|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
20.07.2007., petak
Slavonsko srijemski podolac
Jedna od globalnih zadaća čovječanstva jest očuvanje biološke raznolikosti, a u tom smislu i skrb za izvorne i zaštićene pasmine životinja.
Izvorne pasmine oblikovale su se u određenim životnim uvjetima, često uz zanemariv promišljen uzgoj od strane čovjeka, stoga su uglavnom prilagođene ekstenzivnim uvjetima držanja ili životu u prirodi, a proizvodna svojstva, s današnjeg motrišta su im vrlo slaba.
Zbog toga su neke dovedene skoro do nestanka.
Jedna od izvornih pasmina goveda u Republici Hrvatskoj je slavonsko-srijemski podolac.
Nekada se je slavonsko-srijemski podolac koristio kao radno govedo na veleposjedima u Slavoniji, a gdje su se uglavnom za teške poslove koristili podolski volovi. Na veleposjedima se je promišljao i uzgoj koji je za cilj imao govedo velikog okvira, čvrstog kostura i dobre izdržljivosti kao preduvjet za teži rad, međutim u zemaljskom uzgoju goveda su često držana na nezadovoljavajući način.
Pozajić/1906/, tvrdi da je «narod naučio da drži više stoke nego što je može hraniti i timariti, da oplođivanje krava prepušta naravi i slučaju na paši, te tako ne utječe i ne odlučuje kod izbora rasplodnika ». Uglavnom zbog neprovedbe promišljenog uzgoja, populacija ovog goveda kvalitativno se je razlikovala od područja do područja. U područjima gdje se je vršio izbor rasplodnjaka grla su bila krupnija, veće visine do grebena i težine.
Kako se nažalost nikada nije pristupilo uzgoju ovog goveda s ciljem poboljšanja tovnih i mliječnih osobina to ova pasmina, glede navedenih svojstava, ne pokazuje osobiti značaj.
Frangeš /1895./ navodi da je «dojnost podolske pasmine jedva spomena vrijedna, te da jedva dotječe za prehranu vlastitog teleta, a čm se tele odbije zasuši i mati. No gdje se krave redovito muzu tamo daju na godinu 600-800 l mlijeka». Ipak napominje da «takovo mlijeko nijedna pasmina ne daje jer za 1 kg maslaca dostaje 15-18 l mlijeka dok inače i najbolje muzare (drugih pasmina op.a.), daju mlijeko od koga treba 25-28 l za 1 kg maslaca».
Značajniji pad broja, ali i kvalitete slavonsko-srijemskog podolca, započeo je dvadesetih godina XX stoljeća.
Agrarnom reformom poslije prvog svjetskog rata smanjivan je broj i veličina veleposjeda pa su smanjivani i uzgoji podolca.
Vidljivo je da govedo skromne mliječnosti i loših tovnih osobina, jedino dobro za rad, a s pojavom mehanizacije u poljoprivredi gubi na značaju, te mu se broj drastično smanjio.
Danas je ova pasmina svedena na nekoliko desetaka grla (prema raspoloživim podacima), koja se nalaze u vlasništvu Centra za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske (CZRSH), u Križevcima (ekonomija Cret).
(obrada publikacije
OSNOVNE ZNAAJKE VANJŠTINE I TJELESNE MJERE SLAVONSKO-SRIJEMSKOG PODOLCA
F. Poljak, J. Ilki, D. ukli, V. Pinti, M. Ernoić)
|
|
|
