I'm not crazy. My reality is just different than yours.

Ovo je ispalo mrvicu teže nego što sam očekivala. Svijet općenito,nije stao kako je trebao...ne znam dali je problem moj karakter ili...okrivit ću svijet... Ha, danas sam čak dobre volje pa mogu. Promjenila sam grad,ljude, posao... Idem iz početka. Puno toga je prošlo, puno toga se dogodilo, puno toga se nije dogodilo. Na trenutak sam bila tu, spremna otvoriti srce i prepustiti se pa kak god ispalo, barem zapisati negdje da sam zacijelila i krenula iz početka... i onda se dogodi to da tresneš svom snagom u zid. Boli, brutalno boli. Prođeš sve faze negiranje, ljutnju, tugovanje, potom stvari i situacije restrukturiraš, na kraju udahneš i izroniš.

Follow your heart to the water
Fill your pockets with stone
Throw your arms around me
Never let me go...

Jutros mi je za oko zapeo post drage blogerice sullivan. koja je spomenula kako inače nitko nikad ni nije živio...preživimo nekakve situacije i stvari, no ne živimo. Životna iskustva skupljamo i definiramo karaktere prema ne znam, eto nedavno sam definirala jedan karakter kao karmu za sve loše što se događalo, rekla bih melem i tako sam sretna jer još uvijek postoje dobri ljudi, melemi =) Kasnila sam na koncert, zaboravila pokupiti setlistu i eto, na drugom kraju te dočeka osmijeh i sunčano "dobro jutar" =) ...Uglavnom da se vratim na temu...trebala sam definiciju, teško je definirati srce, k vragu teško je nekad definirati popis za kupnju, a kamoli srce i misli...zaljepljena sam iskustvom, i željama...i mogućnostima...i ne mogućnostima hahaha i da! moram opet navesti : najbolje bi tek trebalo doći, zar ne? Kada karakter izgradiš na djelovima citata iz najdražih knjiga, zašiješ ih stihovima omiljenih pjesama i zaljepiš ponoćnim razgovorima i slatkim okusom kave...i da, raspadam se, imam tu tendenciju i dalje, ali bar kada se raspadne više ne razvlačim, nego radim rezove...

Hold out your hands, sink into me
Hold out your hands, I'll take you away
Hold out your hands, surrender the weight of this world...