srijeda, 09.11.2011.
part II Now that your gone forever
|
Tratiš čak i vlastiti dah, nepotrebno. Jedno jutro prije nekoliko godina probudiš se ošamućen olujom, srce ti pokušava iskočiti iz grudi, ružan san? čekaj, i nije toliko, samo zbunjujući, redak na nečijem blogu , par riječi… tražiš sjene na zidu u nadi da ćeš probuditi nešto što bi te možda nagnalo da skočiš u tako poznat kovitlac emocija I misli, čekaj malo… volim svoj kovitlac, trebam ga natrag, definitivno. S godinama koje neumoljivo prolaze tako je lako izgubiti smisao. Utočište nekad može postati i pretiho, naposljetku tko voli groblja? radije ležimo u travi i sanjarimo, wrap your troubles in a dream, it ain’t that hard as it seems =) |
- and I am?
odd descendent of some random Berserker Viking here in the middle of behind God's back ,in the utter darkness, strumming an acoustic and singing about forlorn love and pretending to be Baudelaire or whatever =)
..........also.........
"Love, sex, food, friendship, art, play, beauty and the simple pleasure of a cup of tea are all well and good, but never forget that God/the universe is determined to kill you by whatever means necessary."
Chuck Lorre
- now I think I understand
how this world can overcome a man...
