I'm not crazy. My reality is just different than yours.

Neću komplicirati, analizirat niti radit bilo što od svojih uobičajnih metoda, očito da
racionalni dio mog um gubi bitku već dulje vrijeme, a da toga nisam bila ni svjesna.

The world might end, the night might fall, rain on down and cover us all
and drown us with the burden of our sins.

Zbunjujuće je, apsolutno magnetski, suludo, neodoljivo i tako jebeno privlačno.
U ponekim uvjetima izgubiti se i nije tako loše.

Maybe I'll look you in the eye tell you 'you don't wanna die'
...maybe I'll hold my breath and jump right in...

Jutros sam uvidjela da je bacanje zaručničkog prstena, mjenjanje ogromne kuće sa
gomilom soba za moje stavove i 4kn u đepu - najbolja moguća stvar na svijetu. I sad
dok ovo pišem smiješkam se ko klinka. U zadnje vrijeme to često tak bude.

I never saw you coming from inside my little prison
your autograph would really buy me time.

Ne očekujem ništa, a opet bi sve. Ne mogu lagati po tom pitanju.
Rekla bih da sam dovoljno egoistično-centrično-uporno đubre za uvjerenje da ponekad stvari
mogu šljakati jer eto sama privilegija da mogu biti svoja, živjeti svoj život i bit slobodna, a opet na
kraju dana ... pripadati... je nevjerovatna, meni apsolutno nepoznata jer mi sloboda
i vezivanjen na bilo koji način nikad nisu bili mogući iako su se suptilno maskirali ponekad ...
kompromisi naravno postoje ali smatram da u ovom slučaju vrijede, definitivno vrijede.

If you think you are the reason, give me something to believe in.
It's always darkest right before the dawn..

Početkom godine sam rekla da nema više zamaranja, nema suzdržavanja i nema brige.
Malo je teško objasniti ljudima da te ne zanimaju jadni pokušaji njih koji nemaju pojma tko
si i što si, pogobu bila sam tu i prije 5 godina,i prije 3 ... čemu sad išta? ne razumijem kako
ne vide da je kasno... A sa druge strane da nikad ništa ne bude takva sam i nije da si ne mogu
pomoći... mogu, ali ne želim! ni najmanje! Rekoh - um, razum, srce, što god - sve je očito u
rasulu i ne smeta mi i ne plaši me to, trebalo bi ali ... i dalje nemam potrebu stati na kočnice,
dapače umirem da vidim što je ispred svega.

I confess I've lost control.
I let my guard down, I let the truth out.
...Oh, I confess I've lost control....



Nemam potrebu se čak niti ispričati radi ovako nasumičnog, trabunjavog posta!

Ljudi sve je to strast

Flip a coin and see which way I fall...

Neka dobra duša na Mixer.hr-u je sastavila proglas o trenutnom stanju metal scene u Republici Hrvatskoj. Evo iskreno i sama sam jedna od tih koja voli čari sjedenja na hladnoj klupici i raspravljanja o tome koliko je novi Cold Snap dobar. U moru novih recesijskih-Linić-odluka pokušava se progurat puno toga, puno muda ide pod bubrege... da ne duljim, prosljeđujem proglas i ovdje. Krajnje je vrijeme da se politika i kultura prestanu mješati. Nekima je okidač bio ukidanje Burning Sea, nekima je prekipjelo i prije toga kad su random inspektori upali usred svirke i zatvorili šank radi navedenog gospodina ...eto proglas bi mrvicu proširila sa činjenicom ne samo da je metal kultura na izdisaju, općenito kultura nam je na izdisaju!

PROGLAS!





Fanovi po cijeloj zemlji, festivali oni stacinoirani poput MUF-a, putujući ljudi poput United Bands vs. Crowd, pa i sami bendovi poput Decomposing Entity koji se lagano kreću prema svijetu, High Kick Drive By-u koji tek započinju ili eto Cold Snapa koji davnih dana redovito gostuje na Metalcampu, ljudi vrijeme je da se nešto promjeni, pod hitno! Imamo, možemo, krajnje je vrijeme....

