje amaterstvo dignem na neku višu razinu. Da imam, bar malo više bih se potrudila oko učenja svega onoga vezanoga za obradu fotografija u čemu itekako pomaže današnja hardversko-softversko-tehnološka ponuda. No ovako bude samo ono – dođoh, vidjeh, okinuh. Pa što ispadne.
Najdraži, a valjda samim time i najčešći motivi su mi razni pejzaži, od oblačaka, neba, šuma, planina, mora. No tu i tamo dobijem inspiraciju negdje drugdje. Ovaj sam put samo za vas skupila nekoliko motiva vezanih za arhitekturu. Jedino što im je zajedničko je da su građevine i da su mi se svidjele, radi sebe samih i/ili radi cjelokupnog ambijenta u kojem su se našle.
Prva, hotel Esplanade. Više mi sliči na prelijepi veliki dvorac nego na hotel. Koliko dođe puni pansion u ovako nečemu?
Ispod, jedna obična, a opet tako posebna istarska kućica. Sa stilom, lijepa, moderna i istovremeno tradicionalna. Rado bih jednu takvu.
Nešto što je povezano s gornjom fotografijom jedino po sličnosti u plavetnilu neba. Ne, ovo nije NASA, već Riječka zvjezdarnica. Navečer je romantika zagarantirana.
Otkad su ovu opatijsku zgradu obnovili, svaki joj se put ponovno divim. Žuta boja fasade izvrsno joj pristaje iako radi sumraka ovdje ne dolazi do izražaja. Jedino što mi je bez veze je ono čemu služi. Mislim da joj je doseg ipak veći od poluprazne robne kuće.
I najdraža za kraj. Još jednom Opatija. Dok nisam foto-ovjekovječila, nisam ni primjećivala koliko je ovo zdanje lijepo. A uživo je još ljepše.
Post je objavljen 03.09.2007. u 22:05 sati.