Ispovijedi kišnog čovjeka

Nakon povratka iz Slovenije pomalo mi je i laknulo. Tri svari zbog kojih mi je drago što ne živim u Sloveniji:

1)Cijene-otkad su u EU, braća slovenci su nabrijali cijene do enbesa. Dva sata kuglanja došla su nas 150 KM(sto i pedeset maraka!), no pretpostavljam da za njihov životni standard to i nije neka cijena.

2)Konfiguracija terena- Slovenija je sva stiješnjena oko riječnih korita nad kojima se nadvijaju golema zelena brda i padine. Ako se ne vozite po obilaznicama velikih gradova, uglavnom se verete uzbrdo preko 50-ak krivina i dok dođete do vrha, već grabite vrećicu za povraćanje.

3)Mentalitet- ti ljudi su europska verzija Japanaca. Ako nisu na poslu, onda se oblokavaju do smrti uz neku od slovenskih polki. Ništa me ne pitajte, probao sam...

Voila, mala vikend-degustacija Slovenije...

Ja sam od jučer u Sloveniji i od početka puta doživljavam sve sama ugodna iznenađenja. Da počnem od početka...

1)Autocesta Zagreb-Split- stigli smo za samo osam sati i vožnja je bila čista uživancija. Autobahn piči pravo, nema skretanja lijevo-desno, nema kuća, nema ništa osim odmorišta i fenomenalnih pejzaža s obe strane ceste. Posebna je priča zaustavljanje pokraj šibenskog mosta, na lijepo uređenom odmorištu sa restoranom. Prolaziš pokraj šuma koje kao da su iz Skandinavije, a na svakom koraku na A1 naišli smo na radnike koji ili nešto nadozidavaju, ili pljeve, ili uređuju. Pravi work in progress.

2) Slovenska priroda- dok ne dopičite do nekog od većih gradova(Ljubljana,Maribor) na civilizaciju ćete naići tek u vidu slikovitih sjenika i malih baroknih crkvica čiji zvonici proviruju kroz krošnje na brežuljcima. Kad je setting u pitanju, Slovenija je kao Bosna(+ dobra ekonomija+životni standard+ EU+...), a to znači vrlo šumovita i zelena, tako da onaj njihov slogan nije bez neke. Jest da zimi zaledi do u pizdu strininu, al u tome i jest bit alpskih državica veličine nekog talijanskog velegrada, kaj ne?

3) Slovenke- sve do sinoć bio sam uvjeren da je ona stara "tako mlada a već Slovenka" čisti ksenofobični šupljak, no da me pitate jutros, bez imalo premišljanja bih rekao da je istina! Kad čovjek dođe iz jednog hercegovačkog gradića u kojem curu morate pokupiti viljuškarom ako želite pokrenuti stvari u sredinu u kojoj su cure samoincijativne poput onih Duracell zečića, teško dođe sebi od čuđenja. Elem, sredili se Boka, Denis i ja i spustili se u Draganov novi disko. Večer otvaranja. Snagatori na vratima čekiraju pozivnice, disko se puni ekipom u sakoićima koja je noćno tulumarenje davno ostavila iza sebe. Onda stiže druga ekipa, koja je manje sređena a više otkačena. Oni još nemaju djecu, brakove, stanove, režije i sva ostala sranja koja idu uz samostalnost. Urhi je stigao sa curom, piju se koktelići, votke, martiniji, whiskey, i ostala fensi šmensi pića. Dj dere po MTV repertoaru iz 90-ih, a cuga je besplatna. Do ponoći sam s momcima đuskao u kutu uz piće, a onda sam upao u spiku sa Mateom, Uršinom sestrom(btw, Urša je Urhijeva cura). Cura doduše ne zna sastavit ni dvi čiste na hrvatskom, al ne znam ni ja na slovenskom, pa šta? Ubrzo smo se uspjeli sporazumjeti-strani jezici nisu toliko teški, pogotovo kad ti se nađu u ustima. Njezin je imao okus po bijelom Marlboru, ali bio sam previše pijan da bi mi smetalo. Do kraja večeri zaslinila me od glave do pete, bili smo potpuno opijeni i skužio sam da se mala ozbiljno založila. Mljela je nešto na slovenskom, tako da pola njezine spike nisam razumio, osim onog dijela gdje spominje stan u Mariboru u koji ne možemo otići jer su joj starci tamo. Isuse! U Mostaru ćeš se načekati prije nego što mala spomene bilo kakav stan jer se uglavnom želi držati za ručice. Matea je već prvu večer htjela ići do kraja, a ako se ima u vidu činjenica da mi u nedjelju pičimo doma, ovo sve ispada kao jako zgodna degustacija slovenskih ljepota :) Razgledanje Ljubljane je u planu, a za Maribor ćemo još vidjeti...

Sutra u Knjigoveznici započinje književna igra pod nazivom "Panika u Pragu". Nekoliko nas će pročitati svoje priče na tu temu, bit će zanimljivo. Nadam seda će biti puno kao prošli put, popunjenost nam je prilično dobra.

