Priče iz Broda
srijeda, 10.10.2007.
newest news
Evo pišem nešto tek toliko da se javim. =)
Sve je standard, u školi se često smijemo budalama tipa martin i ostali...danas je dobio 2 jedinice iz vjeronauka i završio kod ravnatelja...stubborn pride... Danas smo martin i ja jadnom mariu srozali napuhani ego; naime, kako se ta hrpa kostiju uvijek nešto puše u teretani, tako je danas došao martinu i rekao da može na benchu dići više od njega (a martin može dići 70 kg). I naravno, Martin, kao svako muško iz Selne, stavio na šipku 70 kg i rekao ovome da digne. A da stvar bude bolja, mario nije već mjesecima bio u teretani 
I da ne duljim...šipku je lagano bilderski spustio na prsa, samo je problem bio što je tamo i ostala...HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA, ETO TI, ETO TI!!!!!!!!!!!!!! Normalno, Martin i ja mu se smijemo, a on, vidno utučen, objašnjava u čemu je "problem". Dok se njih dvojica prepucavaju, ja na bench i dignem tu šipku 4 puta =) A jesu zinuli E tad su ovome potonule sve lađe =)
Uglavnom, iako nisam zlurad, drago mi je što se malo spustio na zemlju.
Eto, ne znam više što da napišem, ugl idem pogledat još koji video na budalizaciji pa kući pjevajući =)
pozz
ljubim
četvrtak, 27.09.2007.
Svaki dan je pomalo D-Day...ali danas je poseban dan :)
Kako ja i inače običavam na blogu pisati gotovo samo kad sam u govnima, tako je i ovaj put...mada potpuno neplanirano.
Da budem jasniji, cijeli ovaj tjedan pokušavam doći na msn u igraonici, ali malo mi je prebrz tempo i ne stižem sve što hoću. Jučer sam uspio doć do igraonice, ali Kićo otišao ranije... Danas dodjem i ne radi msn...aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa... (evo sad me je*e i mobitel.........) Ovaj tjedan mi je stvarno ubitačan, praktički samo kuća-škola. Na svu sreću, situacija s društvom mi je sad ok, ali NIŠTA NE STIŽEM. Cijeli tjedan nisam bio u Derbyju, a igra mi se bilijar... Ali barem se držim rasporeda pon.-čet. teretana, petak-trčanje, subota i nedjelja-pauza. Ali sutra idem u Derby =)
Jučer sam imao zanimljivu situaciju s likom koji nam vodi orkestar; naime, ove godine sam odustao od orkestra jer samo sviramo, a nigdje ne nastupamo, to mi troši previše vremena, a i Budo (dirigent) se redovito liječi na meni sa svojim forama, kajlanjima i iživljavanjima. Neki dan me pozvao iz teretane na probu orkestra da vidi šta ja izvodim, a ja sam mu lijepo rekao da više ne idem na orkestar, što ga je jako nasmijalo. Rekao je da će morati pitati ravnatelja pa "ako on to blagoslovi on protiv toga nema ništa efikasno". Ugl. nismo ga pitali ni on ni ja, tako da mi je jučer ko fol dao neopravdani zato što nisam došao na probu. Kad sam ja to čuo, 
pozvijerio sam, blago rečeno. Ne zbog neopravdanog, nego zato što se htio malo siliti sa mnom. Već sam mislio pozvati inspekciju u školu, kad mi stara veli da se sve može riješiti mirnim putem, nazove ravnatelja i sve riješi za 2 minute. E, tek sam tada pobjesnio =)
E, a onda sam to prijavio razrednici danas u razredu, jer nisam jedini koji je htio odustati i fino rekao: "...međuostalim, profesor se, oprostite na izrazu, ponaša kao stoka.", našto su me 2 dupelizca (Mladen i Mario) danas napali i u wc-u i u teretani da šta ja izmišljam. A da stvar bude ljepša, Mlađo je još prošle godine rekao da se vidi da me "Budo baš ne voli"...licemjer...
A u teretani sam danas skinuo majicu radi kontrole u ogledalu, a Mlađo će odmah: "De prestani više skidat tu majicu!", a ja srolji kažem: "A Martinu se ne usudiš srati kad skine gaće i lovi Marija po teretani!!", na to je, hvala Bogu, zašutio. Ta bagra iz teretane samo sere, osim mlađih momaka i Martina. Zgadi mi se ići u teretanu ponekad.
