I'm not crazy. My reality is just different than yours.

Ustala je i bila je sasvim dobro. Valjda je došao i taj trenutak kad ustaneš, otreseš prašinu i nasmješiš se. Da, i okreneš leđa.

Dali išta vrijedi?

Oh, da! Doći će ljeto...zvijezde...i da, vrijedi! Vrijedi više nego što možeš zamisliti! Osmjeh, bose noge na travi i ta slatka, gotovo električna kombinacija privrženosti i slobode. Strast tako velika i jaka da ostaneš pokošen na mjestu olujom novog početka. Naravno tu je i kraj. Tu čeka, negdje...Neizbježan. No moraš se sjetit i pustiti. U zimi života ta šačica ljudi koje sam upoznala bili su moje jedino ljeto. Navečer bi zaspala sa vizijom sebe kako plešem, plačem i smijem se sa tobom. Godinama na cesti skupljajući uspomene koje će me držati ostatak života, moje sretno vrijeme. Sanjala sam, no nizom nesretnog spleta okolnosti snovi su se podjelili i razbili poput milijuna zvijezdi na nebu. Zbilja mislim da mi ne smeta, niti će me to smetati. Ponekad je potrebno izgubiti sve kako bi pronašao pravu slobodu. Kako je netko već rekao - teško je objasniti, ne, nema smisla objašnjavati ljudima koji imaju dom zašto i kako je teško kad tražiš sigurnost u drugim ljudima i dom tamo di se nasloniš odmoriti od puta. I da kažem da nisam to planirala - lagala bi. Tako sam rođena...

"I belonged to no one,
who belonged to everyone,
who had nothing,
who wanted everything."

Nemaš ništa za izgubiti, ništa za dobiti, ništa što želiš više od toga da si pretvoriš život u djelo umjetnosti. I kad ratujem sama sa sobom idem...

A ti?

Jesi li u dodiru sa svojim najmračnijim željama?Imaš li život u kojima ih možeš dotaknuti?

Ja nisam još...ali sam na putu prema tome...Možda jesam luda, ali sam slobodna za ljeto, zvjezde, osjećaj bosih nogu na mekoj travi, i da, novu oluju. Stvarno sam spremna.

"Live fast. Die young. Be wild. And have fun."

U životu događaji često započnu kao niz (ne)sretnih događaja, mogu bit puka slučajnost kad se spleteš od vražije niti ljubljene dame imenom karma, no ponekad, samo ponekad igra krene prema nečemu, usudila bi se reći nevjerovatnom.

I can not frame, that's why I lose control

Svi kad tad padnemo s trona bilo naše kraljevstvo matrijalno ili duhovno...ljubav, novac, nešto deseto što nas pokreće....
Pitanje pada je uvijek čista fizika, što više to je pad bolniji, no pitanje ustanka nakon pada je čisti karakter. I to je ono što nas zapravo definira.

I aim, I stumble and I fall

Kako ćeš ustati?

Our adaptation can't be faithful

U teškim noćima grčevito se boreći sa suzama, razočarenjem i nesnosnom boli koja svom težinom pritišće prsni koš i guši tugom nitko ne traži oslonac, svi tražimo pokrivač. Zaklon u mraku. Kako se pomaknuti nakon toga?

Your world does not attract me.

Započinjanjem igre.

This is the end, you see.

Pomicanjem i provirivanjem, mrvicu po mrvicu dok ne shvatiš da je već podne, da sunce odavno prži i da ti je beskorisno skrivanje.
Taj prvi potez provirivanja kad shvatiš da si preživio, tad duša ustaje sa poda! Dalje od toga počinju (ne)sretni događaji, puke slučajnosti i karma, najbitnije od svega tad započinje i nova vladavina.

I aim, I stumble and I fall...