I'm not crazy. My reality is just different than yours.

I am pieces of quotes from my favorite books stitched together by
song lyrics and I am glued together by
midnight conversations and the sweet taste of coffee...
and I have this tendency to fall apart suddenly...

And I need you to somehow be okay with this
because I am created by the souls who are brave enough
to gather all my tattered pieces and put me back together

And oh god how I would love to be whole again...

Ovih dana svi se nekako vraćaju na "prave staze", pojam pravo/krivo i dalje ima širok spektar između...ponekad čak i preširok pa se dogodi da prava staza ima gomilu pogrešnih koraka ali tko sam ja da kažem nekome da se zavarava. Na kraju krajeva zadnjih 5 mjeseci nisam napravila apsolutno ništa pravo, no nit krivo. Opet blaženo stagniram među svim tim nijansama i počinjem uviđat prisutnosti određenih ljudi u mom životu sa određenim aktivnostima poput hm, disanja, funkcioniranja, rada. Imam dojam da se predam i blago teleće samo gledam kako stvari teku. Primjetili su da se odlično nosim sa bipolarcima, možda zato što i sama ne znam nekad što sa sobom. Me versus me has always been my biggest fight. Mrzim kad se nađem u normama koje trebam, ali ne želim. Mrzim kad se ne otmem na vrijeme pa krenu pijavice i trakavice i slični paraziti.

I'm under the water just listening
I've been on the fast line 'til you came in

Prošli tjedan sam se naspavala. Po prvi put u toliko godina, 6h u komadu, bez snova, bez mora.

But now things are different, it's all upside down
And I'm all around

U studenom sam napisala dobar dio ovog posta...planirala sam hiatus, ozbiljan, da dođem k sebi. Ne kažem da je to loše, no sigurno nije ni dobro. Hiatus zna dobro doći ako je pravilno izveden. No živjet od subote do subote dok se apsolutno sve raspada nije hiatus, nije ništa. Ogromna praznina u svemu ovome koja nije niti odmor niti bjeg. Jedno veliko ništa. Niti ne vidim što bi moglo promjenit stvari, preokrenut situaciju, jednostavno... U nasumičnom razgovoru sa nasumičnom frendicom u nasumičnoj birtiji kojoj se na kraju krajeva uvijek vraćam, rekla bih i mjestu i osobi, slušam i klimam glavom. Povremeno. U studenom.

I'm trying to go back and turn it around.

Danas je situacija sasvim drukčija. I dalje su to bipolarne situacije ali nekako je lakše nakon što se naspavaš, popiješ zadnji gutljaj kave sa najviše šećera i osmjehom od uha do uha. Izgubila sam pokaz od 700kn, ostala bez kave i izgorila na prvom pravom suncu ove godine. U subotu ujutro sam se probudila spokojna i nevjerovatno sretna. Čudna situacije ali ne bunim se, upravo suprotno. Krajnje je vrijeme da riješim sve.

Do sad nisam nikad upoznala nekoga tko spava manje i radi više nego ja, apsolutno sam šokirana, pozitivno naravno ...

She seems dressed in all the rings
Of past fatalaties
So fragile yet so devious
She continues to see it
Climatic hands that press
Her temples and my chest
Enter the night that she came home
Forever


Tokom zadnja 3-4 dana uspjela sam se vratiti na puteljak uspomena koje su me pomalo i nasmijale, apsolutno razvedrile i
rekla bih čak i na same početke nekih skoro zaboravljenih strasti, događaja i hobija...

Oh (She's the only one that makes me sad)
She is everytihng and more
The solemn hypnotic
My Dahlia, you're bathed in posession
She is home to me

I nakon 200-tinjak postova i nekoliko godina kasnije opet uspijem izvući inspiraciju iz nekih pjesama

I get neverous, perversed when I see her to worse
But the stress is astounding
It's now or never she's coming home
Forever
Oh (She's the only one that makes me sad)

Zanimljivo je to kako iako ti se sa vremena na vrijeme gadi čitav ljudski rod, uvijek, ali uvijek negdje u zakutku svemira možeš naletjet na iznimku.

