|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
17.01.2007., srijeda
Mrtvi kapitali
 Hrvatski seljaci su siromašni ljudi. Novopristigla seljačka mladež se gotovo i ne pokušava uvjeriti u suprotno.
Iako je zimsko vrijeme, nastavlja se masovni egzodus ruralne mladosti prema Zagrebu, jadranskim destinacijama i EU zemljama. Većina ih je uzela kartu u jednom smjeru jer je priroda poljoprivrede danas takva da nema - "danas hoću - sutra neću".
Povod za ovakav post je gašenje jednog seljačkog domaćinstva, gospodarstva, imanja, kako li već...
U mojoj ulici koja je duga skoro 2 km, odsad postoji samo 5 kućanstva koja žive isključivo od poljoprivrede. J. N. je ovih dana ispraznio svoje štale i u svojoj tridesetoj godini počinje iznova u inostranstvu.
Teško mi je riječima opisati kako je do prije koju godinu J. N. zdušno skupljao osnovno stado, širio svoj strojni park, zatvarao pašnjake po europskim aršinima, borio se s kreditima, nakupcima, mljekarama, veterinarima, servisima, mehaničarima, savjetnicima, poreznicima...Odustao je.
I nije da ga žalim, štoviše, vjerovatno će mu lakše biti u životu, možda će biti i sretniji. Ja žalim nad još jednim Kozarčevijanskim 'mrtvim kapitalom', početkom kraja još jednog šokačkog imena, seoskog žvota koje zamire.
Možda bi ovi mlađi meni mogli prigovoriti da sam neprilagođen, postario, možda ima i toga, točno, ali ja ne odustajem, iako i mene vjetrenjače biju sa svih strana, kosa mi poprima drugu boju, kičma i žuludac bivaju sve oštećeniji...
Ipak priznam: Ove godine sam proširio štale i povećao stado, ali samo zato da mogu izškolovati djecu...
|
|
|
