Dok sam šetao ulicom, prebacio sam kaput preko ramena,a pod pazuhom sam nosio vreli kruh od pekara. Prišao mi je jedan omaleni, cvikati ali lijepo sređeni postariji čovjek:
- Gospodine Matica, pa to ste vi?! Hulio matica zvan Čahura!!
(Mama ti je Čahura,čahurom te ćaća napravio)- pomislih u sebi
- Ermm...jesam, jesam.Recite..
-Ma, evo želim bih vam čestitati na vašim zadnjim postovima o leptirima. Stvarno, eto, genijalni su, smatram da ste vi taj koji je konačno uzdrmao tu stvaralačku žabokrečinu u nas, ko što je svojedobno onaj Hercegovac uzdrmo Severininu guzcu'.... jelte?
Pokušao je ispasti šaljiv taj stariji gospodin. U tom trenutku u meni se javila slika nage Severine kako se nježno igra s joystickom od tog Hercegovca dok se njiše brod i valovi lupkaju u njihove madrace. Odmah pohranih tu sliku u svoju eroteku i pomislih kako bi trebao sad iskopati taj cd s tim art filmom s početka stoljeća nebi li me možda šornula kakva inspiracija. Jer ovo s mrtvim leptirima,kako stvari stoje, ne ide baš odlično. Ali prije toga je trebalo završiti konverzaciju s ovim tu gospodinom. Odgovorih mu:
-Pa hvala Vam gospodine. Čujte, mlad sam, ambiciozan, trudim se...To je tek početak, evo sad baš nešto radim s mrtvim golubovima, moglo bi uspjeti, trudim se oko toga jer...
-Ma jasno,da. Trudite se. Naravski, k'o i Milanović kada se trudio sastavit Vladu...ili k'o Čobanković na raftingu kad se trudio...- reče Gospodin prekinuvši me u pola rečenice.

-Il ko Đapić na košarci? – doskočio sam ja.kasnije se ispostavilo - njemu na žulj.
-Molim?!? Kako Đapić, jeboga ti?! – upita on pomalo uvrijeđeno s blagim krešendom i primjesom oporog, agresivnog tona.
- Pa Đapić... na košarci, u onom trikou kad je igro...jeboga...ti
-Znao sam!Znao sam! - reče Gospodin s debelim naglaskom na slovu m. Prinese ruke i pogled nebesima i onda se opet vrati meni.Pogledom.Ruke su mu ostale negdje na pola puta između zemlje i nebesa. Tako negdje u ravnini moje glave. Zatim, jedva spriječavajući da mu pljuvačka ne bukne iz usta, progrmio je:
-Kako se usuđujete tako o našem dragom Anti!?!?? Ne onom prvom Anti, pokoj mu i laka španjolska zemlja, već o o ovome našem drugom, isto tako velikom Anti!?!
-Da nebi riječ rekao gospodine.Velik je u pičku materinu...isto tolko i širok...
-Vi ste jebeni jugonostalgičar, a ovo s karanjem leptira je samo krinka.Znao sam,znao sam!!! Mamu ti jebem jugouni...
Pobjegao sam glavom bez obzira. Što su me noge nosile.Sto mu leptirovih krila...

| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
hit Counter
mali kutak za papatačarenje i buntovništvo

Negdje tamo sparnog popodneva dvije tisuće i neke,u razredu je vladala tišina isprekidana jeftinim forama i zadnjih klupa.Malo zbog vrućine,malo zbog lošeg humora,malo zbog PMSTP-a od kojeg boluje profa iz biologije,bili smo primorani obranit svoju časnu dvojku iz biologije.Točnije jedan od nas.I tako između njega i nje se ispriječilo pitanje o bogtepitaj nekim insektima.Kao pravi kolega,onako kolegijalno sam zavirio u udžbenik i tiho,tiho najtiše mu prišapnuo:
"Papatači"
Smireno se okrenuo,onako kulerski me pogledao i reče:
"Papatači?"..."De me nemoj zajebavat!"
Ostalo je povijest...

