FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
30.05.2007., srijeda
Selu prijeti egzodus
Farmeri uzivaju kada ulaze u farmerke. Narocito kada one stenju i zabijaju im nokte u ledja.
70 % živi na selu od rodenja
53 % ne kani napustiti selo
20 % želi napustiti selo
70 % smatra da se bolje zaraduje u gradu
55 % posjeduje vlastito zemljište
26 % ne zna tko će naslijediti njihovo gospodarstvo
38 % ima završenu srednju trogodišnju školu
Egzodus se može se spriječiti samo povećanjem zaposlenosti i dohotka te razvitkom infrastrukture na seoskom području.
Samo selo nema većih razvojnih mogućnosti, pa je potrebno da se u taj proces snažnije uključi država, ali i razvijenije jedinice lokalne uprave i samouprave«, smatra dr. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Fakultet je u sklopu ovog istraživanja ponudio Gradu Zagrebu desetak mjera koje bi tre balo poduzeti radi smanjenja migracije sa sela. Medu ostalim, to su omogućavanje poljoprivrednim proizvodačima iz okolice lakši pristup zagrebačkom tržištu (seljačke i ekotržnice, specijalizirane prodavaonice tradicijskih specijaliteta, internet prodaja, ugostiteljska ponuda tradicionalnih jela), poticanje razvitka agroturizma u okolici, poticanje korištenja »zelene energije« u Zagrebu, poticanje gospodarskih ulaganja u ruralna područja te poticanje gradnje objekata socijalne infrastrukture.
Bitnom mjerom smatraju i poticanje kućegradnje u okolici, osobito na slabo naseljenim područjima kao što je Žumberak, ali i osposobljavanje seljaka za poduzetništvo.
Mali Ivica je strašno želio 100 eura. Svaki je dan molio Boga da mu ih
pošalje, ali nikako da dođu. Odluči on poslati pismo, no u pošti nisu
znali što bi s pismom upućenim Bogu, pa su ga poslali u Vladu. Sanadera je
dirnulo pismo i odluči poslati Ivici 5 eura, jer što će malom Ivici toliki
novac. I dobio Ivica 5 eura, oduševio se odgovorom i odluči poslati pismo
zahvalnosti:
Dragi Bože,
puno ti hvala kaj si poslal lovu. Samo nemoj više slati preko Vlade jer su
lopine maznule 95 eura.
"Danas sam uplatio 6.000 litara plavog dizela jer nemam više niti kapi kod kuće. Stigao je predračun kojeg sam žurno uplatio da bi si povećao šanse da mi sutra gorivo bude isporučeno . NA računu koji je bio malo više od 25.000 kn stoji i jedna nova stavka NAKNADA ZA AGENCIJU od 700 i nešto kuna
Ajde ne bude mi teško nazovem ja INU da pitam koja je to naknada i za koju agenciju se uplaćuje . Odgovor je bio da je Vlada RH donijela takvu odluku da se to mora plaćati i to je to .
Kako ja nisam politički aktivan tako i ne pripadam nekom klanu - stranci ali sam siguran da za ovu Vladu više glasati neću . Zamisli samo kako su oni efikasno smanjili cijenu SUPER 98 goriva na 8 kn i na sav glas rekli na medijima , MI VLADA VAM TO OMOGUČUJEMO JER MOŽEMO a na drugoj strani šutke namaknu taj novac na nama seljacima , pa stvarno ono dokle će to više ..."
Po upornim tvrdnjama naših resornih - proizvodimo tek oko pola hrvatskih potreba za svinjetinom. S druge strane, na domaćem tržištu svinja imamo velike viškove od 10 mj. prošle godine.
Pitanje dana:
Čije svinje mi zapravo jedemo?????????
Kao što je poznato, vino se nalazi u skupini osjetljivih proizvoda u EU. Dakle, prije ulaska u EU, nužno je povećati broj zasađenih vinograda, iako nije točno da se novi vinogradi neće moći saditi kada zemlja uđe u EU«, kazao je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Petar Čobanković na 3. europskom formu o reformi organizacije europskog vinskog tržišta koji je ovih dana održan u Stuttgartu.
Hrvatskoj nedostaje i grožda i vina
Dodao je da Hrvatska prema podacima Državnog zavoda za statistiku ima 58.000 hektara vinograda od čega je u Upisnik proizvođača grožđa upisano oko 14.000 hektara. Površine pod vinogradima, prema podacima iz Upisnika, iznose oko 30.000 hektara, a prema Vinskom vodiču taj broj se kreće oko 40.000 hektara i on je najrealniji, kaže ministar.