Zadnje izdanje Knjigoveznice obilježila je slaba posjećenost i događaj koji je sve češći i češći, a to je čudno ponašanje brave u vratima "Škrinjina" wc-a. Naime, usred mog recitiranja u programu,
Liza M. panično je počela tresti vrata wc-a. Zaglavila se unutra. Bila je klaustrofobična, no to nitko od nas nije znao. Dragan je otišao da je skulira, no ona je i dalje drmala vrata; njezin glas drhturavo je odjekivao malim prostorom wc kabine koja je bila skrivena drečavo narandžastim zastorom. Gurnula je ključ ispod vrata i on ga je uzeo. Nakon kraćeg "klik" brava je kapitulirala i vrata wc-a su se otvorila. Bila je potresena. Da je smirim, dao sam joj da izrecitira jednu pjesmu koja nije imala previše veze sa klaustrofobijom. Nakon par minuta vratila se u normalu. Jednom se valjda zaglavila u liftu i otad ju je frka kad zapne u maloj kvadraturi.
Klaustrofobija je zajebana stvar. Čudim se sam sebi što nemam te fobije od visine, zatvorenog prostora,mraka... ili, kad malo razmislim, bojim se dubine. Da, to je to- it gives me the creeps. Kad plivaš na pučini mora i onda pod nogama vidiš beskrajnu tirkiznu provaliju na čijem dnu svjetlucaju pivske boce, korodirane stolice iz lokalne oštarije i auto-dijelovi.
Elfriede Jelinek, austrijska Nobelovka, je odbila doći na dodjelu jer ima strah od ljudi. Ta fobija spada u tzv. pomodne fobije ili fobije radi fobije. Što znači da je šupljak.

Marica Š. se prekratko poznavala sa Njim da bi znala da je klaustrofobičan. Kad je otvorila vrata male ostave, našla ga je onesviještenog kako leži pored starog "Gradimira" koji je kupila na jednoj od onih kućnih prezentacija. Noge su mu bile sklupčane oko cijevi usisavača, a usta širom otvorena.
Protresla ga je.
"Jesi li dobro?Probudi se, što se dogodilo?"
"Mmmmhh...."
"Ma koji ti je?"
Polako je dolazio sebi. Obgrlila ga je i izvela iz ostave.
"Nisam spomenuo da sam klaustrofobičan?!"
"Ne nisi, a ja nisam vidovnjakinja"
Marica Š više nije bila raspoložena za uobičajeni quickie na centrifugirajućoj vešmašini.
"Slušaj, ionako više nisam raspoložen za romantiku danas, malo previše stresa samo zbog zimske opreme"
"A šta to molim te fali mojoj opremi?!"
Namjestila je zavodničku pozu br. 165 b.
"Ma daj, znaš na šta mislim".
Nije mu bilo do zafrkancije nego do svježeg zraka.
"Žao mi je, nisam znala da će se vratiti"
U ruci je držala čašu vode i šećera. Na brzinu je iskapio i krenuo.
"Ali..."
Po tko zna koji put toga dana Marica Š. htjela je spriječiti nekog muškarca da joj uništi popodne.
"Stvarno moram ići, nazovem te za vikend, ok?"
Izvjesila je bijelu zastavu i ispratila ga iz stana. Kratko se zaustavio
pred vratima.
"A gulaš?"
"Šta gulaš?Hoćeš da ti spremim za ponijeti?"
"Pa, kad već spominješ..."
"Frajeru nije ti ovo drive-in, jel jasno?!"
Požurio je niz stepenice. Zvuk njegovih cipela čuo se niz haustor.

Dahtanje u plakaru postajalo je sve intenzivnije, a On se stiskao među ovješenim jaknama i ubrznao disao. Pomisao da će biti uhvaćen in flagranti sa Guccijevim kaputom njezina muža bila je malo više nego što je bio spreman podnijeti. Marica Š. posegnula je za očajničkim mjerama.
"Dragi, pusti sad glupe lance, ja ću ti ih naći, odmori malo prije puta".
Postavila se između njih dvojice. Muža ispred sebe i Njega u plakaru pozadi.
"Koji ti je vrag?Ovo je kao u jednom od onih jeftinih romana kada tip uhvati ženu sa ljubavnikom na djelu..."
"Jesi li normalan?Da li ti ja ozbiljno izgledam kao netko tko to čita?!"
Pobjesnjela je.
"Izgledaš".
"Isuse, daj sjedi, eto me za čas sa tvojom zimskom opremom"
Zavodnički se nacerio.
"Bogme ni tvoja nije loša, pogotovo ona ljetna"
"Zato što je ljeti upakirana samo u bikini, drkadžijo"
Smijeh. Za trenutak Mu se učinilo da se izvukao.
Muž Marice Š. nije sumnjao apsolutno ništa.
Vratio se u dnevni boravak i prelistao novine. Ništa novo.
U hodniku zvuk otvaranja plakara i kratko komešanje.
Marica Š. ušla je u sobu sa muževom zimskom opremom.
"Hvala ti, sad moram kidat"
Ustao se i preuzeo lance, aktovku i kaput iz njenih ruku.
"Baj baj" poljubio ju je u desni obraz i nestao.
Vrata su se sama zatvorila pod naletom vjetra.
Marica Š. tako se još jednom izvukla iz gabule.
Dahtanje u plakaru je utihnulo.

Knjigoveznica o rockerima je bila odlična.Toliko dobra da će o nama pričati i emisija "Izvori" HTV-a Mostar večeras. K. i M. su cijelu stvar podigli na malo višu razinu live svirkom. "Škrinja" je bila puna i to je najbolja potvrda o kvaliteti ovog programa.A oni koji nisu bili, nek' crknu šta su propustili

Večeras, u antikvarijatu Škrinja, u "Knjigoveznici" pričamo o rock piscima- Morrisonu, Caveu, Cohenu i ostalima.Pridružite nam se!