Još jedan happy event: u subotu sam trebao ići u Zagreb sa starom i njenim učenicima. Prvo sam se razbolio, a onda se prošli tjedan posvađao sa starom i kazna je bila da ne idem u Zg. Nakon što smo se pomirili, rekla je da zna što mi znači taj odlazak tamo (vidio bih se sa Sarom) i da ću ići, ali da njeni učenici do danas moraju platiti za put ili se neće moći ići. I, NARAVNO, POLA IH NIJE PLATILO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! PA JA BI IH ZAKLAO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Sad moram čekati Interliber, i pitanje je hoću li ići, jer je Interliber kad je meni gužva s testovima, tako da je sve to pod upitnikom.
Ali, ako ništa drugo, danas je prošla godina dana otkad sam se upoznao sa svojom sekom Miom =) , jednom od rijetkih osoba koje me uvijek slušaju 
Samo se nadam da ćemo se već jednom vidjeti, ali uvijek se tješim rečenicom "još samo dvije godine, još samo dvije godine..", jer ću tada biti na fakultetu, u Zagrebu, nadam se... Zanimljiv je ovaj moj trio Sara-Mia-ja, ja sam najstariji, a najveće dijete
Sada moram ići, pozz i ljubim!
subota, 08.09.2007.
Prošao je i prvi tjedan na frontu...tako sad zovem školu
Napokon sam uspio sjesti za neko računalo u igraonici bez da mi pola igraonice ne prigovara što im zbog mene laggaju igre. Jučer i prekjučer sam bio kod Mlađe (Keishara), zvao me k sebi jer je išao u Kharazan (World of Warcraft), on je healer (druid) pa ga stalno iz guilda zovu da ih heala. Već 3 mjeseca čeka da mu urede internet, ali ne mogu, jer Tcom ne želi pustiti signal, tako da je prebacio komp na balkon i uštekao wlan antenu i sad parazitira na nekom susjedu koji ima flat, barem se tako čini.
On me dosta iznenadio, jer me dosta ishvalio s tim koliko sam postigao u teretani, a za moju igru u call of dutyju, koju je uvijek blatio, jer nisam tip koji samo grabi neke dobre scoreove, rekao je da su sva ta blaćenja od strane mnogih u igraonici netočna, jer ja uvijek igram za svoj team, a ne samo za sebe. U srijedu mi je isto digao moral, al tada sam stvarno bio nikakav, a problem su bili moji prigovori na moj izgled. Itd., itd., itd.
Ovih dana sam bio puno bolje, jer je u školi bilo smiješnih situacija, a s Mlađom da ne govorim. Da nas netko vidi šta mi radimo i kakve smo budale, mislim da bi nas ubio na licu mjesta. Jučer sam se fino napričao s njegovim psom, crnim labradorom Benijem, tj. oponašao sam ga kako diše, Beni se jadan oteo od čuđenja jesam li čovjek ili neki pas... =) 
U školi me toliko nervira što je puna takvih seljačina da je to užas...dobro, konkretno mene zasad nitko ne napada; točnije, jučer me je Martin u teretani iz čistog mira zgrabio s leđa za vrat, u stilu hrvanja, i tako sam ga maznuo laktom u trbuh da mislim da sam mu nabio slezenu u grlo. Ali stalno slušati komentare u stilu "Šta bi joj radio..." kad su nam se u teretani pridružile dvije balerine, je UŽAS!! I to je STALNO tako.
Ne znam što bih još rekao, preko dana sam dosta nekako usamljen, stara mi je ovaj tjedan bila 2. smjena, a kod kuće nemam ni mačku. Čak ni neki kaktus. Nije da obožavam biti s mamom, ali bar kad je netko kraj tebe, osjećaš se bolje. Pomalo jedva čekam da odem studirati u Zagreb, moći ću se često vidjeti sa Sarom, a nagodinu, vjerujem, is Miom =) jeeeeeeeeee Onda nema više kretenaaaaaa!!!!!!!!!! Samo moje seke =) =)
ponedjeljak, 03.09.2007.
Prvi dan škole
Osvanuo je i taj dan... Ipak nisam gađao fazane, nisam bio raspoložen (čovječe, ovo mi je postala mantra), a bilo mi ih je i žao. Imali smo 4 sata, 2 sata razrednika i 2 sata hrvatskog, a sat je trajao 1/2 h. Iako sam htio pobjeći iz prve klupe, malo sam zakasnio, tako da sam dospio samo do druge..bar neki napredak.. Opet sam izabran za predsjednika razreda, ali nisam htio odbiti da se naučim na reakcije razreda na ono što uspijem ili ne uspijem napraviti (za njih, uglavnom).
Otišao sam teretanu nakon 3 mjeseca i napravio jedan "kružni" (prošao većinu sprava). Nisam mogao vjerovati da opet udišem taj miris (čitaj: smrad) i da mi žuljevi opet za nešto koriste.
