|
|
| < | listopad, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
''Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.'' (Mt.4:4)
''Ja sam kruh života.
tko dolazi k meni, neće ogladnjeti;
Tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada...
...Ja sam kruh života...
Ovo je kruh koji silazi s neba:
Da tko od njega jede ne umre.
Ja sam kruh živi koji je s neba sišao.
Tko bude jeo od ovog kruha živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.''
http://www.skac.hr/
riapostol.blog.hr/
Želimo uzdić Isusa i u skladu sa tim djelujemo!
Zajedno smo jači! 
Pošto si susreo Krista, pošto si
spoznao tko je on, ne možeš
ne osjetiti potrebu da ga naviještaš.
Znajte biti istinski navjestitelji svoje
vjere riječima i dijelima.
Ivan Pavao II.
"U vašem srcu postoji posebno mjesto koje samo Bog može ispuniti"
"Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu" - Iv 14,26.
"Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni." Ivan 14:6
"Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi" Ivan 8:32
"Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu..."
| Fides - 12 - Krist... |
Nevjerojatno je koliko su se prave vrijednosti izokrenule.
Danas ljudi kroje vlastiti život prema američkim filmovima ili serijama.
Da li ste pogledali jedan jedini film ili seriju u kojem nema barem jedne scene u koju je uključen sex?
Mislim da niste. A ako jeste, molim vas da mi kažete da ga uokvirim.
Kako filmovi prikazuju "normalan" život mladog čovjeka?
Cura i dečko se sretnu u nekom disku, oboje su malo pripiti. U takvom stanju se svide jedan drugome, malo porazgovaraju i istu večer završe zajedno u krevetu. Nakon toga se rodi jedna prekrasna veza koja ima sretan završetak.
I šta ljudi danas rade? Žive život likova iz filma. Zašto? Pa zašto ne?
Ako razmotrite priču, zvuči savršeno. Ljudi samo traže sretan završetak, nije im bitan način na koji dolaze do njega.
To je upravo i cilj takvih filmova, da uvjere ljude kako u cijeloj ovoj priči nije ništa pogrešno jer priča ipak ima sretan završetak.
I onda se ljudi čude: Kuda ide ovaj današnji svijet? Pa kako i neće ić u takvim smjerovima kada su grijesi pokazani na tako lijep i sladunjav način.
Odnosi između dvoje ljudi su izgubili dubinu. Nema više upoznavanja u trijeznom stanju, nema više razgovora o osjećajima, nema romantike. Danas se sve vrti oko sexa.
Koliko puta ste čuli da netko kaže: Ja nisam osoba za vezu.
Ne postoji osoba koja nije za vezu. A zašto dolazi do toga da ljudi to ipak kažu?
Pa zato što je danas normalno zažvaliti neku curu/ dečka ili sa nekim završiti u krevetu na jednu noć ili nekoliko njih ali bez obveze. I zašto bi onda osoba ulazila u vezu kad zadovolji svoje fizičke potrebe.
Ljubav je izgubila svoj pravi smisao. Da li mi uopće znamo što je ljubav?
Ljubav između dvije osobe je : 1. Volim te zato jer si zgodan/zgodna, imamo nekoliko zajedničkih interesa i dobar/dobra si u krevetu ...
2.Volim te zato što si pun/puna para, nije bitno kako izgledaš ni koliko imaš godina ni koji su tvoji interesi...
Da li je to ljubav? Možda je ali po nekim današnjim kriterijima društva.
Ljubav je, ljudi moji Isus Krist.
Kad ljudima to kažeš, proglase te ludim. Ako im kažeš da ideš na misu nedjeljom i da nisi u subotu bio vani, proglase te ludim. I onda vrijednosti NISU izokrenute. Hm...
A što je ljubav između dvoje ljudi? To je kada dvoje ljudi zajedno idu stazom života bez obzira na prepreke. Kada gledaju u istom smijeru. To je ljubav. Ljubav nije sex, ljubav nije novac, ljubav nije izgled...
