nedjelja, 18.02.2007.
Mehanizacija nogometa i ljudskih emocija
FIFA od sljedeće sezone namjerava uvesti niz novih pravila na nogometne terene, od kojih bi se većina odnosila na proslave postignutih pogodaka na nogometnim utakmicama.
Tako bi žutim kartonom morao biti kažnjen svaki igrač koji se prilikom slavlja zbog postignutog gola popne na ogradu između travnjaka i tribina, skine dres ili ga navuče na glavu. Također, sudac bi morao pokazati žuti karton za svaku gestu koju smatra provokativnom, što uključuje čak i proslavu pogotka pred tribinom na kojoj se nalaze navijači protivničke momčadi.
Osim proslave pogodaka, pravila će se odnositi i na reklame, pa potkošulje ili majice koje igrači nose ispod dresa neće smjeti imati nikakav natpis ili logo proizvođača, ali ni političke ili religijske simbole i slogane. Ovo će se pravilo primjenjivati čak i nakon sučevog posljednjeg zvižduka, ako igrač skine dres da bi ga zamijenio s igračem protivničke momčadi, a ispod dresa ima majicu s reklamom.
Najveća atrakcija u nba je kad nabildani crnac preko petorice također super nabildanih crnih momaka zakuca i strga tablu...onda se digne na tribini debeli crnac dok mu pritom ispada hašiš iz džepa (frend od dotičnog zakucavača) i uzvikne:
yeah that's my nigger!!!roll on bro!
i onda se on sjedne,a neurotična žena do njega (inače zakleta navijačica drugog nba kluba i neoženjeni teški kompleksaš) s ustima punim kokicama počne uzvikivat:
defence,defence!
i to je otprilike "navijanje"....navijanje u nba ligi,jednoj od najprofitnijih liga na svijetu,kao fol i najačoj,najatraktivnijoj...ja sam bogu zahvalan što se mogu derat tijekom cijele utkamice,jebat mamicu nekom tamo besnom beku bez straha da će me udaljit sa stadiona,skakat,zapalit pljugu i što to ekipa oko mene također radi...i što je tribina još uvijek mjesto na kojem se mogu iživit i ispucat se,bodrit svoje i veselit se i tugovat...što će ta tribina,kultno sjedište mladih generacije,izazvat u meni nekakve emocije pa makar nas bilo i 15 na tribini i igrali u mom klubu neki mršavi amateri....
da ne duljim dalje,u čem je poanta mog texta?
pokušava li fifa od nogometa napravit nba?hoće li se bučno navijanje i bakljadu na otvorenim stadionima zamjenit superluksuznim natkrivenim stadionima u kojoj se ćut zvukovi grickanja kokice i prdež gospodina od 120 kg sa navučenim dresom preko njegovog armani odijela?
jeboga radi se o slavlju igrača kad postignu pogodak...to je kao da zabranite bauštelcu da kad sagradi zgradu pljune u zemlju,obriše znoj s čela i uzvikne gledajući tu grdosiju od zgrade na kojoj je radeći prehranjivao svoju obitelj protekle dvije godine:
"jesmo je spičali,a prika?"
Zamislite da mu to striktno zabranite već mu samo isplatite plaću i naredite da mirno napusti gradilište...
jednostavno popizdim na ove prdonje koje nogometno kolo vode...neće valjda uvest pravilo zabrane mahanja šalovima,na ulazu davat svima prospekt sa pjesmama koje se smiju pjevat a koje ne,a igračima zabranit hraćkanje na travu već postavit pljuvačnice uz korner zastavice?
jeboga toliko izdrlkavaju s tim nogometnim pravilima...baš me zanima što je slijedeće...
povucimo sad neke paralele.sjetite s vatrenih i pobjede nad nizozemcima kada je šuker onako slavodobitno trčao šireći hrvatsku zastavu...bio je junak jedne ratom izmučene i napaćene nacije,u onoj poslijeratnoj surovosti uvesevao je ljude svojim golovima i pružao im neku nadu...zamislite da mu je zabranjeno slavlje nakon svakog postignutog gola,stavljane one bronačne medalje u usta i namigivanje već samo da je trebao vratit se na centar,odigrat do kraja tekmu,tutnut mu odličje za naboljeg strijelca i ispratit ga sa stadiona...
postaju li oni majice ispod dresa sa slikom tek rođenog djeteta ispod dresa i njihovo slavodobitno pokazivanje pred navijačima tek crtica u povijesti?hoće li igrači ikad više moći poželjeti što brži povratak svom ozlijeđenom suigraču drugačije nego u interwievu s novinarom?
što nam donosi fifa u budućnosti?
hoće li svi igrači postati poslušni roboti velikih debelih prdonja u ložama?hoćemo li nogometašima oduzet emocije,hoćemo li uskratit ljudima na stadionu da se raduju,skaču,deru se i plaču,bilo od sreće bilo od tuge?
hoćemo li nogometne stadione pretvorit u ogromna kazališta s kazališnom atmosferom gdje se više neće smjeti čuti ni glas jer će postojat ogromne gorile koje će nas napucavat sa stadiona jer smo se usudjeli dignut glas?
hoćemo li cjelokupan sport svesti na cost-benefit anlizu i sportske trenutke i trofeje samo gledat kroz finacijsko poslovanje?
konačno,hoćemo li jedanput doživjeti da maltene igrač kad zabije gol slegne ramenima,duboko uzdahne i šprintom se vrati na svoju polovicu strahujući pritom da mu sudac neda žuti karton?
A sad ću se ja pravit malo velik i umišljen pa ću ovaj neznačajni text posvetit nekome...posvećujem ga eduardu da silvi jer me sinoć uhvatilo nekakvo toplo-hladno raspoloženje kad je sinoć zabio gol iz jedanesterca (sreća zbog gola,a žalost i sjeta od onoga što će tek napraviti)...
kao što znate,eduardo je sinoć na bokserice napisao poruku kojim želi što brži oporavak svojem prijatelju i suigraču buljatu....žalosno u tom svemu je što će takvi potezi postati povijest ili jako jako rijetki...a možda se ove prdonje iz fiife i doskoče i tom «problemu» pa zabrane i bilokakve natpise na boxericama a kamoli prijateljske poruke i najiskrenije ljudske osjećaje...
