| < | lipanj, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
no news trenutno
***
ja imam 12" ekran i meni slikice koju stavim budu fino po cijeloj stranici, a ako recimo vama na većim ekranima prozor bloga bude toliki da se slika ponavlja, molim, radi umjetničkog dojma koji želim ostaviti, smanjite prozor tako da bude upravo okvir fotke/slike
hvala na razumjevanju
Linkovi
no news trenutno
***
ja imam 12" ekran i meni slikice koju stavim budu fino po cijeloj stranici, a ako recimo vama na većim ekranima prozor bloga bude toliki da se slika ponavlja, molim, radi umjetničkog dojma koji želim ostaviti, smanjite prozor tako da bude upravo okvir fotke/slike
hvala na razumjevanju
***
BLOG
forum
prostranstva interneta
matična kazališna kuća =):
ZeKaeM
akademija na koju idem:
SEAD
!:!:!:SAMO NA BLOGU:!:!:!
beauty:
dianora
vilenjakinja:
Lady AVATEA
clover & shamrock:
IvKi
domino:
haruki
chantal:
dama i skitnica
sunce:
mimoza
Galadriel:
noldorska princeza
još veća
u našim očima
od kada piše ove divne priče
!sviđaju mi se riječi ispisane iz glava gore navedenih ljudi!
ZAKON!!!
puno starih i najdražih nam serija, crtića i filmova
***
nek se nađe ;) :
...seve FAN club...
*********
APOKALIPSO
***
ti si premlada
a ja sam prestar za cekanje
miris u zraku mekan je
otkada tvoje sreo sam oci
san ove noci
pocinje
apokalipso sviraju
crni i znojni andjeli
s cvjetom u kosi
ritam te nosi
dobit cu sve sto zazelim
sad uzmi mi ruku i vodi me
pred nama nisu godine
al mogu biti najdulji sati
rado te pratim
vodi me
anđeli nek se odmore
a u nebeske ponore
mi cemo skupa
padati znati
otvori sirom prozore
ti si ta koju sanjam
ja sam taj kojeg oduvijek znas
vise nemamo zelja
jer sad plovimo do beskraja
*********
PRIČE:
tamo i opet natrag
I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII, IX
triologija:
tri
pune tri
priča treća
7:
sedam (7) dana
|
jednom sam davno obećao da ću napisati sve što znam o posvećenju proljeća. e, sada imate priliku vidjeti kako je to bilo na premijeri baleta 1913. godine kada je balet “le sacre du printemps” doživio premijeru u parizu u Théatre des Champs-Elysées. muzika je sama po sebi divna, toplo preporučam kao dio kućne fonoteke (?). uživajte u prastaroj rusiji. na kraju jednostavno ostaneš bez riječi. |
|
"But soft! What light through yonder window breaks? It is the East, and Juliet is the sun! Arise, fair sun, and kill the envious moon, who is already sick and pale with grief That thou her maid art far more fair than she." Romeo William Shakespeare, “Romeo & Giulietta” *** “I know a bank where the wild thyme blows, Where oxlips and the nodding violet grows Quite over-canopied with luscious woodbine, With sweet musk-roses, and with eglantine: There sleeps Titania some time of the night, Lull’d in these flowers with dances and delight; And there the snake throws her enamell’d skin, Weed wide enough to wrap a fairy in.” Oberon William Shakespeare, “Midsummer night's dream” |
|
Dobio sam posao na 7 dana. 7 dana proveo sam radeći za tvrtku na drugom kraju grada. Kao da sam bio u drugoj državi - spavao sam u usamljenom motelu na izlazu na autoput. Nisam mogao putovati doma 45 minuta uz smjenu 8-20h. Kada radiš 12 sati punom snagom, dođeš doma, padneš u krevet i sljedeće što radiš - ideš na posao. OK, 7 dana. Točno onoliko koliko možeš preživjeti u takvom režimu. 7. dan - utorak. U 20h bili smo pušteni s radnog mjesta. Razgovarao sam u predvorju s dečkima koje sam upoznao na radnom mjestu. Smijali smo se kao ludi - olakšanje, osjećali smo se kao bebe. Umoran, idem u auto. Još ovu noć spavam u motelu; nisam bio spreman putovati kući u ovakvom stanju. Vadim ključeve iz torbe kada se zabijam u nju. Instiktivno gledam lijevo, gledam desno prije nego što gledam u nju. Već se čujem kako pitam je li sve u redu kada mi pogled pada na nju. Muk. Gledamo se. Bez ikakvog razgovora oboje ulazimo u auto, vozim do motela, ulazimo u sobu, bez riječi. Sjedamo na krevet. Gleda me tada još duže, ravno u oči. Vrti mi se. Hoću reći da bih popio čašu vode kada ona stavlja kažiprst svoje desne ruke preko mojih usana. Šutim. Gleda me, prodornim pogledom, ugodnim, toplim, kada miče prst s usnica, stavlja dlan iza mog vrata i privlači me sebi, čvrsto. Daje mi do znanja da večeras ona vodi. Trenutak kada su nam se usnice dotakle...kao par - stvorene da miluju jedne druge - mekane, tople. Nježno me ljubi. Osvajaju me uzdasi, izdasi, njen dah na mojem licu, vratu, ramenima, prstima, leđima, nogama, stopalima... Stalno se vraća mojim očima, kao da traži utjehu, potvrdu za svaki postupak. Upoznaje me sa sobom, pokretima mi kazuje što voli, dodirima što želi, dahom mi priča priču o svom nježnom svijetu, o danu i noći, o suncu, mjesecu, ljubavi. Slišam. Budim se u njenom zagrljaju. Sjećam se svega što je rekla, svakog pokreta, svake želje. Sjećam se svake njene želje - sve sam ih ispunio. Sjećam se i danas svakog trenutka - tu večer ona je poklonila meni - ostalo vrijeme ja sam posvetio njoj. Sada sjedim tu, na suncu i pričam joj priče. I dalje sve što radim posvećujem njoj. I tako ću do kraja svojih dana - voljeti Te zauvjek. |