parliament

četvrtak, 22.06.2006.

Living With War

Po najnovijim ispitivanjima glasackog tijela u Americi, za Busha bi glasalo 29% glasaca. To je jedan normalan proces, jer po demoskopskom zakonu svaki americki ponovno-izabrani predsjednik dobija manje glasova od svih ponovno-izabranih predsjednika uopce. Ovdje vise zabrinjava cinjenica da je jos uvijek 29% glasaca za Busha. Zene, crnci, srednji stalez, inteligencija, radnici, white trash, nezaposleni, glumci i rock-glazbenici sigurno nisu medju tih 29%. Neil Young je takodjer shvatio da Georg Bush jr. nije dobar za Ameriku. Proslo je vec skoro dvije godine od propasti "Vote for Change"-kampanje, Ohio su izgubili, a Springsteen je potapsao John Kerryja po ledjima.
-Pearl Jam su snimili depresivnu plocu sa "World Wide Suicide" pjesmom.
-Springsteenova zbirka spiritualnih folk-pjesama nije na prvo slusanje eksplicitno politicka, ali priziva onu neku izgubljenu i ljepsu Ameriku.
-T Bone Burnett koji je producent i glazbeni analiticar iznenadjuje sa mracnim tonovima na svom "Zombieland" albumu.
-Peaches okrecu sve na zajebanciju sa "Impeach My Bush".
Tu sad ponovo dolazimo do Younga koji je inace notorno klimavi kandidat po pitanju patriotizma, jer je Kanadjanin i jer je sklon bizarnim akcijama kojima je navukao sebi patriote na vrat. Inspiriran prvim zaljevskim ratom, napravio je turneju po SAD gdje je koncerte zapocinjao sa snimkom Hendrixove Woodstock-verzije "Star-Spangled Banner", a zavrsao sa feedbackom razveljinom "Blowin’ In The Wind". Na live-dvd-u iz tog vremena moze se vidjeti kako Young izvodi feedback-orgiju "Arc" dok mu na bini olujni vjetar razbacuje kosu. Simbolicni rat covjeka koji je nekada pjevao ili bolje reci saptao : "Even Richard Nixon got soul".
Nakon sto je prosle godine prezivio operaciju mozdane aneurizme i objavio prekrasni album o starim dobrim vremenima, malo je stao na loptu, dobro razmislio i krenuo u potjeru za George Bushom. "Living With War" je spontano snimljena protestna ploca, za koju je sam Young rekao da se radi o metal-folku protiv rata, protiv korumpirane americke administracije i naravno ("Ain’t singin‘ for Pepsi, ain’t singin‘ for Coke") protiv "Restless Consumer". Young ovaj put jasno kaze sto mu ide na kurac. Za njega je sloboda sloboda ("Flags Of Freedom"), a familija familija ("Families"). Megafon, sto distorzira na "Need no more lies!" nam je poznat jos sa "Greendale"-albuma. I ovaj put distorzira lijepo. Neil Young je ljut, Neil Young je naivan. "Living With War" je prepun jednostavnih melodija, distorziranih gitara ciji zvuk podsjeca na distorzirana crkvena zvona i jasnih pjesnickih slika, ali je album opet suprotno od banalnog. Mozda i najpotresniji Youngov album od "Sleeps With Angels". Ne dozvolite samo da vam neki cinicni glazboljubac isprica nesto drugo o ovoj ploci.

subota, 10.06.2006.

Green River

U pitanju je neka zaboravljena birtija na jugu. Uopce nije vazno jel´ se tu radi o Eschenloheu, Aržanu ili Bayou. Bitno je da je u pitanju jug i da birtija ima džuboks. Ulazim u birtiju, narucujem pice, palim cigaretu i iz džepa vadim novcic koji stavljam u džuboks. Pritiscem vec izlizane A-4 tipke. Iz džuboksa nakon pet sekundi svira "Bad Moon Rising". Crnokosa djevojka u crvenoj plisiranoj suknji ustaje i plese sa mnom. Tu, negdje iz zatamljenog kuta birtije promatra nas Peter Handke, kojeg prepoznajem, jer mu kosa vonja na Savu, Moravu i Drinu. Nakon sto nas bez treptaja promatra 2 minuta i petnaest sekundi, uzima maramice i ispod naocala brise suzne oci, te uzima mobitel i tiho u njega govori:
"Servus Wim, sjecas li se "3 American LPs"?"