Sinoć nisam uspio zaspati jedno sat-sat i po, vrtio sam se po krevetu i samo mi je na pamet padalo što sam sve htio, a nisam ostvario, kao npr. htio sam proći s 5, na kraj mi je prosjek 4.4, u teretani nikad nisam postigao ono što sam htio, nisam uštedio ni pare za ono što mi treba za teretanu itd. itd. Onda sam se sjetio kako su me pregazile posljedice toga što sam, ljut poslije ekskurzije, sam sebi obećao da ću ljeto provesti sâm, a to me totalno uništilo. I još sam ljetos imao gadnih problema s nekim sjećanjima iz djetinjstva, od čega sam smršavio 3 kg za oko tjedan dana. Jedna prijateljica, koju znam 12 god., koju sam šlepao cijelu godinu, kod kuće joj objašnjavao gradivo, tješio je kad je imala problema s dečkom, pala je razred, a nakon toga, kad sam ljetos htio od nje nabaviti nekih pjesama, čekao sam 2-3 tjedna da kaže "kad ima vremena". Nisam dočekao.
Oko mene su većinom kreteni; ovi iz Tehničke su malo previše uživljeni u neki gangsta shitove, samo pričaju o travi, kad pričaju o curama, a o tome najviše i pričaju, o njima pričaju kao da su samo hodajuće sise i guzice; neki dečki iz škole s kojima sam se družio, znaju samo vrijeđat i sebe uzvisivat u nebesa, a mislio sam da su mi najbolji prijatelji iz škole. Tako sam s jednim išao zajedno u glazbenu 2 god. i stvarno smo si bili jako dobri, a sad me samo isprdava, jer se samo druži s Martinom, koji je seljačina kakvu se jako rijetko sreće.
Ne kažem da nemam ovdje nikog, u razredu imam par prijatelja koji me stvarno vole, ali previše je sranja. Dosta sam ušutio. Samo slušam neke depresivne Akonove pjesme, kao što je Ghetto. Gadim se sam sebi kad se vidim što si dopuštam, ali valjda ću se i ja normalizirati. Morao sam ovo negdje istresti.
subota, 01.09.2007.
Sažetak ljeta
Nisam se javio već jako jako dugo, al šta je tu je. Preksutra idem u školu, malo šopat fazančiće kukuruzom i brašnom Baš sam okrutan...
...
Bio sam i na exkurziji, još u davnom šestom mjesecu, malo je bilo sranja s mojim smještajem, ali na kraju sam završio u sobi s 4 prijateljice iz b razreda, što se ispostavilo kao nešto najbolje na ekskurziji. Poslije exkurzije sam bio u gadnoj banani jer sam imao dojam da su me svi odje*ali, tim više što sam kao el presidente ove godine napravio 100 usluga razredu, a nitko nije rekao hvala, dapače..stoka..
Mislio sam da će mi ispušni ventil ovog ljeta, kao i dosadašmjih, biti dugačke moje i Kikijeve vožnje biciklima, ali on se malo puno ulijenio i samo je visio na kavama kod Tehničara s Budainke (dio grada). Znam ih i ja i zvali su i mene na kave, ali ja nisam tip koji je u stanju sjedit 2, 3 sata i laprdat uz kavu. Batu se ovo ljeto nije dalo trčat, Mlađo nije bio u stanju ustat se prije 8, tako da sam i trčao sam. Doduše, trčao sam jedva 3 tjedna, jer su mi gležnjevi u jako lošem stanju, a nikako nisam mogao naći tenisice za trčanje. Na kraju sam našao u Adidasu za 550 kn, ali sam ih na sniženju platio 339 kn, ako se ne varam.
Kako sam dosta vremena provodio sâm imao sam dosta vremena za filozofiranje, a kako sam cijelo vrijeme bio jako u nekoj stvari, počeo sam se pitati jesam li još uvijek onaj otkačeni lik kojemu fore ispadaju iz rukava ili sam postao dosadni seronja koji se baca kao krpelj na svaku žrtvu koja hoće poslušati njegove seroze. Bojim se, ovo drugo, jer i kad sam jučer cijeli dan crkavao od smijeha, jutros sam se opet ustao nikakav. Jučer sam prvo kod Kileta gledao spot 50 cent-Cevapdzinica, a onda smo malo gledali Transformere i prevodio sam ih na BiH, s tim da se radnja vrti oko ćevapa s kajmakom, a navečer sam otišao do Mlađe i opet smo u 2 pogledali Transformere i otprilike smo 1/2 h ponavljali scene "Uncle Bobby B, baby, uncle Bobby B", "Hey MAMMY!" i onda kad se Bobby B odvali smijat. Mi smo CRKAVALI!! Onda smo zdušno navalili na ismijavanje one Maggie iz Britanije i onog debelog hackera i njegovog debilnog bratića. Baš smo stoka 
Bio je ljetos još jedan problem privatne naravi, koji nije za širu javnost (znaju ga Mia i Sara), tako da mi je ovo ljeto, kad sve stavim na hrpu, možda i najgore.
