Priče iz Broda
četvrtak, 27.09.2007.
Svaki dan je pomalo D-Day...ali danas je poseban dan :)
Kako ja i inače običavam na blogu pisati gotovo samo kad sam u govnima, tako je i ovaj put...mada potpuno neplanirano.
Da budem jasniji, cijeli ovaj tjedan pokušavam doći na msn u igraonici, ali malo mi je prebrz tempo i ne stižem sve što hoću. Jučer sam uspio doć do igraonice, ali Kićo otišao ranije... Danas dodjem i ne radi msn...aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa... (evo sad me je*e i mobitel.........) Ovaj tjedan mi je stvarno ubitačan, praktički samo kuća-škola. Na svu sreću, situacija s društvom mi je sad ok, ali NIŠTA NE STIŽEM. Cijeli tjedan nisam bio u Derbyju, a igra mi se bilijar... Ali barem se držim rasporeda pon.-čet. teretana, petak-trčanje, subota i nedjelja-pauza. Ali sutra idem u Derby =)
Jučer sam imao zanimljivu situaciju s likom koji nam vodi orkestar; naime, ove godine sam odustao od orkestra jer samo sviramo, a nigdje ne nastupamo, to mi troši previše vremena, a i Budo (dirigent) se redovito liječi na meni sa svojim forama, kajlanjima i iživljavanjima. Neki dan me pozvao iz teretane na probu orkestra da vidi šta ja izvodim, a ja sam mu lijepo rekao da više ne idem na orkestar, što ga je jako nasmijalo. Rekao je da će morati pitati ravnatelja pa "ako on to blagoslovi on protiv toga nema ništa efikasno". Ugl. nismo ga pitali ni on ni ja, tako da mi je jučer ko fol dao neopravdani zato što nisam došao na probu. Kad sam ja to čuo, 
pozvijerio sam, blago rečeno. Ne zbog neopravdanog, nego zato što se htio malo siliti sa mnom. Već sam mislio pozvati inspekciju u školu, kad mi stara veli da se sve može riješiti mirnim putem, nazove ravnatelja i sve riješi za 2 minute. E, tek sam tada pobjesnio =)
E, a onda sam to prijavio razrednici danas u razredu, jer nisam jedini koji je htio odustati i fino rekao: "...međuostalim, profesor se, oprostite na izrazu, ponaša kao stoka.", našto su me 2 dupelizca (Mladen i Mario) danas napali i u wc-u i u teretani da šta ja izmišljam. A da stvar bude ljepša, Mlađo je još prošle godine rekao da se vidi da me "Budo baš ne voli"...licemjer...
A u teretani sam danas skinuo majicu radi kontrole u ogledalu, a Mlađo će odmah: "De prestani više skidat tu majicu!", a ja srolji kažem: "A Martinu se ne usudiš srati kad skine gaće i lovi Marija po teretani!!", na to je, hvala Bogu, zašutio. Ta bagra iz teretane samo sere, osim mlađih momaka i Martina. Zgadi mi se ići u teretanu ponekad.
Još jedan happy event: u subotu sam trebao ići u Zagreb sa starom i njenim učenicima. Prvo sam se razbolio, a onda se prošli tjedan posvađao sa starom i kazna je bila da ne idem u Zg. Nakon što smo se pomirili, rekla je da zna što mi znači taj odlazak tamo (vidio bih se sa Sarom) i da ću ići, ali da njeni učenici do danas moraju platiti za put ili se neće moći ići. I, NARAVNO, POLA IH NIJE PLATILO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! PA JA BI IH ZAKLAO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Sad moram čekati Interliber, i pitanje je hoću li ići, jer je Interliber kad je meni gužva s testovima, tako da je sve to pod upitnikom.
Ali, ako ništa drugo, danas je prošla godina dana otkad sam se upoznao sa svojom sekom Miom =) , jednom od rijetkih osoba koje me uvijek slušaju 
Samo se nadam da ćemo se već jednom vidjeti, ali uvijek se tješim rečenicom "još samo dvije godine, još samo dvije godine..", jer ću tada biti na fakultetu, u Zagrebu, nadam se... Zanimljiv je ovaj moj trio Sara-Mia-ja, ja sam najstariji, a najveće dijete
Sada moram ići, pozz i ljubim! 
subota, 08.09.2007.
Prošao je i prvi tjedan na frontu...tako sad zovem školu
Napokon sam uspio sjesti za neko računalo u igraonici bez da mi pola igraonice ne prigovara što im zbog mene laggaju igre. Jučer i prekjučer sam bio kod Mlađe (Keishara), zvao me k sebi jer je išao u Kharazan (World of Warcraft), on je healer (druid) pa ga stalno iz guilda zovu da ih heala. Već 3 mjeseca čeka da mu urede internet, ali ne mogu, jer Tcom ne želi pustiti signal, tako da je prebacio komp na balkon i uštekao wlan antenu i sad parazitira na nekom susjedu koji ima flat, barem se tako čini.