Kada su Andy Warhola osamdesetih godina pitali sto mu se najvise svidja u stranim gradovima, odgovorio je da su to McDonalds filijale i da se u Moskvi jos uvijek nema nista lijepo za vidjeti. U medjuvremenu je Moskva postala puna lijepih stvari, a Creedence, naravno, i dalje nemaju neke veze sa McDonaldsom, osim sto su tipicni americki proizvod. Idealna mjuza za džuboksa. Koliko znam, braca Fogerty su rodom iz okolice San Francisca. Njihovu muziku su cesto nazivali country-rock ili american rock, a ako cemo pravo to im odijelo i savrseno pristaje. Zasto su Creedence za džuboksa? Zato sto je John Fogerty u tri godine napisao tridesetak pjesama koje su sve postale hitovi, a da nijedna nije prelazila duzinu trajanja od tri minuta. Zato sto ne mogu zamisliti birtijski plesnjak bez "Proud Mary" ili "Suzie Q".
Negdje oko 1970. godine i nakon sest LP-ja, Fogerty se je umorio. Pjesme su mu postale duge, psihodelicne i to upravo onda kada nitko vise nije htio pisati, a ni slusati duge i psihodelicne pjesme. Fogerty je kao autor sagorio poput supernove. Slobodno vrijeme je trosio po sudovima u pravnoj bitci za tantijeme, a svoje kolege iz benda optuzio za izdaju i pravno im dozivotno zabranio da sviraju u javnosti pjesme Creedencea.
Ako nam je to poznato i ako smo kojim slucajem poslusali Fogertyjev izvrsni povratnicki album "Centerfield", onda nam pjesme sa "Green River" zvuce jos misticnije. Nezaboravne stvari sa tog albuma su: "Green River", "Commotion", "Wrote A Song For Everyone", "Bad Moon Rising" i naravno "Lodi": "Just about a year ago/ I set out on the road...", cak ni Neil Young, koji se tom temom vise bavio, nije uspio napisati pjesmu koja tako lakonski prica o putujucim pjevacima, o autima koja su zauvijek ostala uz cestu, o vjecitom "Na putu". "Lodi", iako stalno na putu, u sustini se ne pomice s mjesta. Savrsena metafora za Fogertyjevu karijeru. Tih par akorda, lokomotivicni snare i suzdrzano pjevanje ("run, run, run!") su neponovljivi. John Fogerty je uzeo najraniji r´n´r i poslao ga u neko imaginarno vrijeme da zauvijek ostane zarobljen u pedesetim godinama (iako u "Run Through The Jungle" komentira i vijetnamski rat). U Fogeryjevim pjesmama Amerika nikad nije izgubila svoju nevinost.
A meni, sto meni znaci Fogertyjeva glazba? Da mi je znati tako lijepo pisati kao sto jedan džuboks moze svirati Creedence, bilo bi vam sve jasno.

A za Onu, koja voli pitati sto je bilo na kraju, da ne ostanem duzan Wendersovog odgovora:
"Hmmm, daaaaa, cini mi se da su to bili: "Bayou Country", "Mardi Gras" i "Green River"."

četvrtak, 01.06.2006.

Veca, Meca i Hendrix vs. Marko, Martin i Sisters of Mercy

Veca i Meca bi danas bili u Kanadi da im pas Hendrix nije dobio tuberkulozu. Nakon sto je veterinar ustanovio od cega Hendrix boluje, Veca i Meca su odlucili da ostanu doma, jer tuberkulozni Hendrix nije smio putovati u Kanadu. Hendrix kao da je bio svjestan svega toga, pa je i u trentku kad je iskasljavao krv mahao repom.

Kad je Marko 1988. godine na badnje vecer krenuo u auto-park pirotskog garnizona da zamijeni Martina Lotraka iz Ivancne Gorice na pozarstvu, nije ni slutio da ce zateci Martina kako visi izmedju dajca i kampanjole. Osjetio je kako mu se vraca hrana, a posebno oni bozicni keksi koje je to jutro jeo sa Martinom. Martinu su roditelji poslali dio bozicne kucne atmosfere u paketu zajedno sa "Mladinom" i vojnickim zimskim carapama. U trenutku je Marku prosla kroz glavu slika Martinove sestre koju je upoznao na zakletvi kad je sa roditeljima dosla u posjetu Martinu. Bila je godinu i pol mladja od Martina. Slatka i krhka sedamnaestogodisnja crnka obucena u majicu sa Sisters Of Mercy aplikacijom na grudima.

<	lipanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv