Marketing
I vlak se počeo odmicati sa kolodvora...
Ustala je i bila je sasvim dobro. Valjda je došao i taj trenutak kad ustaneš, otreseš prašinu i nasmješiš se. Da, i okreneš leđa.
Dali išta vrijedi?
Oh, da! Doći će ljeto...zvijezde...i da, vrijedi! Vrijedi više nego što možeš zamisliti! Osmjeh, bose noge na travi i ta slatka, gotovo električna kombinacija privrženosti i slobode. Strast tako velika i jaka da ostaneš pokošen na mjestu olujom novog početka. Naravno tu je i kraj. Tu čeka, negdje...Neizbježan. No moraš se sjetit i pustiti. U zimi života ta šačica ljudi koje sam upoznala bili su moje jedino ljeto. Navečer bi zaspala sa vizijom sebe kako plešem, plačem i smijem se sa tobom. Godinama na cesti skupljajući uspomene koje će me držati ostatak života, moje sretno vrijeme. Sanjala sam, no nizom nesretnog spleta okolnosti snovi su se podjelili i razbili poput milijuna zvijezdi na nebu. Zbilja mislim da mi ne smeta, niti će me to smetati. Ponekad je potrebno izgubiti sve kako bi pronašao pravu slobodu. Kako je netko već rekao - teško je objasniti, ne, nema smisla objašnjavati ljudima koji imaju dom zašto i kako je teško kad tražiš sigurnost u drugim ljudima i dom tamo di se nasloniš odmoriti od puta. I da kažem da nisam to planirala - lagala bi. Tako sam rođena...
"I belonged to no one,
who belonged to everyone,
who had nothing,
who wanted everything."
Nemaš ništa za izgubiti, ništa za dobiti, ništa što želiš više od toga da si pretvoriš život u djelo umjetnosti. I kad ratujem sama sa sobom idem...
A ti?
Jesi li u dodiru sa svojim najmračnijim željama?Imaš li život u kojima ih možeš dotaknuti?
Ja nisam još...ali sam na putu prema tome...Možda jesam luda, ali sam slobodna za ljeto, zvjezde, osjećaj bosih nogu na mekoj travi, i da, novu oluju. Stvarno sam spremna.
"Live fast. Die young. Be wild. And have fun."
Post je objavljen 24.01.2013. u 01:15 sati.