20.07.2005., srijeda

Nje-ne-jasnoće

Tjedan prije, kada je pred ulazom čekala da netko od onih koji moraju imati ključeve uza sebe otvori vrata, ranojutarnja kava njenih roditelja je obilovala spominjanjem njenog nadimka korištenog u obitelji. Istoga popodneva je obrazložila razloge potpunog izostanka zabrinutosti nekom posve nebitnom u njenom životu. Nije ju nitko ništa pitao, samo je druga strana spomenula nečiju udaju, na što je Anja objasnila zašto se ne želi udati i time izazvala podozrivi upitni pogled: «A tko je tebe što pitao, radi što hoćeš.»
Voda za mlaćenicu je vrila te večeri, telefon je uzalud odzvanjao mamin poziv, a Anja je stajala, gledala kroz neki od desetina kvadratnih metara svojih prozora. Nije ju bilo briga. Misli su bile crveno – bijela polja igre protiv svih zastava, za nagradno rješenje križaljke o stadu goveda koje je nečijom greškom završilo u karanteni. Svijet joj je servirao pomutnju u kretanju planova za sutrašnje poteze u vezi posla tako što joj je slao jednu izgubljenu damu da joj preskače preko njenih figura. Koncentracija joj je padala, pratila je damu kako zadiže nobl skute i, kao da je riječ o kozlićima, preskače ili pomiče figuru po figuru.
Završila je večeru, nazvala je mamu, legla je spavati.
~

Mjesec prije, zatekla se kako nije obavila sve tjelovježbe tog tjedna. Fitness i stretching su obavljeni, cijelo je tijelo dobilo svoju porciju. Osim intimnih dijelova. Oni su ovoga tjedna potpuno preskočeni. Endokrini sustav je ugrožen i zanemaren, zaključila je. Dan je bio težak, prethodni je bio još i teži. Obećavajuć spoj je jučer morao biti otkazan jer je u to vrijeme zataškavala da je organizirala uvoz goveda bez veterinarskog uvjerenja o cijepljenju, a danas je već zaboravila da se dogovor mogao i ponoviti.
Nije sklona zaboravljanju svojih nakana. Barem nije bila sklona.
Jedno se zaboravljanje ne bi moglo nazvati sklonošću, ali preskakanja seksa su sve češća. Sve joj je teže otići na spoj.
Trećeg dana po novom dobu, drugog dana života prateće životinje, neke stvari joj nisu bile sasvim jasne.

- 00:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

  srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

meki potezi ostavljaju najdublje tragove

U prvi mah je izgledalo kao da će ovaj blog proći bez mojih omiljenih himnica, ali neće. Neke stvari jednostavno nikada nisu dovoljno često ponovljene, a "je ne regrette rien" mi je otela kuja... ostaje mi samo da ližem svoje rane...

Hoću da znam kuda vodi ovaj put, mene
i život moj

Čiji je početak? Čiji je kraj?
Koji to čovek večnu tajnu zna?

Tamo gde je srce, tamo sija sunce
Tamo gde je strah, tamo živi mrak

Biti isti,
Biti poseban,
Biti slobodan,
Biti samo svoj.

Marijo, Majko Božija,
da li vidiš šta rade sa tvojom decom?

Biti isti,
Biti poseban,
Biti slobodan,
Biti samo svoj.

Isti, poseban, slobodan ... samo svoj.

(courtey of chocogirl)

A bez ove jednostavno ne može. Živjela jednostavna, plitka, brutalno banalna prepotentna nadripoezija!

Nikad nisam bio mlad
Bio sam uvek star
Ljute dane provodim sam
Sam ližem svoje rane

Želis li da sam živ
Želis li da sam srećan
Daj mi veru
Zaštiti me od svega

Ono što pokušavam sad
Ti nećeš za ceo svoj život.

Nikad nisam bio mlad
Bio sam uvek star
Ljute dane provodim sam
Sam ližem svoje rane

Želis li da sam živ
Želis li da sam srećan
Daj mi veru
Zaštiti me od svega

Ono što pokušavam sad
Ti nećeš za ceo svoj život.

Ti nećes...
Ti nećes...
Ti nećes...
Ti nećes...