Skoro sam zaboravio, napokon sam se vidio sa Sarom!!! JEEEEEEEEEEeeeeeeeeeEEEEEEEEeeeeeeEEEEEE!!!!!!! To je bilo nakon povratka iz Varždinskih Toplica, gdje sam bio u Školi medijske kulture, radionica za kameru i snimanje. Tamo isto nije bilo ništa posebno, jer se nisam gurao među srednjoškolce, zato što su svaku noć lokali kao marva, a to nije moj tip zabave.
Uglavnom, škola je pred vratima, zanima me samo što će sad biti, hoću li se vratiti u stari štos ili sam se udomaćio u ulozi jednog od onih djedova iz Muppet shova, s tim da sam postao, oprostite na izrazu, nadrkano-sentimentalan (čak sam i u Varaždinu dobio komentar da sam romantičan, jer sam njuškao neki cvijet).
We shall see...(nastavlja se)
subota, 19.05.2007.
New folder
Luka,sorry, morao sam obrisat tvoj komentar, nemoj mi spominjat ime, ja sam Parizer! :)
Evo ja opet kod Kileta,skoro sam cijeli dan vani, ujutro bio u igraoni, sad sam opet uživljen u wow (World of Warcraft), prijepodne prijateljicu učio švapski, već ima mali milion kečeva,onda jeo,spavo, otišao van,tj. u igraonu ( ) isad sam otišao Kikiju da mi prebaci neke spotove na laptop. Prvo sam sad puštao Thompsona,ali zaključio sam da je rapcat bolja pjesma
Ne znam o čemu da pričam,mogu samo o igraoni, školi i astmi.
Nervira me što su svi oko mene neki mrtvi osim kada je subota i nisu ni za šta, zato volim igraonu, tako da nitko ne misli da sam tupavi slinavi balavac pobjego iz vrtića.
Koliko čujem, moja draga Pivnica je među narodom dobila ime "vrtić" zato što se tamo počela rojit dječurlija iz 5. osnovne,jedan konobar je već dao otkaz. Sad jedino što tamo valja su zvučnici i mrge izbacivači. Gotovo svugdje drugdje trešti turbo folk, a ja od narodne glazbe volim sevdah, a s obzirom da sam ustaša, ne podnosim ta srpska sranja. Mislim, nemam ništa protiv Srba koji nemaju ništa protiv Hrvata, ali sam protiv nacionalista.
Nemam više šta za napisati, malo sam loše volje,jer je vani jesensko-zimski ugođaj, bolestan sam ko pola plućnog odjela, i još me jutros iznervirala ova koju sam učio sa svojim pričama o autima. Uživljena je u Mercedes svog dragog, jer ima klimu i kožna sjedala, a to što mu za 0-100 km/h treba više od 13 s, to nema veze. A kad kažem da je najbitnije što je ispod haube onda sam glup.
Al dobro, dosta mojih seroza, bit će bolje.
AJd pozzdrav, sve vas volim.
Mia,javi mi se malo :p
Pozz
nedjelja, 13.05.2007.
OVO MORATE VIDJET!!!
Ako ste dovoljno bolesnog uma (ko KIle) upišite na youtube u tražilicu "Rapcat". Do jaja :)
Ipak novi post!!!
Evo, otišao sam do Kileta da npišem post, nakon što sam u igraoni na BIHNet-u nakon ne znam koliko vremena bio P-R-V-I!!!!! Malo sramotno, ali svaka budala ima svoje veselje
Jučer sam se krizmao pa sam utržio nešto para i poveo Kileta na pivkana
. Doduše, prilijepio nam se još neki njegov pajdo pa je pola sata pričao o travi. Najjača priča mi je bila kad su on i nekoliko njegovih parkirali auto, smotali jednu "obiteljsku" i krenuli duvat. I tako, duvaju oni, a neki biciklist im prolazi ispred auta, a ovaj od jučer se izdere: "KOČI, ZGAZIT ĆEŠ ČOVJEKA!!!!", ovaj nagazi kočnicu, kvačilo i pomakne mjenjač da smanji, onda se zamisli pa kaže: "Pa ja sam u leru", a ovaj od jučer kaže: "Pa jebote, mi stojimo!!" Tad sam šutio, al kad sam došo kući, skoro sam se upišao Razlog više da ne pušim maricu. Stvar je u tome da ja ni ne pušim, a kad nešto pijem, to je više onako, poslije vožnje il na bilijaru preko ljeta (s Kiletom). Pazim šta radim :)
Momentalno kod kuće prelazim Most Wanted (prešao sam Carbon, da netko ne pomisli da ovdje u Brodu nema dobrih švercera,lol) Sve igre nabavljam od Kikija, a njega i tako svi zaezaju da je švercer jer ponekad izgleda malo naduvano, valjda od igrica.(?)
