Zadnje izdanje Knjigoveznice obilježila je slaba posjećenost i događaj koji je sve češći i češći, a to je čudno ponašanje brave u vratima "Škrinjina" wc-a. Naime, usred mog recitiranja u programu,
Liza M. panično je počela tresti vrata wc-a. Zaglavila se unutra. Bila je klaustrofobična, no to nitko od nas nije znao. Dragan je otišao da je skulira, no ona je i dalje drmala vrata; njezin glas drhturavo je odjekivao malim prostorom wc kabine koja je bila skrivena drečavo narandžastim zastorom. Gurnula je ključ ispod vrata i on ga je uzeo. Nakon kraćeg "klik" brava je kapitulirala i vrata wc-a su se otvorila. Bila je potresena. Da je smirim, dao sam joj da izrecitira jednu pjesmu koja nije imala previše veze sa klaustrofobijom. Nakon par minuta vratila se u normalu. Jednom se valjda zaglavila u liftu i otad ju je frka kad zapne u maloj kvadraturi.
Klaustrofobija je zajebana stvar. Čudim se sam sebi što nemam te fobije od visine, zatvorenog prostora,mraka... ili, kad malo razmislim, bojim se dubine. Da, to je to- it gives me the creeps. Kad plivaš na pučini mora i onda pod nogama vidiš beskrajnu tirkiznu provaliju na čijem dnu svjetlucaju pivske boce, korodirane stolice iz lokalne oštarije i auto-dijelovi.
Elfriede Jelinek, austrijska Nobelovka, je odbila doći na dodjelu jer ima strah od ljudi. Ta fobija spada u tzv. pomodne fobije ili fobije radi fobije. Što znači da je šupljak.
Post je objavljen 12.05.2006. u 23:01 sati.