Ispovijedi kišnog čovjeka

Pozdravite novog kolumnista studentskog časopisa Opomena(radi se na preimenovanju časopisa!)!Kolumna će se zvati Metafizička pepeljara(ili nešto slično,ali ovaj mi se naslov baš ful sviđa), i jedva čekam da izađe prva.

Danas sam proveo dobrih pola sata u čišćenju bulk maila.Bulk se razvio u nešto što volim zvati tržnicom snova. Nudi se sve- od chata sa "ženom tvojih snova", kreditnih kartica(samo upišite broj žiro računa), free računala, live snimki maloljetne Christine koja će se samo za vaše oči i lovu po prvi put poševiti pred kamerama, državnih tajni, hot konrespodencije, i slične gluposti.Ako ste neupućeni kreten(u tom slučaju vjerojatno ne čitate ovaj blog)popušit ćete priču nekog od mejlova i ushićeno utipkati broj žiroračuna, JMBG, e-mail adresu, broj telefona pa možda čak i ime i prezime, i čekati da se loada video spomenute Christine.A tada, umjesto snimke djevojčurka kojeg kara neki kršni makro, dočekat će vas ljubazna obavijest vašeg kompjutora da vam se srušio sustav zbog infiltracije virusa zvučna imena tipa Trojan Horse.Plop.Monitor je krepao.No dobro, nije sve tako crno.Nek vama nije ništa.No bolje promislite prije nego što počnete lupati glavom o zid ili igrati igru "monitora-s-ramena", koju su proslavile seoske olimpijade po pitoresknim hrvatskim zabitima, i koja obično rezultira akutnim i nepopravljivim posljedicama za objekt koji se "baca" a rasterećenjem(kako psihičkim,tako i fizičkim) i zabavom za vas.Kurac koji vam je otvrdnuo u nestrpljivom iščekivanju pornjave do ovog se trenutka sasvim sigurno već opustio(omlohavio,otegnuo papke,predao,kapitulirao,uspavao)što od jada, a što od šoka i tuge. Ako ipak pod nezaustavljivom navalom bijesa(manje na komp, a više na sebe)odlučite popustiti iskušenju i hitnete sivo kućište kroz prozor desetog kata,kasno je za žaljenje.Trebali ste na to misliti prije, jer se u tom trenutku čuje vrisak starice koja je, ne sluteći da vi upravo u tom trenutku loadate pornografiju sa mreže svih mreža, izašla proštetati svog četveronožnog ljubimca kojem se baš nešto pripišalo i ni kriva ni dužna završila na traumatološkom odjelu zbog težeg slučaja ozljede lubanje letećim metalnim objektom.
Da ste kojim slučajem pobrisali svo to smeće u inboxu, možda bi prljavo pseto te dosadne babuskare svoj poslić obavilo bez nepredviđenih i tragičnih događaja kakve sam upravo upisao.

danas je tako dobar dan
djevojke šeću gradom
u svojim prozirnim haljinama
psi laju nešto se događa
gužve u prometu pješaci na prelazima
vreli proljetni vjetar izluđuje tvoju kosu
danas je tako dobar dan
i danas sam tako zadovoljan
stiglo je novo doba
danas započinje moj život

čini mi se da sam optimista

Evo jedan haiku(po istinitom događaju)za sve vas koji jedva čekate sezonu (kupaćih) gaćica...

Bio sam u starom gradu.Most je bio uronjen u blještavo predproljetno sunce i neiskusnu oku čak bi se učinilo da je od suhog zlata.Nije bilo gotovo nikoga, u ovo doba još nema turista.Na trenutak sam pomislio da sve to pripada samo meni- i mekana,obla kaldrma, i visoke bijele vertikale kula, i sedefaste kamene prečage mosta,baš sve je bilo na momenat samo moje.Bio je to dobar osjećaj.U pozadini je izranjala siva skela novog(starog) lučkog mosta. Ništa nije moglo poremetiti savršenu harmoniju tog popodneva, a par poznatih i dragih lica učinilo je da se osjetim sretnim kao nikada prije.I baš kada sam pomislio da ne može biti bolje, zazvonio mi je mobitel. Mrao sam se vratiti kući.

Vidio sam Appleov iBook u izlogu i gotovo se rastopio koliko je lijep. Nisam od oniih tzv.Apple-sektaša koji su manično opsjednuti odgriženom jabučicom,ali ljudi moji, što je taj laptop prekrasan...Odlučio sam ga nabavit pa taman morao dignut kredit.
A i iPod mi je zapeo za oko(kao što ste vjerojatno primjetili,volim tehnologiju).Inače,slušam Lorettu Lynn, pijem čaj od jabuke,cimeta i grožđica i čekam proljeće...

Čitao sam neki dan Medeju i upao u tešku dilemu.Naime,ona na kraju ubija svoju djecu i nikako se nisam mogao odlučiti da li je to ubojstvo(koje je Euripid opisao perverznom detaljnošću)čin ljubavi ili čin zla.
Došao sam do zaključka da je to čin najveće ljubavi, jer bi djeca ionako bila ubijena od Glauke.Slično se događa kad u prirodi jedna od onih podzemnih životinja shvati da je stjerana u kut i da iz jazbine ne može pobjeći, pa u očaju sama proždire svoju tek izlegnutu mladunčad da ih se ne bi dočepala druga zvijer. Što vi mislite?

Dioniz se javio i svima šalje tople pozdrave...ubrzo će stići, samo dok sredi ulaznu vizu, ne puštaju ga preko granice jer mora platiti debelu carinu na pozitivnu energiju...Ali Kupid mi je obećao da će ga prošvercat u svom tobolcu za ljubavne strijele, naime Kupida nitko ne carini.Samo pikne carinika jednom od strijela i ovaj u trenu zaboravlja na granični promet i baca se na prvo biće na dvije noge,a Kupid onda nonšalantno prošeće preko grane, vodeći za sobom Orfeja i hrpu napaljenih Bakhantica za koje ovaj voli reći da su njegove groupies, no one su previše zauzete zadovoljavanjem njegovih neutaživih seksualnih poriva da bi se uopće pobunile protiv toga...

polugoli muškarac nađen je
kako pluta u rijeci
njegove ruke bile su plave
a njegovo lice nasmiješeno
čisto osmijeh od uha do uha
taj u životu nije imao problema
jedino što zima nikako nije htjela da ode
poželio je biti lotosov cvijet
i položio svoje korijenje
u najbliže riječno korito

je li našao ono što je tražio
to nikad nećemo znati

Kao što vidite,promijenio sam boju(bloga).Naslućujem proljeće,u zraku je.Pridružite mi se, dočekajmo Dioniza kako spada..

jebeš sreću koju ne možeš pojesti
jebeš ljubav koju ne možeš zagrliti
jebeš dane koje ne možeš iskoristiti
za nešto drugo osim ubijanja vremena
jebeš svo bogatstvo svijeta
ako ga ne možeš spiskati
jebeš cipele koje ne možeš obuti
jebeš čovjeka koji nije u stanju nadživjeti
u svakom mogućem smislu vlastitog oca

jebeš život na kraju krajeva
ako ga ne možeš živjeti punim plućima
i znati kad prestaneš disati
da nije bilo uzalud