|
|
| < | ožujak, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
''Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.'' (Mt.4:4)
''Ja sam kruh života.
tko dolazi k meni, neće ogladnjeti;
Tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada...
...Ja sam kruh života...
Ovo je kruh koji silazi s neba:
Da tko od njega jede ne umre.
Ja sam kruh živi koji je s neba sišao.
Tko bude jeo od ovog kruha živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.''
http://www.skac.hr/
riapostol.blog.hr/
Želimo uzdić Isusa i u skladu sa tim djelujemo!
Zajedno smo jači! 
Pošto si susreo Krista, pošto si
spoznao tko je on, ne možeš
ne osjetiti potrebu da ga naviještaš.
Znajte biti istinski navjestitelji svoje
vjere riječima i dijelima.
Ivan Pavao II.
"U vašem srcu postoji posebno mjesto koje samo Bog može ispuniti"
"Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu" - Iv 14,26.
"Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni." Ivan 14:6
"Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi" Ivan 8:32
"Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu..."
| Fides - 12 - Krist... |
Što nam danas znači riječ «povjerenje»? Povjerenje u svog prijatelja,u dečka/djevojku,u Gospodina. Vjeruju li danas ljudi jedni drugima uopće? Vjeruju li svom Gospodinu?
Danas većina ljudi sumnja u namjere drugoga. Uvijek preispituje hoće li joj drugi nanijeti zlo,iskoristiti je. Stvorila se tako gusta magla nepovrerenja jednih prema drugima da više ne vidimo jedni druge. Ne vidimo djela svojih bilžnjih. Automatski ih smatramo protivnima nama,a da ih prvotno uopće ne pogledamo kako treba. Ne dajemo priliku jedni drugima da učinimo nešto dobro bez traženja protuusluge. Mi više ne znamo gledati srcem. Ne znamo prepoznati dobru namjeru. Naše jedine nepogrešive oči postale su zatamnjene i slijepe. U tom oblaku i tmini lutamo u svojim oklopima čuvajući se od djela drugih vjerujući samo onome što mi činimo. Strah. Pa mi se bojimo svojih braće i sestara!
Tako je žalosna činjenica da zato što nas je nakada netko povrijedio više nemamo hrabrosti vjerovati ponovno. Koji kukavičluk! Kako nas je Knez na tom polju mudro ograničio. Ljudi se boje ljubavi, radosti, razdraganosti,ushićenosti, boje se zaljubiti se i dati svoje srce.. Boje se biti sretni,boje se voljeti.. A zašto? Jer bježe. Bježe glavom bez obrira ne okrečući se iza sebe od osjećaja porvijeđenosti,od tuge, patnje, razočarenja, gnjeva,srdžbe,ljutnje,gorčine.
Zar se smatramo toliko slabima? Zar ne vjerujemo da ćemo moći iznijeti svoj križ? Držim da je glavni problem u tome što mislimo da smo sami i da sami odlazimo u svakodnevne bitke. Zbog slijepila koje nas je obuzelo zaboravili smo vidjeti Gospodina. Zaboravili smo osjećati njegovu toplinu,njegov zagrljaj,njegovu ljubav! Zaboravili smo da je On taj koji skida najdeblji oklop i rastjerava najgušću maglu! Zaboravili smo da nas On uči da se jedino srcem dobro vidi...
Martinica2301
Veliki problem svijeta mladih je pojam sreće. Koje su dvije stvari koje utječu na sreću jednog studenta? Prolaznost ispita i zaljubljenost. U trenutku kada student sazna da je prošao ispit, njegov dan se ispuni srećom i sve dobije smisao. Ako student padne ispit, postaje nesretan, gubi samopouzdanje i ljut je na svijet oko sebe.
Slično, ali ipak puno kompleksnije na čovjeka utječe zaljubljenost. Ako se čovjek zaljubi logično je da će mu osjećaji pomutiti razum, da će postati zaigran i poprimiti poneke karakteristike osobe u koju se zaljubio. Tijekom samog početka nema «nesreće», no svaki sljedeći korak u izgradnji odnosa sa osobom u koju je čovjek zaljubljen «nesreća» se može pojaviti.
Zašto? Zato što je svaki čovjek različit i jer je stvorio neki stav na osnovi prijašnjih iskustva. Povrijeđenost proizlazi iz vlastitih očekivanja i tuđe neiskrenosti. To znači da su nam slike koje smo si stvorili i za kojima toliko žudimo, a nisu se ostvarile, stvorile osjećaj povrijeđenosti i ogorčenosti. U mnogim situacijama ne proizlazi iz nas samih već je uvjetovana iskustvima koja smo doživjeli od strane druge osobe. Zbog povrijeđenosti se često zatvaramo u sebe, puno smo oprezniji i ne dajemo jednake prilike drugima da nas upoznaju, već im postavljamo puno veće prepreke. Zar je to ispravno? Zar ne zaslužuje svaka osoba jednaku šansu? Na početku sam spomenula da smo svi različiti. Razmislite malo o tome.
Da se vratim na početnu temu sreće. Nevjerojatno je koliko nas malo stvari veseli. Zar je moguće da su ispiti i faze zaljubljenosti jedine dvije stvari koje nas vesele ili rastužuju? Zašto nikad, ali nikad ne cijenimo male stvari? Zašto nismo aktivniji? Zašto ne živimo u zajedništvu sa prijateljima i obitelji? Zašto život podređujemo jednom osjećaju? Zašto ne dopustimo Gospodinu da nas vodi? Zašto Mu ne dopusitimo da nas nosi kad nam je najteže?
ZAŠTO NAS JE TOLIKO STRAH???
Pozdrav od srca
Joma