Nažalost (?), još uvijek nisam ni u jednom klanu, mada bi i mogo upast, al nemam vremena za treninge (tako to ide u DOW-u), a često puta ni za clan warove. Doduše, Daba, Mlađo, Leon (od prije nekog vremena Peon) i ja, Parizer, smo imali war protiv 4 DOWovca i ispušili smo po 8,9,10 razlike u search and destroyu. Imaju par likova kakve mi jedemo za doručak,ali i nekih koji kolju ko mesari, ali to je sve zbog visokog fps-a. a i zato što nemaju život nego cijeli dan u mračnoj sobi igraju cod. A i 100% imaju tešku mašineriju ispod lima na kompu. (Za neupućene. fps povećava brzinu kod igranja i smatra se legalnim cheatom, mada neki serveri, poput CroClan-a disconnestaju one koji ga namjerno povećaju, što smatram da je dobro, jer do izražaja dolazi igrač, a ne njegov komp)
Na Poloju je bio moto susret, ali nisam išao jer ne dam 50 kuna za upad,a i tako više volim aute. Bilo je i slupanih,ko što je i red
Toliko u ovom postu od mene, već sam lagano umoran od tipkaranja cijelo popodne :)
Ajd c u !
Pokušao sam
Pokušao sam napisat post ali sam ubrzo kažnj....
au
srijeda, 25.04.2007.
Upravo imamo sat razrednika i pustila nas je razrednic van pa sam iskoristio priliku da odem do igraone. Još mi je ostalo nekoliko minuta pa moram ić. Na svu sreću, u igraoni je još samo jedan lik, koji je, izgleda, isto na netu pa mu ne nabijam ping.
Kod mene se u međuvremenu dogodilo puno sitnica, ali ja ih, po svom starom dobrom običaju, zaboravim baš kad krenem pisati post...evo,zvoni mi alarm,moram gibat ;(
C u soon!!
četvrtak, 22.03.2007.
New things
Evo, već je bio red da guknem pa sam objavio spremljeni post. Vraćajući se kući glava mi je bila pna tema, sad nema ništa. Buhuhu...
Martin se neki dan skinuo gol u teretani (
) i ganjao nas..na kraju smo mi njega... :) Ali ne u gaće (to je ok), baš ko od majke rođen. Stoka.
Imali smo dan škole i bio je, dobrim dijelom, sranje. Najbolji smo bili mi, orkestar , zbor kako-tako, muški maturanti su plesali na "Moju štiklu" pa smo poumirali, a ni maturantice nisu bile a bacit... Ostalo je bilo loše. Školski list je ove godine na razini letaka iz Kauflanda, a fra Luka (pedagog) to sve opovrgava. Gleda u oči i laže...
U srijedu smo imali nešto ko fešticu na orkestru, u znak oproštaja, Budo (dirigent) naručio 5-6 jumbo pizza i 1 malu, mi kupili (original!!!) sokove, Alar i Čičo tamburali na električnoj i bas gitari (i Budo je par puta uzeo bas gitaru u ruke), a ja morao ostati na šugavom VIJEĆU UČENIKA jer sam šugavi predsjednik!!!! I još pošaljem potpredsjednicu umjesto sebe, ali ne, mora Luka kenjat. Na kraju sam došao na kraj orkestra i malo se i najeo,ali nije stvar u žderalu, nego u 60 min uživancije i tamburanja. Na Vijeću sam nervirao fra Luku glođući neku letvu od nekog plakata, jer sam kao gladan. Pater Mijo neće da plati 1 učeniku i 1 učenici 5000kn put u Italiju na međunarodno natjecanje u Italiju iz latinskog/grčkog pa je bio prijedlog da im nađemo sponzora našto je konjina Cindro (4.raz.) rekao:"Ma kakog sponzora, mi nemamo sponora ni za struju!" Šta taj sve zna provalit...
