|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
14.08.2006., ponedjeljak
SINOVI PAMPA
Nakon izlaska iz Buenos Airesa počinje zona pampa. Ravnica se proteže u nedogled. Kamo god pogled seže, prizor je isti. Soja je postala apsolutna kraljica argentinskih pampa, proizvod koji poljoprivrednicima, ali i Argentini donosi najveću zaradu, a koji posljednjih godina osvaja sve više prostora i istiskuje tradicionalne usjeve poput kukuruza, pamuka, pšenice... Proizvodnja soje u posljednjih se 10 godina u Argentini udvostručila.
- To je usjev koji su proizvođači vrlo dobro prihvatili. Uzgoj je jednostavan, barem za sada. S novom tehnologijom soja je postala otporna na kemikalije. To je jedan od razloga zašto se povećala količina soje, kaže dipl. ing. Juan Elizalde,
direktor tvrtke za proizvodnju soje, La sibila.
Argentina je oduvijek bila u prvom redu poljoprivredna zemlja. 300 kilometara od Buenos Airesa tlo je izrazito plodno i usjevi uglavnom donose obilan urod. Nakon devalvacije pesosa od 300 posto, proizvodi s pampa postali su konkurentni na svjetskom tržištu, a Kina je argentinskim prozvodima širom otvorila vrata.
- U idućih 20 godina ekonomska situacija bit će vrlo povoljna za zemlje koje se bave proizvodnjom prehrambenih proizvoda, kaže prof. dr. JUAN CARLOS CHERVATIN s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Buenos Airesu.
90-e su bile teške za ovdašnje poljoprivrednike. Sirovine su bile skupe, a zbog jakog pesosa njihovi su proizvodi bili nekonkurentni na svjetskom tržištu. Argentinu su u to vrijeme, kao nikada prije, preplavili jeftini brazilski poljoprivredni proizvodi. S takvom konkurencijom "sinovi pampa" počeli su se boriti genski modificirajući soju koju je bilo jednostavnije proizvoditi i koja je tako preinačena donosila veću dobit. Danas je 70 posto argentinske soje genski modificirano. Državni tajnik za poljoprivredu kaže kako Europska unija igra nepravednu igru, vodi protekcionističku politiku prema njihovim proizvodima i usto subvencionira vlastite poljoprivrednika.
- Trebate razumjeti naše zahtjeve jer nam vaši politički postupci donose siromaštvo, neravnopravnost između naših proizvođača i druge negativne efekte, kaže državni tajnik za poljoprivredu Dr. JAVIER DE URQUIZA.
Unatoč tome, najveći uvoznik argentinskog mesa je Europska unija. Uvjeti za stočarstvo u Argentini su idealni. Milijuni krava u provinciji Chaco cijeli život provedu na prostranim pašnjacima. Kako se nikada ne hrane koštanim brašnom, nije zabilježen nijedan slučaj kravljeg ludila. Oskar Alvarez uzgaja pamuk i soju, ali se prije svega bavi stočarstvom. Ima 100-tinjak krava koje mu donose solidnu zaradu.
- Nakon devalvacije pesosa imamo veće tržište na kojem možemo plasirati proizvode. Dok ne poskupe proizvodi za proizvodnju i troškvi za vodjenje farme, rentabilnost će uvijek biti veća s većim tečajem, nego kada je bilo 1:1, kaže poljoprivrednik OSKAR ALVAREZ.
Slično misli i Maria Rustan Marinić. Rodom iz Konavala, na farmi u Chacu živi već 47 godina. Od poljoprivrede dobro živi, ali žali se na tešku klimu i nestašicu vode. Chaco je inače najtoplija provincija u Argentini. Vrućina je ljeti gotovo nepodnošljiva, temperatura doseže i nevjerojatnih 50 Celzijevih stupnjeva. Kako nema sustava natapanja , usjevi su prepušteni na milost i nemilost vremenskim prilikama.
- Od 70-e do 90-e moglo se živjeti sa 100 hektara jako dobro, a sada tko nema više od 200 do 300 hektara ne može preživjeti, mora puno raditi jer su veliki troškovi, kaže MARIA RUSTAN MARINIĆ.
Argentina je oduvijek bila poznata po neravnomjernoj raspodjeli bogatstva. Te razlike ponajviše dolaze do izražaja na farmama. Na velikim posjedima čiji su vlasnici bogataši, većinu poslova obavljaju radnici u prosjeku za 200-tinjak dolara. Rodolfo je suvremeni gaucho. Živi na gazdinu posjedu i puno vremena provodi na konju čuvajući stoku.
- Ako vam se sviđa na polju, dobro se živi, kako se može. Ovdje se živi polagano. Zrak je drukčiji. Ovdje smo novi i još se privikavamo. Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati, za sada nam je dobro. Ja se snalazim, imam dobrog gazdu, kaže RODOLFO MARTIN PUCHETA.
Zasad je dobro i argentinskoj poljoprivredi. Budući da je uglavnom orijentirana na izvoz, uvelike ovisi o trendovima na svjetskom tržištu. No prognoze su dobre, prije svega zahvaljući sve većim kineskim potrebama. Sve što se proizvede može se izvesti. Zbog toga su trenutačno u Argentini u najboljem položaju zemljoposjednici. Apetiti su im nedavno porasli pa su poskupjeli meso na domaćem tržištu, zbog čega im je predsjednik privremeno zabranio izvoz. Unatoč povremenim problemima, poljoprivredu na prostranim posjedima, uz povoljan tečaj, dobru klimu i suvremenu mehanizaciju, sigurno očekuje uspješno razdoblje.
|
|
|