U Hrvatskoj je lani u vegetacijskoj godini posađeno 2600 hektara novih vinograda što je u odnosu na prijašnje godine povećanje od tri do četiri puta. »Znači da postoji interes za sadnjom novih vinograda jer Hrvatskoj nedostaje i grožđa i vina«, kaže Čobanković. »Vina se uvoze, ali se isto tako i
smanjuje naš izvoz. Osim toga, značajno se smanjilo i patvorenje vina, koje je prije činio pravi trend u 'proizvodnji' vina«, napomenuo je ministar.
Ministar ističe da je vino kao proizvod od osamostaljenja Hrvatske sigurno napravio najveći iskorak
kad se radi o kvaliteti. Sad je ta kvaliteta blizu europske i svjetske razine. Uz vino, kaže, napredovali smo i u onome što ide uz vino, a to su boce, odnosno cjelokupna ambalaža. Pod zaštitom 14.000 hektara Hrvatska ima tržišno orijentirano oko 14.000 hektara vinograda koji su pod zaštitom, od čega na plantažne vinograde u vlasništvu vodećih tvrtki dolazi jedna trećina.
»Konkurenciji se možemo suprotstaviti samo kvalitetom i konkurentnošću domaćih vina. Očekuje se pad cijena, posebno u kategoriji kvalitetnih vina «, kaže Čobanković.
Na skupu se čulo da će doći do sve veće diferencijacije u europskoj proizvodnji vina. Dakle, na kvalitetne proizvođače, koji imaju mjesta na domaćem i europskom tržištu i na one koji neće biti u stanju konkurirati kvalitetom i cijenom.
Prvi put, nakon gotovo dva desetljeća, u Hrvatskoj je ovih dana uspješno obavljena prodaja 35 steonih junica domaće pasmine 'holstein freisan' i to između dviju velikih hrvatskih farmi Vigens i Krndija. Ravnatelj Hrvatskog stočarskog centra Franjo Poljak kaže da je riječ o početku vraćanja vjere u kvalitetu genetskog materijala s hrvatskih farmi. Naime, farma Krndija u Slavoniji u fazi je popunjavanja stočnim fondom.
Dodao je da je od početka ove godine prodano više od 100 domaćih rasplodnih junica, dok je lani prodano ukupno 200. Na primjer, samo na Bjelovarskom proljetnom sajmu u Gudovcu prodane su 22 junice po prosječnoj cijeni od oko 10.500 kuna.
Prema Poljakovim riječima, trgovcima stokom, koji spekuliraju o nekvalitetnom hrvatskom genetskom materijalu, ovim činom jasno se daje do znanja kako hrvatski farmeri znaju svoj posao te da genetika hrvatskih farmi, u ovom slučaju tvrtke Vigens, nimalo ne zaostaje za genetikom rasplodnog
materijala s nizozemskih ili njemačkih farmi.
»Trend povećanja proizvodnje mlijeka i mesa, kapaciteta farmi i ulaganja u nove tehnologije sigurno će se nastaviti u pozitivnom smjeru, osobito jer za kvalitetan genetski materijal s hrvatskih farmi
postoji konkretan interes i tržište«, ističe Poljak.
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, lani je proizvodnja mlijeka povećana više od 20 posto. U brojkama, Hrvatska je dosegla proizvodnju milijardu litara mlijeka godišnje, a potrebe su 1,2 milijarde litara. Napreduje i proizvodnja goveđeg mesa, iako tu još ima prostora za poboljšanje, jer puno teladi iz domaćeg uzgoja ne dočeka da postane june. Sustav
uzgoja krava-tele teško se uvodi u domaći uzgoj.
U skladu s Operativnim programom govedarske proizvodnje napreduje i gradnja novih i obnova starih staja kojih je do sada napravljeno oko 550.
Osnovnoškolci Požeštine u posjetu obiteljskom gospodarstvu
Za posjet farmi je odabrano uzorno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Mate Kovačevića iz Poloja koje posjeduje stotinjak grla simentalske pasmine, od čega je 55 muznih krava, a ostalo su junice i telad, te nekoliko junadi u tovu. Za veliku većinu djece ovo je bio izuzetan doživljaj i prvi doticaj s domaćim životinjama, pogotovo kravama koje se na ovom gospodarstvu drže slobodno u ograđenom prostoru na paši. Mnoga djeca su uz pažnju ljubaznog domaćina mogla i direktno doći u kontakt s životinjama što ih je iznimno radovalo. Domaćin nas je ukratko upoznao sa svojim gospodarstvom koje broji 7 članova, te nas poveo u obilazak farme. Tu su djeca, a i njihove učiteljice iz prve ruke mogla vidjeti gdje i kako se proizvodi mlijeko danas na našim gospodarstvima i koliki to trud zahtijeva od proizvođača mlijeka što se tiče hranidbe, držanja krava, smještaja krava, mužnje i održavanja same higijene mužnje.