I sad vas ja na kraju pitam:
Šta je "normalno" današnjem svijetu?
by Joma 
Šetajući gradom često promatram ljude. Gledajući njihova lica promatram da li su sretni ili nesretni. Nažalost, većina odraslih ljudi šeće gradom spuštena pogleda i tmurnog lica. S druge pak strane djeca su uvijek vesela, sretna, smiju se, zabavljaju…
Što se to događa u ljudima da se od sretnog djeteta pretvore u hladnu sjenu???
Većina kaže: „ Takav je život, nije lagano, sve je teže živjeti...“
Djeci je, kažu, lako, roditelji se brinu za njih, nemaju problema, jednostvno, sve im je dano…
Istina, nije lako. Ipak mislim da nije presudan život, već pogled na život. Smatram da su djeca sposobna u svemu tmurnom pronaći barem zraku sreće koja uspije prekriti ostale osjećaje, dok odrasli to gledaju sa neke, „iskusne„ strane. Ljudi pritom zaboravljaju presudnu činjenicu, da su i oni djeca. Svi smo mi Božja djeca i također nam je sve dano.
Djeca vjeruju svojim roditeljima i osjećaju se sretno. Zašto odrasli ne vjeruju svom Ocu ??? Zašto vjeruju da oni znaju i mogu bolje???
Smatram da je upravo to glavni problem. Odbacujemo vršiti volju Onoga koji nas je stvorio…
Bez njega smo samo hrpa mesa koja je bez duše. A ako je ta duša ono što nas čini ljudima, zašto je odbacujemo, zašto ju ne slušamo??? Ne znam….
Često čujem ljude oko sebe da govore: „Napravio sam nešto, a točno sam osjećao da neće biti dobro.„
U tim trenucima ostanem bez riječi. Pa upravo taj „osjećaj „ to je ono po čemu treba živjeti. Živjeti svoj život u skladu sa vjerom, vjerom da Bog zna što je najbolje za nas .“
Kažu: „ništa nije slučajno „ … Pa naravno da nije, sve je to Božji plan… A Božji plan se odvija iz dana u dan, a na nama je da odlučimo hoćemo li Ga pratiti ili ćemo raditi po svom, jer „mi znamo bolje“…..
Zar je zbilja tako teško biti dijete??? Zar je zbilja tako teško vjerovati svom Ocu???
Mislim da nije, al treba imati vjere…. A da bi imali vjere, treba živjeti vjerno… Mnogima je pojam vjere otići nedjeljom na misu i pomoliti se prije spavanja. Vjera je kada gledamo na svijet oko nas iz perspektive sretnog djeteta i kada shvatimo da nije na nama da odlučujemo, nego da živimo po volji našeg Oca i budemo sigurni da On zna što radi…Jer ipak nas je On stvorio, dao nam tijelo, sluh, govor…. Sve nam je dao….Zašto bi nas kanije ostavio??? Ma nije On ostavio nas, mi smo ostavili Njega….
Ali treba znati, da nikad nije kasno da Mu se vratimo. On je uvijek tu uz nas i prati nas… Ali mi ne pratimo njega… Pustite Isusa u svoj život, i nemojte odbacivati glas u sebi… Pratite glas i živite u skladu s njim...
Ako ne vjerujete, probajte pustiti Gospodina u svoj život. Nemate što izgubiti, možete samo dobiti. Sve što imate, Božje je…A sve ono što nemate, dat će vam se. Pronađite smisao svog života.
S vjerom u život !!!
by Dyummy
Zasigurno se pitate što se krije iza ovog naslova... Iskreno ću vam reći: baš ništa. A zašto? Jer ja ne mogu utjecati na vaše viđenje stvari. Sve šta bih rekao kao točno, vjerovatno ne bi bilo cjelovito, te bi prešli u moju jako izraženu subjektivnost. Tu sam samo da primjetim i slavim našeg Isusa.
Ne sumnjam da su vam se već pojavila pitanja: kako!?, zašto?!, tko!?...I vjerovatno ste već na temelju prvog odlomka stvorili viđenje i recimo jasnu sliku o tome što slijedi, a da iskreno nemate pojma... Jednostavno sami sebi stvarate jedan fini crni oblačić koji jedva čeka da pukne i da saspe svu onu kišu stvarnosti sa kojom se ne želite često suočavati. Volio bih da za početak maknete predrasudu i da mi date priliku da posvjedočim o svojoj vjeri.
