Ispovijedi kišnog čovjeka

Kad nista od mene ne bude preostalo na zemlji
Odlucio sam da cu biti ptica
Ili drvo, koje se nadvija nad rijeku u polju
Mozda bih mogao biti zrak
Pa da budem posvuda proziran i mek
Da me dodirnes, a ne osjetis
u neosjetu cu bivstvovati
U nevremenu i nemjestu prebivati
Onda kad predjem u nesvjetlost
I izniknem kao amarilis
iz neznanog komada zemlje
U negradu stvorena što zovemo ih
Neljudi

Mi smo kanibali krvavih desni
Koji jedu božansko meso
Sa teških mramornih oltara
I pijemo crvenu božansku krv
Iz pozlaćenih crkvenih kaleža
Mi divljaci u uštirkanim košuljama
Probavljamo samoga boga
u svojim okruglim pretilim želucima
Koji vape još još još još
Hoćemo još
Naša crijeva diktiraju nam misli
Sve do trenutka kada misli nestanu
I proradi logika sjekutića i abdomena
Urlamo bezglasno oko žrtvenika
Očnjaci nam rastu i zjenice se mahnito šire
U čudovišnoj krvavoj Gladi
Za ukusnim božanskim mesom
Koje je ne uspijeva utažiti
Jer našoj bolesnoj i gramzivoj Gladi
Nema premca u cijelom svemiru
U obrednom plesu prije žrtvenog žderanja
Prepuštamo se nagonima i vraćamo
Onamo odakle smo i došli
I kamo ćemo se na kraju vratiti

Dragi divljaci

Dobrodošli u Lascaux
Raskomotite se
Lijepo je opet biti kod kuće

Život je velika torta od jagoda
Koju mi serviraju u crveno predvečerje
Na starinskom tanjuru u voćnjaku
Moga djeda s pogledom na tamnozelene
Obronke na horizontu uronjene
U meke siluete jasena

Ako s tortom ne budeš umjeren
(Što meni sve teže pada)
Dobit ćeš zatvor
A tada si najebao

Plavi dah ljubavi
Mekoća ledenih usana sjete
Blaga ukočenost bjelokosti
Njezinih dugačkih ruku
Stvara neprozirnu opnu
Između naših neprozirnih bića
U mutnome zraku noći
Plove poljupci za koje znaš
Da su maske
Umjesto da nas spoje
Ruke nas razdvajaju
I mi se grlimo kao dva stranca
Žao ti je što ne osjećaš ništa
Ali ja to ne moram znati
I nije bitno što ni ovaj put
Nisi svršila
Ti ionako predobro glumiš
Da bih to ikada zamijetio

Blogeri,imam novost!Pobijedio sam na natječaju za najbolju studentsku kratku priču u časopisu Opomena!U priči je opisano kako to izgleda kad Merlinka doživi slom živaca, a sve zbog muža koji je njenu najdražu patkicu za kupanje bezosjećajno bacio u smeće.Al ispričat ću vam je drugom prigodom. U međuvremenu sam položio jedan od najtežih ispita na faksu sa četvorkom, ovo je sve bolje i bolje!

Narandžasti leptir miruje
Na tankoj vlati trave
Prosijedi kosac se sprema
Zamahnuti kosom

Bilo je oko 8 na večer i Anita je sjedila na natkrivenoj tribini stadiona. Na hladnu narandžastu stolicu uredno je prostrla Večernjakovu duplericu i sjela na nju.Zrinjski je upravo zabio gol i malobrojna publika podivljala je, bacajući petarde i paleći bengalke.Jedan prodavač kikirikija promuklim se glasom derao "kikirikiiii,kooošticee!" i obilazio oko gomile sa kartonskom kutijom punom navedenih artikala.Pao je mrak i zgrade fakulteta nestale su iza gustog zelenog zastora.Pao je i drugi gol, no Anita nije vidjela više ništa osim jablana,gustih,visokih jablana...Zvuk njenog daha koji se tresao od studeni prekrilo je navijanje razdragane gomile.Nije bilo važno što pada kiša, ljudi su utrčali na teren i grlili igrače, a poneko se ogrebao i za dres.Zrinjski je osvojio državni šampionat, a Anita se ustala i kašljucajući vratila kući. Očajnički joj je trebala šolja toplog čaja.

Anita kuha bolonjez i u mislima
prelazi preko popisa za fasung
možda je nešto zaboravila
češka se po kosi
perut pada po nasjeckanom luku
i stvara malu blijedu koprenu
na mjehurićima u loncu
da tako je
zaboravila je oprati kosu

pelud po cesti
pelud po pločniku
pelud posvuda
žene kišu

alergotest kicks ass

crveni muškarci
sve izbacilo po njima osip
kukaju alergične cure
kojima je pelud sjebala facu
noć prije maturalne večeri
pa troše lovu kod tete kozmetičarke
da im fejs vrati u vozno stanje

kad tamo, teta samo pogoršala situaciju
i dovela pacijenticu na rub melanoma
a njenu mamu na rub živčanog sloma
drama u Schönheitssalonu

nezadovoljna klijentica prijeti tužbom
kako se ta brkata bradavičasta svinja
od kozmetičarke usudila sjebati
skupim kremama njegovanu kožu
obiteljske ljubimice

đubre jedno
platit će mama tretman kod glumičića
ali u tom ćeš slučaju morati preskočiti maturalnu
bit će sve uredu dušo
smiri se,dat će tebi mama lexilium

na to mala popizdi
i zakolje ih obje(tetu kozmetičarku i mamu)
orijaškom rašpicom za nokte
isuse kriste
krvi je bilo posvuda
policija je intervenirala
krvi je bilo posvuda

hvala ti bože da sam imun
na sve moguće alergije

Gledao sam jucer Latinicu o multipleks sklerozi.Sjebalo me u temelj kad sam vidio s cim se sve oboljeli moraju suocavati svaki,ali bas svaki dan. Vecina prikazanih bili su mladi.Pitao sam se,kakvu uopće budućnost imaju?Nisu još ni počeli raditi, a bolest im je onemogućila da se ikada zaposle.To znači da će cijeli život ovisiti o onih bijednih 400-injak kuna socijalne pomoći,a to je iznos od kojeg se ne može živjeti.Društvo je te ljude odbacilo, srame ih se a malo je onih koji su iskreno spremni pomoci.Meni je ova tematika bliska jer moja mama vec 13-ak godina boluje od bolesti slicne MS-u, amiotroficne lateralne skleroze.Uzrok se ne zna,lijekovi su vrlo skupi i uglavnom djeluju jedino u ranoj fazi bolesti usporavajuci simptomatiku.Pored neopisivih arhitektonskih prepreka(stubista, povisenja, pragovi isl.), bolesnici se moraju nositi jos i sami sa sobom, dijagnozu prati niz psiholoskih problema. Kada covjek shvati da nikada vise nece hodati ili govoriti, to u prvi mah moze zvucati kao smrtna presuda.U tom trenutku, najvaznija je jaka potpora obitelji i okoline, a bas to je cesto skraceno oboljelima.Jedna zena u emisiji rekla je kako ju je muz napustio nakon sedam godina.Moj otac je uz moju majku vec jako dugo i ne planira je napustiti.Duboko sam uvjeren da je ziva zahvaljujuci ljubvavi i potpori koju joj pruzamo,u nekoj bolnici umrla bi za dvije godine.Pa ipak,pokusavam razumjeti ljude koji napustaju oboljele. lako je reci "u dobru i u zlu", ali treba imati snage to provesti do kraja,velike snage.Ljudi se jednostavno slome,jer pored bolesti voljene osobe.Covjek ima i brdo svojih problema i ponekad mu treba samoca, a nje nema jer briga za oboljelog zahtijeva 24-satni angazman.U toj situaciji,najbolje se okrenuti vjeri jer tada jos jedino ona preostaje. Medicina napreduje, ali mnogi ljudi nemaju novca kako bi si ju priustili.Moja mam je imala srecu da je veci dio svog radnog vijeka imala iza sebe, i dobru placu, kad je oboljela, tako da smo bar financijski bili zbrinuti.Mnogi su se prijatelji udaljili od nas(nikome ne želim da dođe u situaciju da shvati tko mu je pravi prijatelj!),ali dobili smo neke nove,bezrezervne. Časne sestre, ti dobri anđeli,često nam naprave tanjur kolača i razne vitamine.Nas troje muskih u kuci krpamo se za kuhanje, ali srecom ima par frendova koji super kuhaju.I tako, ponekad kad vidim mamu kako se dobro drzi mislim kako sam veliki sretnik i kako uopce nemam problema, jer sto se moze usporediti sa gubitkom zdravlja, a kamoli invaliditetom?By the way,statistike kazu da samo 20 % oboljelih živi duže od 5 godina, a moja mama je za Guinessovu knjigu rekorda, jer s ALS-om živi već duže od 10 godina...