Djeca su sa zanimanjem pratila cijelu ovu priču i pokazala za svoju dob dosta znanja i želje da saznaju više, pa su svojim pitanjima iznenađivala samog domaćina, svoje učiteljice ali i savjetnika. Pitanja su išla čak do onog ekonomskog dijela o isplativosti proizvodnje, troškovima, utrošenom vremenu i cjelodnevnom radu bez godišnjeg odmora i sl. Kada je obilazak gospodarstva završio imali smo priliku kušati originalni domaći proizvod obitelji Kovačević, a to je svježe mlijeko u svom izvornom obliku. Nakon „degustacije“ mlijeka i domaćih štrudla od sira zadovoljni krećemo putem kojim svježe mlijeko obitelji Kovačević putuje do mljekare «Biz» iz Buka.
Tu nas je dočekao vlasnik mljekare Biz, Božo Bošnjak i tehnolog mljekare Goran Zagrajšek. Vlasnik nas je ukratko upoznao s poviješću mljekare i proizvodima s kojima se ta mljekara danas ponosi, te nas je sve pozvao da nakon obilaska mljekare s tehnologom dođemo na kušanje proizvoda . Tehnolog nas je proveo kroz samu mljekaru i ukratko opisao put kojim mlijeko prolazi od sabirne cisterne pa sve do finalnog proizvoda. Sve je to odrađeno u najboljem redu i sa zanimanjem mladih slušatelja koji su shvatili koliko je mlijeko važna i osjetljiva namirnica i da bez kvalitetne sirovine koju su imali prilike kušati na OPG Kovačević i kvalitetne obrade u mljekari nema ni dobrog proizvoda. Upravo nam je to bio i cilj, da djeca bolje upoznaju prostor u kojem žive i sve njegove vrijednosti, a posebno vrijedne ljude koji na svojim gospodarstvima uzgajaju i proizvode hranu, te ju prerađuju za našu svakodnevnicu.
Nezaposleni hrvatski branitelj iz Vinkovaca Ljubomir Sumrak Sile dosjetio se kako će prikratiti vrijeme, kojega ima napretek, ali i malo poboljšati kućni budžet.
Zahvaljujući lijepim sjećanjima iz djetinjstva, jer, kako kaže, još se sjeća posebnog mirisa suhih jabuka u jesen kad ih je baka spremala u košare, Sile je, zajedno sa suprugom Bosiljkom, u kućnoj radionosti napravio tzv. kalotine. To je, naime, u Slavoniji naziv za tako pripremljeno voće, najčešće jabuke.
“Želio sam napraviti neki suvenir koji će podsjećati na Slavoniju nekada, a mislim da su kalotine, koje se u našem kraju još vrlo rijetko mogu naći, pravi izbor”, priča nam Sile o nastanku ovog suvenira koji pomalo podsjeća na slične iz Dalmacije (ali tamo je, dakako, riječ o sušenim smokvama, bademima i sličnom). Sumrak je ovaj suvenir, koji je osmislio prošle godine, nazvao “Kalotine”, a zapravo je riječ, kako kaže, o umanjenoj replici tradicijske šokačke košare na dnu koje je rukom rađeni šlingani miljeić, na koji su, pak, stavljene kalotine, odnosno sušene jabuke. Sile takav svoj proizvod potom zgodno upakira i obilježi zaštićenom markicom na kojoj se ističe i natpis „Iz vinkovačkoga kraja“.
“Inače, riječ 'kalotine' potječe od riječi 'kalanje', postupka koji je u Slavoniji nekada bio uobičajen u pripremi voća koje se jede zimi, kada nema svježega”, objašnjava nam Sile i opisuje sam postupak: “Voće, najčešće jabuke, prvo se izreže na ploške, kao priprema za sušenje, a zatim se narezano voće stavlja u krušnu peć i to nakon pečenja kruha, kada je temperatura u njoj još dovoljna visoka, ali ne toliko da bi voću naštetila”, kaže Sile i objašnjava kako su se tako osušene ploške nekada nizale na konac pa vješale na prozračno mjesto.