Mnogi mladi, a i ne samo mladi, u današnjem svijetu dekadencije ne znaju što je TOČNO vjera. Pa ne znam ni ja TOČNO (šta biste vi voljeli čuti). 
Naše „kvalitetno“ i krajnje „ obrazovano“ društvo današnjice je tako vješto izmanipuliralo i sakrilo pravilno tumačenje vjere. S obzirom na to nije ni čudo što ne poznajemo Isusa. Interesi, želja za moći, srdžba, ljutnja, neodgovornost, lijenost...To su svakidašnji „osjećaji“ (da ne nazovem stanje) pojedinca dvadesetog i prvog stoljeća. A svaki pokušaj promjene, često biva ugušen...ne zbog drugih, nego naravno zbog vlastitih strahova... Ili mislite drugačije!?
Najviše volim kad mi mladi ljudi i mnogi drugi dolaze i kažu: Mi vjerujemo u Boga, ali u crkvu ne. Ja potpuno razumijem zašto tako misle. Mediji, mjerila sistema, utječu na promjenu kulture i tradicije, a mladi danas tragaju. S obzirom da je ljudima dana takva slika o crkvi, ne žele ni sebi ni crkvi dati šansu da se jedno drugome približe. Nije li to žalosno? Da mladi iz neznanja ne vjeruju crkvi, da ne poznaju koliko divnih svećenika postoji, da neznaju da je Sv.Ciprijan rekao da : “Bog ne može biti otac, ako crkva nije majka“, da je Isus, naš Gospodin prvi sagradio crkvu... položivši je na Petra Stijenu.
Interesantno je primjetiti koliko ljudi se danas gubi, a pod gubljenjem ne mislim da smo neshvaćeni umjetnici ili nešto tome slično, nego da smo zarobljeni u našim uvjerenjima koje smo donijeli na osnovi proživljenih iskustava. Ljudi mi često govore: da nije bilo tako, ne bih bio ovo što jesam. Imaju pravo! Ali mi nismo naše iskustvo, mi smo sluge Božje. Bog nam baš daje ta iskustva da nam se približi i da se proslavi kroz nas..ako mu to dozvolimo...ta dana nam je sloboda.
Često je slučaj da nakon nekog događaja kojeg vaša percepcija shvati kao negativnog (i uzdrma vaš labilan identitetić koji je daleko od stvarnosti)se obraćate Bogu. Što mislite zašto? ...ne zato jer ste nesretni (to je samo osjećaj)...niti zato šta ste nestabilni... nego zato šta su vam se kroz dati događaj razbile iluzije i vaša percepija je opet „normalna“. Tada gledate svijet dječjim očima, bez predrasuda, materijalnih vrijednosti, bez sebičnosti, bez iluzija naučenih od strane društva. I naravno tim očima i možete osjetiti Gospodina i maksimalno mu se davati...sve vršiti poradi Njegove slave...poradi Njegove silne ljubavi, ljubavi bez koje ne bismo mogli živjeti.
A što je ljubav? “volim te“ ne znači: ja želim biti s tobom, niti ja bih te rado da ne kažem šta. Volim te znači da potpuno razumijem i poštujem tvoju bit, prihvaćam te takvog kakav jesi, a ljubav je kada to osjećate prema svakome biću...kada “ljubite vaše neprijatelje“. Tako da ako se mislite žaliti na ljubav prvo se upitajte da li bi se ona mogla žaliti na vas!?...Voli vas Gospodin (što je ljubav koja se ne može opisati riječima), onda vaša obitelj, onda vaši prijatelji, onda svi ljudi koji su prisutni u vašim životima. Dana vam je maksimalna ljubav ali ju vi odbijate vašim željama, borbom za više...umjesto da pustite Gospodina da se bori za vas, da vam On pruži svoje darove: “ta mi koji smo zli darivamo svoju djecu, koliko će NAS više darivati naš Otac koji je na nebesima“.
