papatači

četvrtak, 04.10.2007.

ajmo plavi...

«Ništa nije sveto,sve je bruto i neto,sve je zarada» zapjevao je Mile.
Pa tako i liga prvaka koja to odavno nije.Koja je sve samo ne to.ma zajebi sjaj komfeta na Santiago Bernabeu,zajebi tisuće fotoparata i još tri puta toliko nacerenih ćajniza na Nou Campu,zajebi sav taj glamur i kič...
Jednom godišnje želim barem jednu pobjedu,protiv dostojnog europskog protivnika.Jednom,samo jednom,da svo to navijanje i ostavljanje glasnica na tribini,bježanija iz škole i rasipanje ionako tankog džeparca na ubijanje prije tekme,sva dernjava i skakanje po tramvaju,samo jednom,da nije uzalud.Da ne napustimo još jednom europu u kratkim rukavima,u ranoj jeseni.Da samo jedanput to nije čistokrvni mazohizam.Samo da jedanput odem sa stadiona nasmiješen.Zadovoljan.Sretan.Samo malo euforije.Jedan naslov u sportskim,samo jedan rezultat na teletextu,samo jedan osjećaj u srcu...
I bez ridanja i gorkog plača malog klinca zamotanog u plavo nakon posljednjeg sučevog zvižduka,bez mukle šutnje putem do doma,bez nervoznog paljenja cigareta,bez jebemti i bez beskrajne analize...
Hvala na ispraznim obećanjima,hvala na besplatnim tekmama,hvala na kvazi-menadžerima i njihovim pulenima,na gorkim bombonima...
Ostaje nam još 90 minuta nade,poneki navijački eksces,razbijeni daljenski i puna pepaljara...Za nas mazohiste...sasvim dovoljno...Ako ništa drugo,bogatiji sam za jednu predivnu sliku.Posljednih 10-tak minuta i scene kao sa najboljih dokumentaraca o navijačima.Scene kao na jubitou,scena sa šalijadom,trenuci euforije i delirija,skakanja i treska tribine,brutalno i neprekidno mahanje šalovima uz ritam bubnjeva,ritam koračnice...
Osjećaj kao da ideš pokorit cijeli svijet...Šteta što to nije pomoglo plavičastima na terenu....

Sada,dva tjedna stariji,opet me hvata euforija i ludilo...Dobro poznati osjećaj onog trenutka kad otvorim očne kapke i kažem : danas je taj dan...Pogledavanje na sat i osjećaja da se bliži...Letimična pogled na izranjavan i limitiran sastav,koeficijent od 8.50,pesimistički redci novinara,prisjećanje na croatiu i pozivi na junački podvig,zaostali text o mamićevom nabijanju na kurac sve to servirano uz kafu i šnjitu kruha s malo sira i putra...za nas mazohiste....i više nego dovoljno...
sad ti je jasno
da se vozimo niz tobogan
na fenomalan dan...
na fenomalan dan...

europo stižemo....