Sara mi se nešto ne javlja, ne znam u čem je štos pa bih molio da ju se obavijesti.
Ne znam što da još pišem,za ono što sam zaboravio pitajte Miu (Laficu)
Pozdrav svima!!
utorak, 13.03.2007.
Parizer iz back
Evo, opet ja! Tko bi rekao...
Uglavnom, danas sam htio pisati temeljne razlike između muškaraca i žena (dizanje para s bankomata i mijenjanje motornog ulja, što imam na jednom papiru, ali sam ga, naravno, zaboravio ponijeti, jer je ovaj odlazak u igraonu bio neplaniran.
U Sloveniji (čitaj "kod mene") nema ništa previše novog. Danas su Martin i Mika naručili 2 pizze pa sam im se prikrpeljio, tj. pozvali su me da im pojedem kutije 
Ovaj naslov ima veze sa, a čim drugim nego call of duty-jem. Već sam Miu istušio s tim. Otkad sam krenuo u ovu igraonu samo igram cod i još uvijek mi ide. Nešto sam se pravio pametan i probavao s kar98k (puška s 5 metaka u šaržeru, ima najveću probojnost, ali jako sporo repetira) i scoped kar98k (snajperska verzija kara), ali nisam ja tip osobe koja može cijelo vrijeme stajat na jednom mjestu i čekat da mu netko uleti u kadar. Na kraju sam se ipak vratio mp44 (teška njemačka automatska puška) i redovito završavam kao 3. ili 4. Neki dan sam napravio kill koji se rijetko viđa. Igralo se Villers-Bocage (staza u Francuskoj s puno ruševina) i neki lik me s prozora cilja s garandicom (garand je britanska puška, puca 1 po1 metak, 8 metaka u šaržeru i puca brzinom kojom klikaš.ima dobru probojnost (ubija s 2-4 metka u trup)), a ja taman trenutak prije pokupio stena negdje na stazi (sten-lagana britanska automatska puška koja puca čvarke) i zapucam bez ikakvog ciljanja ga skinem s prozora. Nisam ispucao ni 10 metaka. Baš sam žvaljo
Trenutačno igram na nekom bosanskom serveru na kojem se igra samo capture the flag. Zanimljivo je da uvijek upadnem u tim s budalama. Još im i pišem(!!!!) šta da rade, a marva ne zna čitati. Al dobro, ako ikad upadnem neki klan, to će bit drga priča (barem u clan warovima).
utorak, 06.03.2007.
Opet ja
Evo,ne mogu se vise nikom connectat u susjedstvu pa pišem iz igraone. Otkad se zatvorio super.net svi mi veterani smo prešli u igraonu u Starčevićevoj gdje ima 6, ane 10 kompova,ali čine mi se bolji, a i net je brži. Jedino je problem što se nabije puno pinga u codu kad netko surfa.
U školi me nerviraju profesori s ocjenama,ali polako ih ispravljam. Pita me Lutkica kako je prošlo Valentinovo;u biti,kao i svaki drugi dan. Ni u školi se nije pretjerano osjećao zaljubljenički duh. Al ja sam i tako debela hladovina, tako da i nije baš velika potražnja za mnom =) Tj. ima jedna n.n. koja voli ne previše naporne dečke (kakav sam ja ) za koju mi se čini da joj se sviđam.
Nažalost, moram ići, nerviram drage suigrače, ali uskoro se javljam!! Ill be back! (to mi Slovenci kažemo: "Bum se vrnul!")
Pozdrav od mene!
Pusa
Bok
četvrtak, 08.02.2007.
Još jedan dan
Sutra idem opet u školu. NEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Prvi sat imam latinski. A poslije još imam i blok sat fizike koju nisam pisao. I sad neka mi netko kaže nešto utješno...
...
Sad idem do Irene (prijateljice iz razreda još iz osnovne i Jozine cure) po bilježnice. Ako me sutra otvori latinski nije baš da ću se provest peviše loše, nisam baš toliki baksuz, ali me danas uhvatila neka posebna briga za ocjene, a to baš nije moj običaj. To je valjda grižnja savjesti što sam 7 dana samo igrao igrice.
Shvatio sam kako nemam nikakve opuštajuće glazbe. To je valjda jedna od mana kod rapa. (?)
Krivo mi je što sada neću neko vrijeme ići u teretanu,umori to,brate!! A ja nisam jedan od onih što dođu pričati svoje priče zauzimajući mjesto na spravama.
Ajd idem, nervira me ova fizika,stalno mi se mota po glavi!
C ya!
srijeda, 07.02.2007.
