umiru djeca u afganistanskim vrletima
umiru turisti koji su platili masnu lovu
da ostave svoj život pod plimnim valom
u egzotičnom odmaralištu u indijskom oceanu
umiru ljudi bez igdje ičega pod kartonskim kutijama
na ulicama Manhattana
umiru biskupi pod pozlaćenim brokatnim baldahinima
na sigurnom i u toplom
i sigurno će se naći netko da ih pridrži za ruku
u ključnom trenutku njihova života
umiru sifilitične kurve po privatnim bordelima
koje su zamijenile putovnicu i nevinost
za neku fiktivnu budućnost i ležaj
na zaraznom odjelu kliničke bolnice u bivšoj Jugoslaviji
umiru tako svi i nezaustavljivo trunu
ljudska tijela u kristalnim sarkofazima plastične kirurgije
la danse macabre u hollywoodskoj verziji
izgleda tako primamljivo i gotovo mi dođe
da puknem od smijeha kad se sjetim
da je dobri stari Vincent De Castua imao pravo
hahahahahahaha
Post je objavljen 20.02.2005. u 13:14 sati.