Drugi način, koji su Sumraci primijenili u izradi svog suvenira, čuvanje je osušenih jabuka u košarama ili drvenim posudama na suhom, hladnom i tamnome mjestu.
Ovaj suvenir ima uporabnu vrijednost pa neće, kao mnogi drugi koje donesete s putovanja, stajati na polici i kupiti prašinu, nego se voće iz košare može jesti suho, a može se pripremiti i kao kompot ili kao jedan od sastojaka čajne mješavine. Bračni par Sumrak svoj proizvod, za koji se nada da će mu omogućiti i otvaranje vlastitog obrta, plasira preko Poljoprivredne zadruge Andrijaševci, s kojom imaju ugovor.
Osim suvenira „Kalotine“ Sile proizvodi i pekmez od šipka, sušeni šipkov čaj, kao i slike od sušena cvijeća, i to izrađene ručno u kućnoj radinosti. Stoga mu je važna najava kojom će se kućna radinost i zakonski regulirati.
“Kako čujem, zakonski je prijedlog gotov i poslan je u Sabor”, kaže Ljubomir Sumrak i nada se da će mu taj zakon otvoriti mogućnost potpuna samozaposlenja, ali i da kao nezaposleni hrvatski branitelj konkurira i za potpore.
Jedna od "ekoloških" poruka poljoprivrednicima je da što više uzgajaju tzv.korovske biljke odnosno one koje mogu da daju visok prinos i bez intenzivnog đubrenja, navodnjavanja i sl.
Jedna od mogućih kultura bi bila Canabis (marihuana). Ako vam je nešto nejasno, onda samo da spomenem podatke o američkom uzgoju te biljke.
--------------------------------------
Po mnogim pokazateljima to je poljoprivredna kultura broj jedan, ne samo po prihodu/ha (1600USD) nego i po ostalim pokazateljima.
Sa oko 8% otvorenih površina i 2% zatvorenih (indoor), ratari su zaradili negde oko 35,8 milijardi dolara (kukuruz je drugi, sa mnogo većom površinom i ukupnom zaradom 23,2 milijarde USD, soja treća sa oko 17 milijardi USD). Marijuana Production in the United States 2006(pdf)
---------------------------------------
Uskoro se očekuje prva žetva genetski modificirane pšenice
Pokusi iz naslova se izvode u Australiji. Glavna karakteristika ove pšenice je povećana otpornost na sušu.
Vlasti su upozorile istraživače da se strogo pridržavaju sigurnosnih mjera jer je službena procjena da postoji barem 15 potencijalnih opasnosti od takovih usjeva uključujući i mogućnost nekontroliranog širenja sjemena.
Od zaštita je u tom smislu poduzeto:
-4 90 metara razmak između GMO i konvencijalne pšenice
- 10 metara razmak između GMO i bilo kojih drugih biljaka
- 1 metar visoka ograda oko pkusnih poljaza zaštitu od ulaska životinja
- zabrana korištenja dobivenog zrna za bilo kakvu upotrebu osim u istraživačke svrhe
Glavni razlog ovlaštenih za pristanak za istraživanje GMO pšenice su prošlogosišnje katastrofalne suše u Australiji.
-------------------
Istraživanje engleskih stručnjaka na GMO šećernoj repi
Jedan od problema s prskanjem genetski modificiranog usjeva je taj da svi korovi bivaju uništeni.. Loše za okoliš - ali dobro za poljoprivrednika. Sada postoji moguće rješenje.
John Pidgeon (UK) i kolege su analizirali rezultate britanskog poljoprivrednog pokusa GM usjeva. Kada je GMO šećerna repa pak bila uzgajana pomoću dvojnog sustava prskanja za uništavanje korova, količina biomase i sjemena dostupna pticama i ostalim malim sisavcima, je manja 17 - 31 posto u odnosu na konvencionalne metode.
Tim stručnjaka je predložio napuštanje tretiranja dva reda usjeva na svakim 100 redi. Oni su izračunali da bi se tako proizveo korov u količiini prosječne vrijednosti koja preostane u obradi konvencionalne repe.
Ističe se da bi GMO šećerna repa donijela velike agronomske i gospodarske koristi famerima.
"Suzbijanje korova u konvencionalno u šećernoj repi je prilično teško, dok u herbicid-tolerantnoj GMO repi je vrlo jednostavno" - opći je zaključak.