Opet ja
Danas sam izašao iz kuće kako bih otišao na šišanje. Vani je dosta lijepo i toplo, zrak je dosta čist, a i nema previše ljudi pa je nekako mirnije. Danas sam uspio prijeći 2 utrke koje su mi pojele živaca i živaca (i zbog kojeg sam jučer izbio tipku "đ"). Oleeee!!!
Čuo sam se sa Sarom, umrla joj je ujna, ali mislim da joj je već dosta izjavljivanja sućuti u zadnje vrijeme. Strašno mi je žao što joj se stalno događaju neke ružne stvari.
Vraćajući se sa šišanja, svratio sam do igraone posjetiti stare drugove. 20-ak metara od nje spazio sam da nema table ispred igraone na kojoj piše "INTERNET (i) IGRE", a kad sam vidio da ne svijetli veliki @ iznad, stvarno sam se usro. Već sam se uplašio da je Jura prodao prostor, ali me spasio natpis "ZATVORENO DO KRAJA TJEDNA ZBOG BOLESTI". Kakvo olakšanje!!!
Čitajući komentare, naišao sam na nekoliko Lutkičinih (Lutkica je Mijina prijateljica) kojoj je zapeo za oko moj link među komentarima na Miinom blogu. Isto se dogodilo večeras meni s njenim linkom pa sam završio čitajući njezin blog. A čitao sam ga klečeći pred krevetom na kojem je bio laptop, u jakni i odjeći za van, slušajaći pjesmu Norah Jones koja je na njenom blogu. A brate, koliko djevojke razmišljaju!
Kad pročitate rečenicu prije ove i one boxeve pokraj, pogotovo onaj "O meni", došli biste do zaključka da sam smrdljivo primitivno i uživljeno govno koje je na razini računalnih igrica i ima box pretrpan dječurlijom okarakteriziranom prema uspješnosti u igranju Call of duty-a. I sam sam to pomislio o sebi kad sam se malo zadubio u blog. Ali ne pišem blog neko duže vrijeme pa me ne poznate. Dovoljno sam sazrio od oca alkoholičara (i u sekti i u drugom braku) koji je mojoj staroj pokušavao uništiti i, jedanput, oduzeti život; babe (njegove mame) alkoholičarke; djeda (maminog tate) alkoholičara,barem većinu njegovog života; tetke i sestrične u tatinoj sekti; bratića bivšeg navodnog dilera i drogeraša itd. itd. Sva sreća pa imam normalnu mater.
Njen me blog prisilio da uzmem još jednu žvaku, kao što bi Kiki zapalio još jednu. Pardon, Kiki bi zapalio još kutiju. Lutkica dosta piše o ljubavi i životu, a ja sam se toga odrekao u prvom razredu kad nam e razrednica, profesorica iz hrvatskog, rekla da u školskim zadaćama izbjegavamo takve teme jer još nismo stekli dovoljnu zrelost i iskustvo da bismo o njima mogli pisati. I od tada mi je život puno lakši, jer mi je sad "posao" primanje tog iskustva. A što se tiče ljubavi, nisam se zaljubio godinu dana i osam mjeseci, točnije od kraja osmog razreda. Ljeto na 1. razred sam proveo većinom u Kiletovom društvu, kao i svako od 7.razreda. Iako sam skoro svaki dan u doticaju sa djevojkama i iako i dandanas imam, kako to stari kažu "simpatije", ne zaljubljujem se. Kao prvo, navikao sam prestati gledati u svakoj djevojci potencijalnu partnericu i, kao drugo, shvatio sam da veza donosi odgovornost i vrijeme za drugoga, a ja sam i tako uvijek u konfliktu s četvrtom dimenzijom. I kako mi je sad? ODLIČNO, BRATE!!!
Time nisam htio reći da imam nešto protiv ljepšeg spola, samo sad sve vidim u drugačijem svjetlu. Toliko za danas, nadam se da ću sutra napisati ono što sam zaboravio.
Pozdrav, pusa i laku noć!
nedjelja, 04.02.2007.
Dan poslije jučer
Jučer nisam ostavio post jer mi je bilo bolje,što se tiče zdravstvenog stanja, pa sam se prvo bacio na igrice. Baš sam djetinjast... JUčer sam se probudio u pola devet, a danas u 7 i 20. Ne znam šta mi je. Neću vas ponovno opterećivati sa svojim bolestima,samo ću reći da mi glava puca. Stara mi je nakupovala svega i svačega,od hrane do lijekova,ali s obzirom da kašljem kao manijak u ponedjeljak ću morati doktoru.
