Marketing
Mrtvi kapitali
Hrvatski seljaci su siromašni ljudi. Novopristigla seljačka mladež se gotovo i ne pokušava uvjeriti u suprotno.
Iako je zimsko vrijeme, nastavlja se masovni egzodus ruralne mladosti prema Zagrebu, jadranskim destinacijama i EU zemljama. Većina ih je uzela kartu u jednom smjeru jer je priroda poljoprivrede danas takva da nema - "danas hoću - sutra neću".
Povod za ovakav post je gašenje jednog seljačkog domaćinstva, gospodarstva, imanja, kako li već...
U mojoj ulici koja je duga skoro 2 km, odsad postoji samo 5 kućanstva koja žive isključivo od poljoprivrede. J. N. je ovih dana ispraznio svoje štale i u svojoj tridesetoj godini počinje iznova u inostranstvu.
Teško mi je riječima opisati kako je do prije koju godinu J. N. zdušno skupljao osnovno stado, širio svoj strojni park, zatvarao pašnjake po europskim aršinima, borio se s kreditima, nakupcima, mljekarama, veterinarima, servisima, mehaničarima, savjetnicima, poreznicima...Odustao je.
I nije da ga žalim, štoviše, vjerovatno će mu lakše biti u životu, možda će biti i sretniji. Ja žalim nad još jednim Kozarčevijanskim 'mrtvim kapitalom', početkom kraja još jednog šokačkog imena, seoskog žvota koje zamire.
Možda bi ovi mlađi meni mogli prigovoriti da sam neprilagođen, postario, možda ima i toga, točno, ali ja ne odustajem, iako i mene vjetrenjače biju sa svih strana, kosa mi poprima drugu boju, kičma i žuludac bivaju sve oštećeniji...
Ipak priznam: Ove godine sam proširio štale i povećao stado, ali samo zato da mogu izškolovati djecu...
Post je objavljen 17.01.2007. u 21:16 sati.