parliament

ponedjeljak, 13.02.2006.

Automobilska guma

Gledam slike ljudi oboljelih od AIDS-a ili nekih jos gorih neizljecivih bolesti, recimo Glioblastoma. Gledam slike izgladnjelih ljudi u Africi. Gledam sve te ratove na TV-u. Gledam George Busha, Adolfa Hitlera, Mahmouda Ahmadinejada-konduktera. Prizor koji me ipak najvise rastuzi je kad ponekad vozim nasim cestama i pored puta vidim bacenu automobilsku gumu. Ta guma koja je godinama vjerno sluzila i bez pogovora obavljala svoju duznost, bezdusno ostavljena/bacena kao neki nepotrebni spomenik-krajputaš.

Moja generacija je odrasla fakticki na granici izmedju analognog i digitalnog doba. U proslim stoljecima ljudi su imali vise analognu predstavu svijeta oko sebe. To je sve funkcioniralo na principu vinilne ploce. Ljudi su bili gramofonska igla i upadali u sudbinske brazde zivota. Zivot se je vrtio, okretao i mijenjao kao ploca, a ljudi su radili i borili se sa svim tim promjenama punim nepredvidivih avantura. Danas zivimo vise digitalno i zivot funkcionira kao CD. Pritiskom na dugme dolazimo do vrhunca. Za ono sto nam se ne svidja postoji “skip” dugme, pa to i preskocimo. Ako obratimo paznju na poruke iz reklama u vecernjem programu, primjeticemo citavu poplavu zivotnih slika. Svaka marka nam pokazuje drugaciji put kojim mozemo pobjeci iz nase svakodnevnice. Bilo de se radi o ciscenju, kuhanju, marendanju ili postavljanju parketa, sve nam je prikazano kao izvanredna, nenadjebiva avantura. Svaka igra, svaka dobija. Na kraju ostajemo zbunjeni svim mogucnostima koje nam zivot pruza, zauvijek zavaljeni u fotelju. Zene i muskarci do dvadesete godine idu istim putevima. Nakon dvadesete, zene probavaju mutirati u superzenu. Prekrasnu majku iz Knorr-reklama, ljubavnicu iz svedske Lätta-reklame i hrabru poslovnu zenu iz Hawlett-Packard reklame. Muskarci se u bijegu od odgoja djece (kao posljednje analogne zivotne avanture) fiksiraju na biro i pivo u birtiji. A djeca? Da li je za djecu bolje odrastati sa novom generacijom roditelja, tim vjecito mladim, modno svjesnim i izgubljenim ljudima ili djeca traze autoritet, ozbiljnost i staracku mudrost? Mi muskarci u tridesetim smo zbunjeni. Da li zene stvarno vole ono sto im servira David Beckham. Heteroseksualac, feminiziranog izgleda, koji se igra sa svojom djecom, koji je savrsen ljubavnik, a na radnom mjestu prolijeva i krv ako treba? Mi vise ne znamo ni trebali zeni pricuvati kaput u restoranu ili to pripada onom bivsem izumrlom muzjaku.

13.02.2006. u 23:04 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv