Gledao sam jucer Latinicu o multipleks sklerozi.Sjebalo me u temelj kad sam vidio s cim se sve oboljeli moraju suocavati svaki,ali bas svaki dan. Vecina prikazanih bili su mladi.Pitao sam se,kakvu uopće budućnost imaju?Nisu još ni počeli raditi, a bolest im je onemogućila da se ikada zaposle.To znači da će cijeli život ovisiti o onih bijednih 400-injak kuna socijalne pomoći,a to je iznos od kojeg se ne može živjeti.Društvo je te ljude odbacilo, srame ih se a malo je onih koji su iskreno spremni pomoci.Meni je ova tematika bliska jer moja mama vec 13-ak godina boluje od bolesti slicne MS-u, amiotroficne lateralne skleroze.Uzrok se ne zna,lijekovi su vrlo skupi i uglavnom djeluju jedino u ranoj fazi bolesti usporavajuci simptomatiku.Pored neopisivih arhitektonskih prepreka(stubista, povisenja, pragovi isl.), bolesnici se moraju nositi jos i sami sa sobom, dijagnozu prati niz psiholoskih problema. Kada covjek shvati da nikada vise nece hodati ili govoriti, to u prvi mah moze zvucati kao smrtna presuda.U tom trenutku, najvaznija je jaka potpora obitelji i okoline, a bas to je cesto skraceno oboljelima.Jedna zena u emisiji rekla je kako ju je muz napustio nakon sedam godina.Moj otac je uz moju majku vec jako dugo i ne planira je napustiti.Duboko sam uvjeren da je ziva zahvaljujuci ljubvavi i potpori koju joj pruzamo,u nekoj bolnici umrla bi za dvije godine.Pa ipak,pokusavam razumjeti ljude koji napustaju oboljele. lako je reci "u dobru i u zlu", ali treba imati snage to provesti do kraja,velike snage.Ljudi se jednostavno slome,jer pored bolesti voljene osobe.Covjek ima i brdo svojih problema i ponekad mu treba samoca, a nje nema jer briga za oboljelog zahtijeva 24-satni angazman.U toj situaciji,najbolje se okrenuti vjeri jer tada jos jedino ona preostaje. Medicina napreduje, ali mnogi ljudi nemaju novca kako bi si ju priustili.Moja mam je imala srecu da je veci dio svog radnog vijeka imala iza sebe, i dobru placu, kad je oboljela, tako da smo bar financijski bili zbrinuti.Mnogi su se prijatelji udaljili od nas(nikome ne želim da dođe u situaciju da shvati tko mu je pravi prijatelj!),ali dobili smo neke nove,bezrezervne. Časne sestre, ti dobri anđeli,često nam naprave tanjur kolača i razne vitamine.Nas troje muskih u kuci krpamo se za kuhanje, ali srecom ima par frendova koji super kuhaju.I tako, ponekad kad vidim mamu kako se dobro drzi mislim kako sam veliki sretnik i kako uopce nemam problema, jer sto se moze usporediti sa gubitkom zdravlja, a kamoli invaliditetom?By the way,statistike kazu da samo 20 % oboljelih živi duže od 5 godina, a moja mama je za Guinessovu knjigu rekorda, jer s ALS-om živi već duže od 10 godina...
Post je objavljen 03.05.2005. u 14:06 sati.