I am wild.
Dirty feet, I run barefoot though woods and rainforests,
open fields and secret water streams.
Alone with the sound of my breathing and the wind roaring in my ears.
I am wild.
Knotted hair, brushing gently across my face, it dances in the wind and rain.
Twigs, leaves and flowers hitch rides across the country side.
I am wild.
The stars call out to me, a part of me is out there, my essence, my purpose, my divine connection.
An infinite sky, forever changing, flowing, being, stillness.
Solitude.
Icy hands and a smokey breath, let my bones charge in the morning sun light.
Always alone, but I will be free anyway.
I am wild.

Sklop svakog čovjeka i njegov unutarnjih mehanizam. Svi smo toliko slični, no zagrebi ispod površine... ponekad ostanu prljavi nokti, nije ni to loše, barem naučiš svoje, vidiš gdje je tko bio, nekada ne pronađeš ništa, to je već problem, to je već situacija koje se trebaš plašiti.

What's the difference between you and me?
We are much alike, tell me why can't you see
that we're made of flesh and blood
but act as we are mere genetically remodified organic machines...

U tim periodima kada se sve vrti oko pukog preživljavanja iz dana u dan za koje misliš da ne može proizaći ništa dobro i onda iz random hiatusa koje si čovjek priušti da bi ostao čitav, da bi ostao zdrav. Volim hiatuse. Uklapamo se i idemo dalje u nekim mentalnim kalupima poznatim samo nama jer je to ispravno, jer se jedino tako može disati.

They've stolen our beliefs,
we're chasing an empty dream!

Razočaraš se, okreneš i kreneš dalje trčeći za jednim te istim utjehama i nadama, jednim te istim snovima.

Do I laugh at myself (do I laugh?)
when the joke is on me?
Do I cry in the corner (do I cry?)
when they hurt me?
In this world full of hate,
where love is declared a mistake,
in his mind, his redemption which leads to war

I nije ni to tako loše, to trčanje... jer zbilja nikad ne znaš što ćeš smotano srušit tu negdje iza ugla. Stajale smo u nekakvom razbacanom redu u blatu i na hladnjikavom vjetriću čekajući svirku, Thelma i Louise kao po običaju, jedna nervoznija od druge u stvarnom svijetu di se ljubav zbilja smatra pogreškom i u stvarnom svijetu gdje niti Thelma niti Loiuse ne odustaju od svega i .... nismo pogriješile, malo jesmo zakasnile ali maknule smo se i taj random hiatus je bio potreban da bi ostale čitave i zdrave sutra dan, ma protegne se to i tokom tjedna.

Of madness and insane,
Unveiling what carnage means!

Ravnam se prema raspoloženju. Ljude u životu sad tako i kategoriziram. I prema tome otkantavam. I možda je samo faza ali štedi živaca i živaca. Vjerovatno povremeno bude i gubitaka ali proces eliminacije mora postojati, nekako.

Open your eyes and see
behind these walls of built hypocrisy,
changing the life you want to lead.
Promised perfection clouding up the senses
in which you believe,
the difference starts to fade away...

I kao što otvoriš oči pokošen olujom nakon dugog sna tako otvoriš oči iza svih tih zidova tražiti taj tračak nade u promjenu na bolje. Reklo bi se dobro jutro, vrijeme je za šalicu kave i dozu stvarnosti.

You can't fight me
I'm too strong now,
I will bring you down....

I kad upadnem u jedno od tih raspoloženja nije mi žao, svakom po zaslugama. Da više funkcioniram tako umjesto po vražijem suosjećanju, isprikama i drugim prilikama davnih dana bi se maknula iza tog zida, možda ga preskočila,ne tapkala u mraku. Ironično je što i kad zakasniš možeš uhvatiti pola dobre svirke, popričat sa starim prijateljima, popit koji pelin sa novima i zapravo popriličnu količinu živaca spasit od polaganog ali sigurnog propadanja sa tim jednim malim bjegom. A u vrijeme kada se emocije preskupo naplaćuju biti škrt može biti mudro ali ne vole svi baš ni igrat uvijek na apsolutno sigurno. Dobro dođe onaj skok. Jednostavno nekada dobro dođe skok u nepoznato.

Been creating,
making up the ends of stories I resented,
waiting to be served by life but didn't sell emotions,
Ready to just throw it all away!

I na kraju svega apsolutno se moram složit...

"I sve to s jadnom težnjom da uživamo u ljudskoj taštini."




ovim putem sve zasluge idu Bravementu - G.R.O.M. (Genetically Remodified Organic Machines) =)