Ako ste imali volje da pročitate do kraja ovo svjedočenje, postoji velika vjerojatnost da se trenutno bojite otići i povjerovati Gospodinu te se pokajati za sva djela koja su vam stvorila rane na vašem srcu prepunom istine. Nije tako teško ali nemate hrabrosti... A vjera bez hrabrosti ne ide.
Zato skupite hrabrosti, obratite se Gospodinu i on će vas dočekati raširenih ruku.
E, kad to shvatite, shvatit ćete da je Gospodin istina, a sve ostalo su iluzije. Iluzije uzrokovane našom glupošću, glupošću koja vodi u „propast“.
Za kraj bih vas molio da mi oprostite na mom skromnom mišljenju i svim sudovima. Ako ste se osjećali pogođeni imam jednu vijest za vas: ja nisam vaš sudac!
(Pro)Slavite Isusa!!
By General
VJERA , LJUBAV, DOMOVINA….Tri stvari, tri pojma na koje se Hrvati gotovo svakodnevno, kunu, zaklinju…gotovo svaka domoljubna pjesma spominje vjeru, a mnoge vjerske domovinu….
Osobno, veliki sam ljubitelj sporta, sport mi mnogo znači u životu i gotovo da ne propuštam nijedan sportski događaju u kojem igaju Hrvati/ce…. U tim trenucima tribine su prepune bijelo-crvenim kockicama. Navijaći nose dresove svojih „heroja“ i svi žele dati sve od sebe kako bi pomogli našoj repki na jdinini način na koji možemo : navijanjem…. Mnogi od njih koji su još aktivni u sportu u kojekavim klubovima imaju želju da jednog dana i oni budu na terenu među igraćima….
Trenirajući rukomet i nogomet sanjario sam o danu kad ću i ja biti na terenu, među igračima i boriti se za svoju domovinu…. I tako svakog dana, dolazio sam na treninge pun želje da nešto naučim , da budem bolji , uspješniji….. Želio sam biti spreman za taj dan kad ću nastupiti za svoju domovinu…
Vremena se mjenjaju, odrastamo… Sport je i dalje dio mog života, al u nešto skromnijem izdanju, trenutno sam student, i sve mi manje vremena ostaje za loptu…
Al, sad kad sam stariji, shvačam da sam zapravo cijeli svoj život u reprezentaciji… I ne samo ja, nego svi mi, apsolutno svi…U reprezentaciji Svjetlosti, borimo se protiv tame….svakog dana, svakog trenutka….
Izbornik nam je odličan !!! Stvorio nas je, dao nam sve što trebamo i sad nas gleda sa neba i daje savjete….. Jeste li uopće bili svjesni te utakmice ??? Jeste li svjesni da ste na terenu ????
Ovo je posebna utakmica, nitko ne zna koliku je minutažu dobio, kad će ući u igru, ni kada će „sudac“ označiti kraj… Zato treba u svakom trenutku davati sve od sebe i biti spremni za ulazak…. Cijeli naš život moramo živjeti spremni za borbu, paziti štoradimo, što govorimo suigračima, hrabriti se međusobno…Trebamo biti svjesni svojih mogučnosti ali i nedostataka…Međusobno si trebamo pomagati, skupa trebamo napredovati… Zapravo ja si to tumačim kao smo jedan dio dana na treningu ( meditacija, čitanje,razgovor) , dio dana smo na terenu ( svako zna za sebe najbolje kad je to ) ,i dio dana kad smo u svlačionici, kad slušamo izbornika i razgovaramo s Njim ( molitva )…..
Kao mlada osoba , ikreno joše ne znam koju točno poziciju igram ni koliko se od mene očekujem…Al znam da se pred menom sve zahtjevnije utakmice sa više minutaže…
Evo, nadam se da će vam se barem dio onog što sam napisao svidjeti. Volio bih samo da shvatite da smo odabrani, doslovno odabrani da se na ovom svijetu borimo za naseg Stvoritelja….
Mir s Vama
Dyummy
