Marketing
part II Now that your gone forever
Tratiš čak i vlastiti dah, nepotrebno. Jedno jutro prije nekoliko godina probudiš se ošamućen olujom, srce ti pokušava iskočiti iz grudi, ružan san? čekaj, i nije toliko, samo zbunjujući, redak na nečijem blogu , par riječi… tražiš sjene na zidu u nadi da ćeš probuditi nešto što bi te možda nagnalo da skočiš u tako poznat kovitlac emocija I misli, čekaj malo… volim svoj kovitlac, trebam ga natrag, definitivno. S godinama koje neumoljivo prolaze tako je lako izgubiti smisao. Utočište nekad može postati i pretiho, naposljetku tko voli groblja? radije ležimo u travi i sanjarimo, wrap your troubles in a dream, it ain’t that hard as it seems =)
Post je objavljen 09.11.2011. u 13:21 sati.