papatači

nedjelja, 05.10.2008.

Kad ti kiselina u želucu neda mira...

Nedovršeni esej iz filozofije,pitaj Boga zašto.
Našah ga prekopavajući po kompjuteru u iščekivanju dokumentarca na Drugom programu.
Drag mi je srcu,pitaj Boga zašto.Esej,ne dokumentarac....


Ono što proturiječi srcu,ne ulazi u glavu

Schopenauer

Na spomeni ove misli odmah se sjetim jedne druge koju sam često citirao pa zašto nebi i sada?Treba biti dosljedan svojim izjavama.Poante obaju su tu negdje.
«Život je igra i srce je uvijek u pravu».Ne, to nije rekao ni Schopenahauer niti neki drugi veliki filozof, to je jedan nježni ženski glas iz reklame za sportsku liniju Alfa Romea.
Misao iz naslova mi nekako najviše paše i veže se uz tinejdžere i njihove prve ljubavi. A eto priznajem, pronašao sam i djelić sebe u njoj.
Srce možemo gledati kao na branu koja zaustavlja tok razumnog zaključivanja. Pesimist,kakav je bio, Schopenhauer nam je ovdje htjeo poručiti da kada svijet nije razuman i logičan,zašto bi onda čovjek bio takav i razbijao glavu s time da li postupa prema osjećajima ili prema razumu?
Smatram da kada bi svi postupali prema razumu,razmišljali racionalno,svaku stvar i odluku pažljivo preispitivali i pomno proučavali sve njene «pro et contra» stavke i ravnali se prema tome,svijet bi bio dozlaboga dosadno mjesto za živjeti. Sve bi postalo uštogljeno,ulickano i sterilno. Strast i nerazumsko zaključivanje koga je srce glavni pokretač daje boju našemu životu,ubrzava njen spori ritam. Također,sastavni dio razmišljanja putem srca jeste mazohizam. Unaprijed znajući da je sve već osuđeno propast i dalje težimo onome što nam pruža ugodu i sreću. A znamo da iz toga slijedi period boli i patnje. A period boli i patnje slijedi za par sati kada se bude trebalo ustati ujutro. Laku noć...