Jučer sam opet,nakon ne znam koliko vremena sam opet žvakao žvaku (ne mislim na tuđi jezik nego na orbit, airvawes i sl.) a inače sam ovisan o njima. Kakav užitak...
Dragi moji, odlazim popiti nešto za glavu, mislim da već počinjem bulazniti
Pozdravlja vas vaš Parizer!!
petak, 02.02.2007.
Preživio sam noć!!!!!! Oleeeeee!!!!!
Fala Bogu, jutros sam se probudio bez glavobolje. Sinoć me toliko tresla groznica da sam spavao u pidžami, debelom ogrtaču, pokriven jorganom i dekom, i još mi je na mahove bilo hladno... Sad smrdim od znoja ko svinja
Baš sad gledam spot "Disco Inferno" (od fiftya) i uopće se ne bih bunio da sam 50cent na koji dan
Večeras idem do Kileta,on isto ne ide u školu,isto ga je uhvatila viroza. Moram ić da mi sredi nešto na C disku i da mi da antivirusnih programa,komp mi je malo podivljao otkad visim na netu,pogotovo parcov (miš). Ljetos sam stalno pričao kako ćemo se on i ja (i Danijel) jednog dana, u staračkom, sjećati naše mladosti, svinjarija i zajebancija. Koliko smo se sad iskašljali i izhripali jedan drugom u slušalicu,čovjek bi zbilja pomislio da razgovaraju dva penzića.
U srijedu nam razrednica rekla da profesorica iz švapskog ide jedan vikend u Zagreb na Da Vincija i da će voditi i učenike. Taman kad sam se ponadao da ću ići tamo i vjerojatno vidjeti Saru dobio sam gripu. Nemam riječi. Baš sam pehist.
Maloprije sam na www.net.hr pročitao nekakav report pod nazivom "Prirodna ulja za dječačke sise". Tamo piše da su 3 dječaka od 4, 7 i 9 god. nekoliko tjedana bili izloženi ulju lavande ili nečega, od čega su im narasle grudi, a masno tkivo se povuklo nekoliko mjeseci nakon prestanka korištenja tih ulja. Na laboratorijskim testovima koji su uslijedili na stanicama grudi, potvrdili su da ulja djeluju kao oponašatelj estrogena, ali i kao blokator signala muškog hormona. Dakle, drage djevojke, ako ste nezadovoljne veličinom svog poprsja, kupite si nešto s uljem lavande ili čajevca i problem riješen
Ajd,chuemo se, idem se baciti na Need for speed. Vrooom,vroooom
Pusa
četvrtak, 01.02.2007.
Poharale me boleštine
Danas sam mislio da ću krepat ili završiti na Hitnoj. Pluća mi se raspadaju i kad ne kašljem, a čim se malo zakašljem, mislim da ću i bubrege iskašljat. Jedva dišem.
Ali ovo nije ništa kad sam danas čuo kakvih zdravstvenih problema ima Sara u obitelji. Neću ništa detaljnije govoriti,ne moram čim nešto čujem,odmah objaviti na netu.
Nemam više snage pisati,a i ovaj laptop grije ko lud,otić će mi doplatak...
Salama vam želi laku noć!!!
danas je radni dan, a ja kod kuće
Evo, trenutak ranije sam si pokušao oduzeti život, jer sam otišao na statistike bez da sam sačuvao post. Uaaaaaaaaaaaa 
Donedavno sam bio protivnik blogova, jer, kao što kaže moj prijatelj Mladen:"to je za ljude koji nemaju ništa pametno za radit". S obzirom da "Dobro jutro,Hrvatska" kod mene ne spada u nešto jako pametno, a pod utjecajem sam prijateljičinog bloga, i ja sam se odlučio na ovaj korak.
Živim u Slavonskom Brodu,idem u klasičnu gimnaziju (2.razred),sviram gitaru i slušam rap (malo nelogično)itd.,itd.
Ovih dana sam imao raznorazne probavne probleme. Taman kad sam ih se riješio, vratili su se nazad. Naime ,jučer nas je jedan prijatelj na orkestru častio pizzama, a jednu od njih sumnjičim da nije bila dovoljno ispečena. Da stvar bude još bolja, od razrednih kliconoša sam pokupio kašalj kojim iskašljem ono malo života što ostane u meni nakon što se vratim s hodočašćenja u wc... Kad nemam što raditi,zabavljam se zvukovima koje proizvodi moj probavni trakt (ne mislim na puštanje golubova). Zvučim kao da sam pojeo omanji orkerstar limene glazbe,i pokoji timpan.
Evo, ostavljam vas, dragi štioci, s ovim postom,jer mi ništa pametno ne pada na pamet što bih mogao zapisati.