Hard to say what caught my attention
Vixen crazy, Aphid Attraction
Carve my name in my face, to recognize
Such a pheromone cult to terrorize

Apsolutno prekidam hiatus i vraćam se poslu, motiviranija, spremnije i u boljem društvu nego ikad =)

I'm a slave, and I am a master
No restraints and, unchecked collectors
I exist throught my name, to self ablige
She is something in me, the darkness finds ....



I aposlutno se prepuštam........

Nedelja navečer, zvoni telefonček, novi broj koji posjeduje možda četvero ljudi dakle mora bit hitno. S druge strane prepoznajem zvonki ženski glas, M. je naravno i odrješitim glasom -E. je prekinuo sa curom i išao proslavit i mi sad nemamo kud s njim vlak je otišao i evo vozim ga tebi. Ali M. ja.... i auto je bio već parkiran u dvorištu. 5 minuta poslje - E. na mom kauču uopće nesvjestan gdje je ni što se događa, M. je bila doma sa curom vjerovatno sklupčana uz tv. Bijes radi tako bezobraznog upada zamjenila je nemoć, sekundu poslje sam ga pokrila i otišla u svoju sobu. Buljeći u zaslon laptopa oko 4h ujutro čujem kucanje i tihi glas u triježnjenju, joj N. totalno sorriš za sve, fulao sam vlak i iss tak mi neugodno.... Ma sve 5, si gladan? Kava? i tak je počelo. Proveli smo jutro razgovarajući o svim životnim i ne životnim mogućim problemima i ne problemima, skuhao je puding za doručak i otišao na vlak. Telefon je zazvonio opet. Ovaj put A. Da skratim priču nakon ne znam kojeg puta u kuhinji mi je ko tinejđerica tulila žena od 35 godina, za razliku od zadnjeg puta u naručju je držala sada dvogodišnji smotuljak kovrči i dalje tulila ko tinejđerica nakon po tko zna koje svađe i nasilnog obračuna između nje i seljačine koja se usudi nazvati ljudskim bićem,a zapravo je smeće najgore vrste, slabić i kukavica :o ...ona je stigla na vlak sa tim smotuljkom, mojom srećicom =). Nakon slušanja jedne te iste priče, jednih te istih argumenata zašto otići, zašto ostajati pošto je već vidno bila iscrpljena fizički i psihički poslala sam je u krpe i preuzela malecku. Dva sata kasnije smotuljak sreće je bio okupan, nahranjen i hiperaktivan skupa sa mojim psom i zvonom na vratima. E. se vratio tražeći utočište na par dana. I tako dobih u 24h tri izbjeglice. Nakon teškog nokauta A. se ustala, rastresena, uništena ali na sigurnom bar neko vrijeme. E. je ustao na isti način, uništen ali na sigurnome, ja još nisam odspavala. Današnji dan nam prolazi u smijehu, hiperaktivno djete i hiperaktivni maltezer sa hiperaktivnim momkom-dadiljom po kojoj smiješ crtat. Krivo je obojao balon pa se srečica ozbiljno i namrštila, morala je odmah i na njemu jedan da budu kvit.