On me dosta iznenadio, jer me dosta ishvalio s tim koliko sam postigao u teretani, a za moju igru u call of dutyju, koju je uvijek blatio, jer nisam tip koji samo grabi neke dobre scoreove, rekao je da su sva ta blaćenja od strane mnogih u igraonici netočna, jer ja uvijek igram za svoj team, a ne samo za sebe. U srijedu mi je isto digao moral, al tada sam stvarno bio nikakav, a problem su bili moji prigovori na moj izgled. Itd., itd., itd.
Ovih dana sam bio puno bolje, jer je u školi bilo smiješnih situacija, a s Mlađom da ne govorim. Da nas netko vidi šta mi radimo i kakve smo budale, mislim da bi nas ubio na licu mjesta. Jučer sam se fino napričao s njegovim psom, crnim labradorom Benijem, tj. oponašao sam ga kako diše, Beni se jadan oteo od čuđenja jesam li čovjek ili neki pas... =) 
U školi me toliko nervira što je puna takvih seljačina da je to užas...dobro, konkretno mene zasad nitko ne napada; točnije, jučer me je Martin u teretani iz čistog mira zgrabio s leđa za vrat, u stilu hrvanja, i tako sam ga maznuo laktom u trbuh da mislim da sam mu nabio slezenu u grlo. Ali stalno slušati komentare u stilu "Šta bi joj radio..." kad su nam se u teretani pridružile dvije balerine, je UŽAS!! I to je STALNO tako.
Ne znam što bih još rekao, preko dana sam dosta nekako usamljen, stara mi je ovaj tjedan bila 2. smjena, a kod kuće nemam ni mačku. Čak ni neki kaktus. Nije da obožavam biti s mamom, ali bar kad je netko kraj tebe, osjećaš se bolje. Pomalo jedva čekam da odem studirati u Zagreb, moći ću se često vidjeti sa Sarom, a nagodinu, vjerujem, is Miom =) jeeeeeeeeee 
Onda nema više kretenaaaaaa!!!!!!!!!! Samo moje seke =) =)
ponedjeljak, 03.09.2007.
Prvi dan škole
Osvanuo je i taj dan... Ipak nisam gađao fazane, nisam bio raspoložen (čovječe, ovo mi je postala mantra), a bilo mi ih je i žao. Imali smo 4 sata, 2 sata razrednika i 2 sata hrvatskog, a sat je trajao 1/2 h. Iako sam htio pobjeći iz prve klupe, malo sam zakasnio, tako da sam dospio samo do druge..bar neki napredak.. Opet sam izabran za predsjednika razreda, ali nisam htio odbiti da se naučim na reakcije razreda na ono što uspijem ili ne uspijem napraviti (za njih, uglavnom).
Otišao sam teretanu nakon 3 mjeseca i napravio jedan "kružni" (prošao većinu sprava). Nisam mogao vjerovati da opet udišem taj miris (čitaj: smrad) i da mi žuljevi opet za nešto koriste.
Sinoć nisam uspio zaspati jedno sat-sat i po, vrtio sam se po krevetu i samo mi je na pamet padalo što sam sve htio, a nisam ostvario, kao npr. htio sam proći s 5, na kraj mi je prosjek 4.4, u teretani nikad nisam postigao ono što sam htio, nisam uštedio ni pare za ono što mi treba za teretanu itd. itd. Onda sam se sjetio kako su me pregazile posljedice toga što sam, ljut poslije ekskurzije, sam sebi obećao da ću ljeto provesti sâm, a to me totalno uništilo. I još sam ljetos imao gadnih problema s nekim sjećanjima iz djetinjstva, od čega sam smršavio 3 kg za oko tjedan dana. Jedna prijateljica, koju znam 12 god., koju sam šlepao cijelu godinu, kod kuće joj objašnjavao gradivo, tješio je kad je imala problema s dečkom, pala je razred, a nakon toga, kad sam ljetos htio od nje nabaviti nekih pjesama, čekao sam 2-3 tjedna da kaže "kad ima vremena". Nisam dočekao.
Oko mene su većinom kreteni; ovi iz Tehničke su malo previše uživljeni u neki gangsta shitove, samo pričaju o travi, kad pričaju o curama, a o tome najviše i pričaju, o njima pričaju kao da su samo hodajuće sise i guzice; neki dečki iz škole s kojima sam se družio, znaju samo vrijeđat i sebe uzvisivat u nebesa, a mislio sam da su mi najbolji prijatelji iz škole. Tako sam s jednim išao zajedno u glazbenu 2 god. i stvarno smo si bili jako dobri, a sad me samo isprdava, jer se samo druži s Martinom, koji je seljačina kakvu se jako rijetko sreće.
Ne kažem da nemam ovdje nikog, u razredu imam par prijatelja koji me stvarno vole, ali previše je sranja. Dosta sam ušutio. Samo slušam neke depresivne Akonove pjesme, kao što je Ghetto. Gadim se sam sebi kad se vidim što si dopuštam, ali valjda ću se i ja normalizirati. Morao sam ovo negdje istresti.
subota, 01.09.2007.
