Marketing
Opet ja
Danas sam izašao iz kuće kako bih otišao na šišanje. Vani je dosta lijepo i toplo, zrak je dosta čist, a i nema previše ljudi pa je nekako mirnije. Danas sam uspio prijeći 2 utrke koje su mi pojele živaca i živaca (i zbog kojeg sam jučer izbio tipku "đ"). Oleeee!!!
Čuo sam se sa Sarom, umrla joj je ujna, ali mislim da joj je već dosta izjavljivanja sućuti u zadnje vrijeme. Strašno mi je žao što joj se stalno događaju neke ružne stvari.
Vraćajući se sa šišanja, svratio sam do igraone posjetiti stare drugove. 20-ak metara od nje spazio sam da nema table ispred igraone na kojoj piše "INTERNET (i) IGRE", a kad sam vidio da ne svijetli veliki @ iznad, stvarno sam se usro. Već sam se uplašio da je Jura prodao prostor, ali me spasio natpis "ZATVORENO DO KRAJA TJEDNA ZBOG BOLESTI". Kakvo olakšanje!!!
Čitajući komentare, naišao sam na nekoliko Lutkičinih (Lutkica je Mijina prijateljica) kojoj je zapeo za oko moj link među komentarima na Miinom blogu. Isto se dogodilo večeras meni s njenim linkom pa sam završio čitajući njezin blog. A čitao sam ga klečeći pred krevetom na kojem je bio laptop, u jakni i odjeći za van, slušajaći pjesmu Norah Jones koja je na njenom blogu. A brate, koliko djevojke razmišljaju!
Kad pročitate rečenicu prije ove i one boxeve pokraj, pogotovo onaj "O meni", došli biste do zaključka da sam smrdljivo primitivno i uživljeno govno koje je na razini računalnih igrica i ima box pretrpan dječurlijom okarakteriziranom prema uspješnosti u igranju Call of duty-a. I sam sam to pomislio o sebi kad sam se malo zadubio u blog. Ali ne pišem blog neko duže vrijeme pa me ne poznate. Dovoljno sam sazrio od oca alkoholičara (i u sekti i u drugom braku) koji je mojoj staroj pokušavao uništiti i, jedanput, oduzeti život; babe (njegove mame) alkoholičarke; djeda (maminog tate) alkoholičara,barem većinu njegovog života; tetke i sestrične u tatinoj sekti; bratića bivšeg navodnog dilera i drogeraša itd. itd.
Sva sreća pa imam normalnu mater.
Njen me blog prisilio da uzmem još jednu žvaku, kao što bi Kiki zapalio još jednu. Pardon, Kiki bi zapalio još kutiju. Lutkica dosta piše o ljubavi i životu, a ja sam se toga odrekao u prvom razredu kad nam e razrednica, profesorica iz hrvatskog, rekla da u školskim zadaćama izbjegavamo takve teme jer još nismo stekli dovoljnu zrelost i iskustvo da bismo o njima mogli pisati. I od tada mi je život puno lakši, jer mi je sad "posao" primanje tog iskustva. A što se tiče ljubavi, nisam se zaljubio godinu dana i osam mjeseci, točnije od kraja osmog razreda. Ljeto na 1. razred sam proveo većinom u Kiletovom društvu, kao i svako od 7.razreda. Iako sam skoro svaki dan u doticaju sa djevojkama i iako i dandanas imam, kako to stari kažu "simpatije", ne zaljubljujem se. Kao prvo, navikao sam prestati gledati u svakoj djevojci potencijalnu partnericu i, kao drugo, shvatio sam da veza donosi odgovornost i vrijeme za drugoga, a ja sam i tako uvijek u konfliktu s četvrtom dimenzijom. I kako mi je sad? ODLIČNO, BRATE!!!
Time nisam htio reći da imam nešto protiv ljepšeg spola, samo sad sve vidim u drugačijem svjetlu. Toliko za danas, nadam se da ću sutra napisati ono što sam zaboravio.
Pozdrav, pusa i laku noć!
Post je objavljen 07.02.2007. u 21:33 sati.