Ja sam od jučer u Sloveniji i od početka puta doživljavam sve sama ugodna iznenađenja. Da počnem od početka...
1)Autocesta Zagreb-Split- stigli smo za samo osam sati i vožnja je bila čista uživancija. Autobahn piči pravo, nema skretanja lijevo-desno, nema kuća, nema ništa osim odmorišta i fenomenalnih pejzaža s obe strane ceste. Posebna je priča zaustavljanje pokraj šibenskog mosta, na lijepo uređenom odmorištu sa restoranom. Prolaziš pokraj šuma koje kao da su iz Skandinavije, a na svakom koraku na A1 naišli smo na radnike koji ili nešto nadozidavaju, ili pljeve, ili uređuju. Pravi work in progress.
2) Slovenska priroda- dok ne dopičite do nekog od većih gradova(Ljubljana,Maribor) na civilizaciju ćete naići tek u vidu slikovitih sjenika i malih baroknih crkvica čiji zvonici proviruju kroz krošnje na brežuljcima. Kad je setting u pitanju, Slovenija je kao Bosna(+ dobra ekonomija+životni standard+ EU+...), a to znači vrlo šumovita i zelena, tako da onaj njihov slogan nije bez neke. Jest da zimi zaledi do u pizdu strininu, al u tome i jest bit alpskih državica veličine nekog talijanskog velegrada, kaj ne?
3) Slovenke- sve do sinoć bio sam uvjeren da je ona stara "tako mlada a već Slovenka" čisti ksenofobični šupljak, no da me pitate jutros, bez imalo premišljanja bih rekao da je istina! Kad čovjek dođe iz jednog hercegovačkog gradića u kojem curu morate pokupiti viljuškarom ako želite pokrenuti stvari u sredinu u kojoj su cure samoincijativne poput onih Duracell zečića, teško dođe sebi od čuđenja. Elem, sredili se Boka, Denis i ja i spustili se u Draganov novi disko. Večer otvaranja. Snagatori na vratima čekiraju pozivnice, disko se puni ekipom u sakoićima koja je noćno tulumarenje davno ostavila iza sebe. Onda stiže druga ekipa, koja je manje sređena a više otkačena. Oni još nemaju djecu, brakove, stanove, režije i sva ostala sranja koja idu uz samostalnost. Urhi je stigao sa curom, piju se koktelići, votke, martiniji, whiskey, i ostala fensi šmensi pića. Dj dere po MTV repertoaru iz 90-ih, a cuga je besplatna. Do ponoći sam s momcima đuskao u kutu uz piće, a onda sam upao u spiku sa Mateom, Uršinom sestrom(btw, Urša je Urhijeva cura). Cura doduše ne zna sastavit ni dvi čiste na hrvatskom, al ne znam ni ja na slovenskom, pa šta? Ubrzo smo se uspjeli sporazumjeti-strani jezici nisu toliko teški, pogotovo kad ti se nađu u ustima. Njezin je imao okus po bijelom Marlboru, ali bio sam previše pijan da bi mi smetalo. Do kraja večeri zaslinila me od glave do pete, bili smo potpuno opijeni i skužio sam da se mala ozbiljno založila. Mljela je nešto na slovenskom, tako da pola njezine spike nisam razumio, osim onog dijela gdje spominje stan u Mariboru u koji ne možemo otići jer su joj starci tamo. Isuse! U Mostaru ćeš se načekati prije nego što mala spomene bilo kakav stan jer se uglavnom želi držati za ručice. Matea je već prvu večer htjela ići do kraja, a ako se ima u vidu činjenica da mi u nedjelju pičimo doma, ovo sve ispada kao jako zgodna degustacija slovenskih ljepota :) Razgledanje Ljubljane je u planu, a za Maribor ćemo još vidjeti...