Ispovijedi kišnog čovjeka

njezino ime je M.
ona živi u gradu M.
danas je svrbio lijevi dlan
ali nije sigurna da li to donosi
dobru ili lošu sreću
i zašto se uopće naziva sreća

naime,kako može biti sreća ako je loša?

cijeli je dan slikala
i nikako nije uspijevala pogoditi
pravu nijansu plave
negdje između pariško plave i morskoplave
zaboljela su je leđa i trebala joj je masaža
ali njega nije bilo tu da je izmasira

on je bio u Švedskoj negdje
bavio se kamenjem i njegovim posljedicama
doista ga je trebala
da uroni duboko u njezine oči
i izvuče je iz nje same
kao ličinku koja postaje leptir
i ništa je ne može zaustaviti
na putu iz košuljice

zaželio sam da i za mene
skine kožu kao što bi učinila za njega
i razotkrije se leptirasto nježno
no ništa se nije dogodilo

M. će ostati skrivena

Pa ipak
lijepo je sanjati

umiru djeca u afganistanskim vrletima
umiru turisti koji su platili masnu lovu
da ostave svoj život pod plimnim valom
u egzotičnom odmaralištu u indijskom oceanu
umiru ljudi bez igdje ičega pod kartonskim kutijama
na ulicama Manhattana
umiru biskupi pod pozlaćenim brokatnim baldahinima
na sigurnom i u toplom
i sigurno će se naći netko da ih pridrži za ruku
u ključnom trenutku njihova života
umiru sifilitične kurve po privatnim bordelima
koje su zamijenile putovnicu i nevinost
za neku fiktivnu budućnost i ležaj
na zaraznom odjelu kliničke bolnice u bivšoj Jugoslaviji
umiru tako svi i nezaustavljivo trunu
ljudska tijela u kristalnim sarkofazima plastične kirurgije
la danse macabre u hollywoodskoj verziji
izgleda tako primamljivo i gotovo mi dođe
da puknem od smijeha kad se sjetim
da je dobri stari Vincent De Castua imao pravo

hahahahahahaha

Ona je odgojiteljica u vrtiću
za djecu sa posebnim potrebama
koja radi ponedjeljkom i četvrtkom

zadovoljna je kaže
misli da radi nešto korisno
i počela je cijeniti svoje zdravlje

njezin ljubavni život se poboljšao
kao i samopouzdanje
nasmiješena je no i dalje
ponekad plače u jastuk
bez ikakva razloga

kad nitko ne vidi0

dok gleda ringišpil kraj rijeke
razmišlja nije li možda ipak
nešto važno propustila

Bog je mrtav(Nietsche).Da li zaista?Najradije bih upucao Voltairea(da već odavno nije mrtav) koji je tvrdio da živimo u najboljem od svih mogućih svjetova.

Baš mi je drago čuti vaša razmišljanja o temi s zadnjeg posta, nevjerojatno je koliko ljudi različito gledaju na te stvari...trebali bismo se nać na kavi pa filozofirat malo o tome...

Vjerujete li u boga?I ako da,zašto?