Ispovijedi kišnog čovjeka

Nos mi štrajka
Sinusi otkazuju poslušnost
Grlo mi je izgrebano kao bob staza
Čini mi se da je prehlada u tijeku
Ako ne pripazim
Mogla bi prerasti u gripu
Sa svim popratnim pojavama:
Temperaturom
Mamom u panici i tatom
Koji želi da što prije skratim
Svoje i njegove zemaljske muke
Po jednoj teoriji bolest je zapravo
Poremećaj ravnoteže u organizmu
Nedostatak nekog elementa koji
Doseže alarmantnu razinu i samim time
Uzrokuje pad sistema(čitaj-bolest)
Po drugoj bolest je kazna za grijehe
Ali to je izašlo iz mode
Zajedno sa srednjim vijekom
Bar mi se tako čini

Bože dragi
Volio bih da sam vjernik

Trebaju mi pilule jer me danas
Baš i ne slušaju lilule
I oči su mi bijele kao pikule
Sam sebi ličim na one redikule
Koji trate godine sadašnje i minule
Na razne šarene pilule

O kako mi trebaju pilule

Crvene,bijele,zelene
Široke,tanke,malene
Slatke,slane,paprene
I ne mogu prestati
Misliti na njih
Bez pilula mogao bih
Nestati...

Tako bih rado danas opet pametovao o događaju tjedna(a znamo koji je to) ali jednostavno nemam više snage.Ni ideja.Vrijeme je super, radije ću malo prošetati i udahnuti svježeg zraka u Starom gradu.Odlučio sam da ću biti hedonist do kraja života.Prije nego što započnem, preporučio bih svima da pročitaju Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu od Pabla Tusseta.

I eto ljudi, oprostili smo se od jedne velike face, od Pape.Nije prvotravanjska šala, danas je ipak treći travnja.Baš mi je nekako žao zbog svega, ali nisam previše tužan zato što je čovjek ipak bio jako star i bolestan, pa bi onda plakati zbog toga bilo isto kao plakati zato što pada kiša ili sija sunce-to je jednostavno prirodan tijek događanja i to nas(bar se nadam) sve čeka.Ako raj postoji, papa je sada vjerojatno tamo.No ne vjerujem u raj kao neku određenu lokaciju(kao što nas uče na vjeronauku), već više kao stanje duha koje je možda neka viša razina svijesti.Ako raj i ne postoji, opet se ne treba brinuti za papu.Veliki ljudi poput njega naći će sasvim sigurno svoje mjesto u velikoj knjizi koju zovemo svemir.
Uživo sam ga vidio samo jednom, 2000. godine na proslavi velikog jubileja u Rimu.Skupili smo se na jednoj velikoj ledini zvanoj Tor vergata(valjda ekvivalent hipodromu ili neznamčemu) i bilo je dva milijuna ekipe iz cijelog svijeta.U novinama su to opisali kao papin Woodstock i doista je to bio-gomila improviziranih šatora, lakih droga i pozitivne energije.Ne pamtim kad mi je zadnji put bilo tako dobro. Upoznao sam toliko ljudi da im svima ni imena nisam popamtio. Najbolja stvar kod takvih skupova jest što su cure(svih boja, rasa, oblika,orijentacija i nacionalnosti)otvorene za sve, bez frke se slikaju s tobom i spika ide ko po loju.Bože,volio bih da je svaki dan takav. Još kad ti sve to dođe u paketu sa lijepim vremenom, gitarom i fotićem, kud ćeš bolje...Enivej,papa je zaslužio ovoliku gungulu oko vlastite smrti(iako je u jednom momentu sve skupa sličilo na globalni reality show, gdje su svi samo čekali da onaj biskup izađe i objavi vijest) jer je bio totalno simpa i down-to-earth, a ne kao neki dotadašnji pape, bahat i zatvoren u svoj vatikanski zlatni kavezić.Mislim da je ovo prvi(možda i zadnji) put da je jedan katolički poglavar izaziva toliki respekt i divljenje kod svih(ali baš svih)ljudi u svijetu, bez obzira na vjeroispovijest, rasu i nacionalnost.Od velikih svjetskih faca ostao nam je tako samo još Dalaj-Lama, valjda nam neće i on brzo umrijeti...