Pijem svoju šalicu kave. Pošto sam udjelila A. i kikačici gostinjsku, kauč je dobio E., ja se nisam odrekla komocije svog malog kutka i velikog bračnog kreveta, A. se totalno raspizdila kad sam rekla, plaši se bračnih kreveta...naposljetku osjećam da ću se onesvjestit.
I uletava mi hiperaktivni tim i guraju se na krevetu svi odreda, pes, smotuljak, i taj stranac od 2m sa bogovskim smješkom i najtoplijim očima na svijetu, službeno nisam normalna. Uzela sam si 2 dana slobodno naravno, i inače spavam 4h dnevno ali ni umor nit iscrpljenost nit prijetnje smrću me ne bi natjerale da maknem oči sa tog prizora - 2 loptice za 2kn koje usrećuju jednog ludog pesonju, jedno kovrčavu kikačicu i jednog odbjeglog momka. U 2h ujutro. Ustajem i na laptopu gledam kako svira inside my casket jer se kikačici sviđa kako vokal maše rukama i svi nešto viču i skaču, također radi kikačice u 2h moram ići kuhat gris sa cimetom. Nakon još sat vremena skakanja, hiperaktivan tim pregara i napokon nastaje tišina.



I'm not searching the sky for a reason to live
'cause I found beauty right here and found the passion to give,
so let me give you my heart, let me give you my tears,
let me give you my life, let me give you my fears.



EDIT: samo za mm dodatak svim ovim fotkama, Dylan Richter

O ljudima oko sebe često pišem u nekim kontekstima, paralelama, zavojima i prenesenim značenjima.
Među svima njima jedna duša se ističe, dapače iskače iz apsolutno svih kalupa, etiketa i normi svojim karakterom,
lijepotom i bistrim umom iza često namrgođenih okica.

Going for a ride
My best friend and I
I wink and give her a smile

U trenutku kada se osjećam toliko pogrešno, sputano, kada mi je srce kamen koji jednostavno tone
u masi nereda, emocija i okolnosti ... kada su dani toliko teški i mračni ONA je uvijek dašak svijetlosti na obzoru.

Pointed shades
The wind on my face
I light a cigarette

Zbog nje se dignem iznad svega i pronađem put. Zbog nje ne stajem. Zbog nje ne dopuštam da mi vlastita
pitanja upropaste snove. Zbog nje danas drukčije gledam svijet oko sebe. Zbog nje danas imam koliko-toliko
normalne odnose sa ljudima oko sebe umjesto da sam asocijalno đubre zatrpano poslom bez ikakvih kontakata
sa civilizacijom. Zbog nje dišem.

Engine is roaring and
Roads are steaming
Hearts are glowing
Freedom is forever
Angels cannot fall
And Devils won't be caught

Ostani zauvijek! Skupa nikad ne padnemo ! Skupa smo nada. Imamo pitanja ali imamo i odgovore. Imamo
random hiatuse u kojima ni blato ni kašnjenje svirke nemre bit loše, imamo strah ali imamo i način za izboriti se.

We're just gonna drive
Scarves flying high
No direction
Just like Thelma and Louise
Fears left behind
Girls on a ride
No cage
Just like Thelma and Louise

I kada se posvađamo, pa kako bi se mogla ljutit na srodnu dušu?
Stoga uvijek, ali UVIJEK ustani i bori se, imaš glas koji vrijedi poslušati, imaš srce koje raspameti svakog!
Vrijediš puno više nego li možeš i zamisliti i stoga...

"So let your fire burn
Oh, your flame will be lit!"

Music's plying loud and
We're singing along
My best friend and I
Nothing is denied and
the sky is our guide and
we cannot be confined, no

Osjećaj da postoji osoba kraj koje uvijek možeš bit svoj, nesputan, spokojan, lud u svoj svojoj ludosti, ma mislim
da se ništa na svijetu ne može mjeriti sa tako nečime, zapravo sigurna sam! Ostala sam apsolutno očarana dobrotom,
izgledom, karizmom, haha ma zaljubljena sam totalno, što da više kažem???? I na kraj svijeta bi sa njom

We're just gonna drive
Scarves flying high
No direction
Just like Thelma and Louise
Fears left behind
Girls on a ride
No cage
Just like Thelma and Louise

Ona je moja Thelma. Najbolja prijateljica. Srodna duša. Moja ljubav i moja nada.



"We won't fall to our knees
We are the one true hope"