Sažetak ljeta
Nisam se javio već jako jako dugo, al šta je tu je. Preksutra idem u školu, malo šopat fazančiće kukuruzom i brašnom Baš sam okrutan...
...
Bio sam i na exkurziji, još u davnom šestom mjesecu, malo je bilo sranja s mojim smještajem, ali na kraju sam završio u sobi s 4 prijateljice iz b razreda, što se ispostavilo kao nešto najbolje na ekskurziji. Poslije exkurzije sam bio u gadnoj banani jer sam imao dojam da su me svi odje*ali, tim više što sam kao el presidente ove godine napravio 100 usluga razredu, a nitko nije rekao hvala, dapače..stoka..
Mislio sam da će mi ispušni ventil ovog ljeta, kao i dosadašmjih, biti dugačke moje i Kikijeve vožnje biciklima, ali on se malo puno ulijenio i samo je visio na kavama kod Tehničara s Budainke (dio grada). Znam ih i ja i zvali su i mene na kave, ali ja nisam tip koji je u stanju sjedit 2, 3 sata i laprdat uz kavu. Batu se ovo ljeto nije dalo trčat, Mlađo nije bio u stanju ustat se prije 8, tako da sam i trčao sam. Doduše, trčao sam jedva 3 tjedna, jer su mi gležnjevi u jako lošem stanju, a nikako nisam mogao naći tenisice za trčanje. Na kraju sam našao u Adidasu za 550 kn, ali sam ih na sniženju platio 339 kn, ako se ne varam.
Kako sam dosta vremena provodio sâm imao sam dosta vremena za filozofiranje, a kako sam cijelo vrijeme bio jako u nekoj stvari, počeo sam se pitati jesam li još uvijek onaj otkačeni lik kojemu fore ispadaju iz rukava ili sam postao dosadni seronja koji se baca kao krpelj na svaku žrtvu koja hoće poslušati njegove seroze. Bojim se, ovo drugo, jer i kad sam jučer cijeli dan crkavao od smijeha, jutros sam se opet ustao nikakav. Jučer sam prvo kod Kileta gledao spot 50 cent-Cevapdzinica, a onda smo malo gledali Transformere i prevodio sam ih na BiH, s tim da se radnja vrti oko ćevapa s kajmakom, a navečer sam otišao do Mlađe i opet smo u 2 pogledali Transformere i otprilike smo 1/2 h ponavljali scene "Uncle Bobby B, baby, uncle Bobby B", "Hey MAMMY!" i onda kad se Bobby B odvali smijat. Mi smo CRKAVALI!! Onda smo zdušno navalili na ismijavanje one Maggie iz Britanije i onog debelog hackera i njegovog debilnog bratića. Baš smo stoka 
Bio je ljetos još jedan problem privatne naravi, koji nije za širu javnost (znaju ga Mia i Sara), tako da mi je ovo ljeto, kad sve stavim na hrpu, možda i najgore.
Skoro sam zaboravio, napokon sam se vidio sa Sarom!!! JEEEEEEEEEEeeeeeeeeeEEEEEEEEeeeeeeEEEEEE!!!!!!! To je bilo nakon povratka iz Varždinskih Toplica, gdje sam bio u Školi medijske kulture, radionica za kameru i snimanje. Tamo isto nije bilo ništa posebno, jer se nisam gurao među srednjoškolce, zato što su svaku noć lokali kao marva, a to nije moj tip zabave.
Uglavnom, škola je pred vratima, zanima me samo što će sad biti, hoću li se vratiti u stari štos ili sam se udomaćio u ulozi jednog od onih djedova iz Muppet shova, s tim da sam postao, oprostite na izrazu, nadrkano-sentimentalan (čak sam i u Varaždinu dobio komentar da sam romantičan, jer sam njuškao neki cvijet).
We shall see...(nastavlja se)
), jazz, blues i latino glazbu. Idem u klasičnu gimnaziju u Slavonskom Brodu. Imam nepunih 17 god.(tako kažu). Ponekad sam malo iskompleksiran i nesiguran, ali kad se negdje "udomaćim" postajem zabavljač. Volim ljeto, od jela gotovo sve, svoj bicikl i vožnju na njemu, automobile (osobito tunirane)raznorazne utrke,Call of duty 2 i 4, otkako sam bio u Školi medijske kulture kameru i snimanje, ali nemam 60000 kn za kameru kakvu želim i profesionalni stativ (...). Bio sam redoviti posjetitelj igraonice Super.net (zapravo član), sad visim u igraonici kod mog prijatelja Kiće u Starčevićevoj (iliti "Pijanoj") U školi idem u teretanu. Imam i malu polusestru (moji su razvedeni). U školi sam poznatiji kao Slovenac (rođen sam u Ljubljani) i kao Crnki (zbog prezimena). Veliki sam optimist.